UTeranovoj bodegi za pet eura se može probati dvije vrste vina / snimio Edi Prodan
Iako su vlasnici vinarije Teran u Ollauriju upoznati s činjenicom da je teran naziv vina koje postoji u Hrvatskoj, snaga i zvučnost naziva toliko su im se dopali da su čitavu paletu vina koje proizvode nazvali –teran
Grecia? No? Croacia? Si, Croacia! Beskrajno mekano izgovoreni nazivi dviju država jugoistoka Europe, onako kako to samo Španjolke i Španjolci čine, pokazali su da je teran, ma koliko bio rasprostranjen na malom prostoru Istre i slovenskog Krasa, ipak – kontinentalni fenomen. Mlada i vrlo susretljiva djelatnica vinarije Teran u Ollauriju Patricia Lacruz jasno nam je dala do znanja kako su vlasnici vinarije upoznati s činjenicom da je teran naziv vina koje postoji u Hrvatskoj, no njima su se snaga i zvučnost naziva toliko dopali da su čitavu paletu vina koje proizvode nazvali – teran.
A neočekivana se priča o dosad nepoznatom teranu počela odmotavati u – Baskiji. Dolaskom na seosko domaćinstvo, »hotel rural Isasi« smješten u mjestu Gordexola udaljenom 15-ak kilometara od Bilbaoa, glavnog grada te ponosne španjolske autonomne regije, bili smo dočekani iznimno srdačno. Zanimljivi botanički vrt i niz povezanih kamenih kućica bili su jako privlačni, a domaćini su nam odmah ponudili čašu cerveze, pive »San Miguel« koja se proizvodi u stotinjak kilometara udaljenom Burgosu. I ma koliko nam odlično »sjela«, vani je naime bilo ekstremno vruće, posebice za prilike koje vladaju na oceanskom sjeveru Španjolske – temperatura se za svega jedan podiok zadržala ispod 40 stupnjeva, pogled koji je »pao« iza šanka bio je potpuno – zbunjujuć.
U kutu je naime bilo naslagano nekoliko kartona vina na kojima je velikim, masnim slovima pisalo – teran. Izvadili smo bocu, vino tinto. Pojašnjeno nam je kako to nije baskijsko vino, već ono iz Rioje Alte, dijela susjedne pokrajine u kojoj se rađaju ponajbolja vina na svijetu. K tome, mjestašce Ollauri, koje Španjolci dakako izgovaraju »Oljauri« pri čemu je »lj« silno mekano, je svega nekoliko kilometara udaljeno od također nevelikog Hara koji neslužbeno nosi naziv »capital del Rioja«, ma koliko je glavni grad te pokrajine zapravo – Logrones. No Haro je središte velike svečanosti vina, znamenite »La batalla del vino« koja se održava 29. lipnja u čast San Pedra. A osim ispijanja crnog vina, koji u Rioji čini golemu većinu proizvodnje, ta bitka uključuje i prolijevanje vinom tako da su na kraju svi – ljubičasti.
Na imanju raspoređenom oko modernog arhitektonskog zdanja Bodege Teran, sreli smo i radnike koji su na neobični način čistili narasle izdanke vinove loze. Sijekli su, odrešito i snažno po njima mačetama! No, kako je u tim vinogradima obilje sunca i vlage, loza brzo raste. A da ne bi crpila grožđu potrebnu energiju, izdanke se mora brutalno odstraniti. A čine to radnici iz centra »crne Afrike«, iz Malija. Rado su popričali s nama, a iako su nas znatiželjno pitali odakle dolazimo, iskreno su nam odgovorili da za našu zemlju baš nisu nikad čuli i nemaju pojma gdje bi ju uopće smjestili. Jedino što nisu nikako htjeli bilo je – stati pred objektiv. Očito, iskustvo ih uči da je u tuđini ipak najpametnije biti – samozatajan.
Magična Rioja
O otkriću novog terana odmah smo obavijestili i Ivana Jakovčića kao i poznatog slovenskog enologa Iztoka Klenara. Zbunjenost je bila velika, no Jakovčić je reagirao vrlo logično.
– Znam za Terrano iz Regije Calabrie, ali za ovaj španjolski nikad nisam čuo! Moguće je da ime za vino koje nosi atribut Terran dolazi od izraza »terra« i zapravo ima generičko značenje. To tim više znači da trebamo stvoriti zajedništvo vina na razini nekoliko država, istaknuo je Jakovčić.
A na nama je bilo da se otputimo u magičnu Rioju. S obzirom na to da smo doputovali iz Bordeauxa, gdje smo dakako posjetili i Sant Emilion, odlazak u jednu od deset najvažnijih svjetskih vinskih regija bio je itekako privlačan. Štoviše – obavezan. Rioja koja se dijeli na tri dijela, najbolja vina daje u svom području naziva Alta, odnosno »visoka« gdje se na visini od 400 do 500 metara nadmorske visine uzgajaju ponajbolje sorte crnih vina. Temperaturne razlike, obilje vode, ali i zanimljivi dodiri klima, pa tako i oceanske daju nenadmašni terroir. Najrasprostranjenije grožđe je tempranillo od kojeg nastaje vrhunsko, sjajno izbalansirano vino. Tempranillo, kako mu i naziv govori, sazrijeva ranije od drugih crnih sorti na Iberijskom poluotoku tako da je manje alkoholno, točnije ima ujednačenije tijelo.
– Nije naša vinarija čiji je puni naziv Bodega Marques del Teran velika, ali naglasak stavlja na proizvodnju vina visoke, do ekskluzivne kvalitete. Uz izvorne vlasnike vinograda koji se rasprostiru na površini od 80 hektara, u Bodegi participira još nekoliko investitora. Godišnje proizvodimo 300 tisuća boca vina, a s plasmanom nemamo baš nikavih problema, pojasnila nam je Patricia Lacruz koja je još dodala da u malom postotku proizvode i bijela vina, ona od opće raširenog grožđa chardonnay.
Proslava života
U obližnjem Haru prava svečanost španjolske gastronomije. Brojni restorani i zalogajnice u kojima se slavi radost života. I ma koliko se nalazili u prijestolnici vrhunskih vina, ni čaše pive nisu rijetkost. Baš kao ni cave, odnosnoo španjolskog pjenušca. Čaša vina i tapas, manji zalogaj tortille, španjolske kajgane s kuhanim krumpirom, jamona, odnosno slasnog pršuta na mijaturnoj feti kruha, pohane papričice, kozice s maslinama – sve po euro. A to je i za hrvatske prilike jako povoljno. Ispijanje vina uz stalne zalogaje pretvara se u ritual sljubljivanja vina i jela, a ima i još jedan jako bitni učinak – usporava ili čak i onemogućava opijanje. S čime se baš i nije složio bračni par iz nizozemskog Utrechta što u svom kamperu lagano kruži španjolskom unutrašnjosti, mjestima koja se ne nalaze na pretjeranoj meti turista.
– U Rioji je jako veliki raspon vrsta i kvalitete vina. Ali jedno je sigurno – nekvalitetnih nema, pojasnila nam je dodatno Patricija.
U pravu je. Kod njih, u Teranovoj bodegi za pet eura se može probati dvije vrste vina. Nerijetki su slučajevi da i samo jedna čaša vina ima cijenu od pet eura, no najčešći je slučaj da se čaša plaća desetak kuna. Kvalitativna se razlika dakako osjeti, ovisna je uostalom o godištu i starosti, ali uistinu nemoguće je naići na vino koje – ne valja.
A mi, u »Greciji ili Croaciji«, mada je dakako ispravno Hrvatskoj i Sloveniji, oko naziva teran ratujemo na briselskom bojištu. A količine male, dok se istinska kvaliteta postiže tek s jako mnogo truda. Jer za razliku od tempranilla, teran baš i nije izbalansirana sorta grožđa. U Rioji, Altoj, su svojoj robnoj marki naprosto dali naziv teran jer im je bilo zvučno, moćno, nekako iskonsko. Mi smo pak, vidjevši kako se cijene za jednu bocu kreću od 25 do 105 eura, ostali pomalo… pomiješanih osjećaja. Naprosto, kao da nas je španjolski teran gledao nekako s »altog«, jako visokog položaja i poručio – prestanite se svađati, posevetite se kvaliteti, ne bitki oko naziva.
Najbolje sorte crnih vina Rioja daje u području zvanom AltaI
