ROVINJ – Restoran Monte, smješten u starogradskoj jezgri Rovinja i u podnožju gradske zaštitnice crkve svete Eufemije, čiji su vlasnici Danijel i Tjitska Đekić, ovih je dana osvajanjem prestižne Michelinove zvjezdice, najvišeg priznanja u svijetu gastronomije, ponosne vlasnike, ali i čitav grad i Istru stavio u žižu interesa. O restoranu Monte, njegovoj ponudi i kvaliteti danas svi pričaju, a riječ-dvije o velikom uspjehu prozborila je i nizozemska nevjesta Tjitska, nježniji dio onog, kako sama veli, odličnog tima Đekić. Jer, upravo je tim, smatra Tjitska, jedina i pravilna formula uspjeha.

– Suprug Danijel i ja u poslu smo odličan tim koji se nadopunjuje u svakom pogledu, ali ima i jasno određene granice djelovanja. Konkretno, Danijel je u kuhinji zadužen za »bijelu«, a ja »crnu brigadu«. Njegovo je, dakle, sve što se tiče hrane i kuhinje, a moje sve ostalo, objašnjava Tjitska Đekić, koja upravo kao i sve iskrene i otvorene duše bez ustezanja veli da je ljubav i strast prema poslu, novim saznanjima i vidicima osnovna abecede svakog uspješno obavljenog posla.

Iako pomalo provociramo pitanjem tko je kome šef, simpatična se Tjitska ne da zbuniti.

– Nema šefa i nema ono što se kaže »moja je zadnja«. Oboje radimo ono što najbolje znamo i istovremeno imamo veliko povjerenje u ideje, zamisli i konkretne radnje onog drugog. A tu je, ponavljam i ljubav…, opetovano tu riječ spominje gospođa Tjitska, koju je, upravo doznajemo ljubav i to ona prema suprugu Danijelu, kojeg je ’87. upoznala na ljetovanju i na Škarabi, dvije godine kasnije i dovela u Rovinj, odnosno bračnu luku.

Relacija Utrecht – Rovinj

Desetak godina supružnici Đekić žive na relaciji Utrecht – Rovinj, a ’99., nakon puno kišnih i oblačnijih dana u Nizozemskoj, i naravno daleko više sunčanih i toplih u Rovinju, za svoje trajno odredište biraju Rovinj i otvaraju, u obliku kojeg Rovinjci i danas poznaju, restoran Monte. Osamnaest godina kasnije na njihovu adresu, nakon niza priznanja i preporuka u svjetskim gastronomskim vodičima, pa i proglašavanja Danijela Đekića najboljim kuharom u Hrvatskoj za 2016. godinu, tu je i najsjajnije gastronomsko priznanje.

Đekići su dakle, kao odličan tim, svjetla reflektora usmjerili na Rovinj, Istru i Hrvatsku. Logično, s tim u svezi pitamo kada će Monte, koji je zimi zatvoren, gostima otvoriti vrata?

– Plan je otvoriti za Veliki petak, 14. travnja kada započinjemo sezonu. Vrijeme do tad koristimo za određene preinake u restoranu, ali i za putovanja koja biramo prema jelovnicima. Konkretno, ako nas određeni restoran, stil ili ponuda zaintrigira to je to – putujemo u točno određenu zemlju i destinaciju u kojoj se nalazi i centar našeg profesionalnog interesa. Naime, želim reći da iako smo veliki fanovi putovanja, putnu kartu krojimo prema jelovnicima.

Jer, sa svojih se putovanja uvijek vraćamo s nečim novim – bilo da je riječ o novim trendovima u načinu pripremanja ili same prezentacije, pa i kombinacije hrane. Dakle, nikad stol ne smije biti dosadan i poznat, kako gostima koji nam se vraćaju, tako i nama samima koji ga moramo osmisliti, objašnjava Tjitska, koju tražimo da nam u povjerenju i onako u »četiri oka« kaže jesu li očekivali Zvijezdu i što im se u ovih 48 sati u životu promijenilo.

Zasukati rukave

– Najiskrenije, nismo je očekivali, ali je dakako uvijek bila prisutna nada. Malo je reći da smo na ovaj uspjeh ponosni, tim više što je priznanje dobiveno kao rezultat prošlog truda i zalaganja, pa sada samo valja ovim putem i nastaviti. S druge strane, izuzev zvona mobitela koji se ne stišavaju, i doista prelijepih čestitaka koje nam prijatelji i kolege upućuju, ništa se drugo nije promijenilo. Sada ponovno valja zasukati rukave i ići naprijed, te ne samo opravdati svoj status, već biti još bolji i bolji, kaže Tjitska.

Pitamo je kako se voli Rovinj.

– Srcem. Punim srcem. Ok, možda danas i nije najsunčaniji dan pa me podsjeća na Utrecht. No, kako moja majka veli – kiša je dobra za biljke, pa stoga valjda tu i tamo mora padati.

Za kraj je molimo i da nam se opiše u dvije rečenice.

– Tipična sam Nizozemka na biciklu koja svakodnevno vozi i nikad ne staje. Možda, i u trenutku kada se spotaknem, dignem se, priberem i nastavljam dalje putovati, skroman je ali iskren njen opis.