Nedavno gostovanje recentnih hrvatskih vinara u jednom od najprestižnijih vinskih hramova na svijetu, Cite du Vin koji se nalazi u Bordeauxu a posjeduje vinske brendove od Tasmanije do Velike Britanije, još je jednom pokazalo kako kvaliteta domaćih vina raste više nego zadovoljavajućom brzinom.

Ono što se također sve jasnije razaznaje je i veliki porast zanimanja domaće javnosti za kvalitetnim vinima. Imena poput Rožanića, Claia, Krauthakera ili Kozlovića postala su »obaveznom literaturom«, odnosno dio opće kulture koja se i priželjkuje u najširoj komunikaciji. Također posebno je važno da neke od vinskih kuća razvijaju i nekoliko linija koje se razlikuju po cjenovnim razredima. Drugim riječima Krauthakerova linija naziva »45,3 paralela« ili također velik broj »naslova« koji dolazi iz porečke Lagune donose vina pristojne kvalitete koja se cijenama spuštaju na razinu prihvatljivosti najširem krugu ljudi.

Za početak – pjenušac

Početak svakako mora biti s – pjenušcem. Hrvatska se vinska scena u zadnjih pet godina naprosto nevjerojatno obogatila takvim vinima. I velika je većina jako dobre kvalitete. Start bi se dakle mogao posvetiti nekom rose pjenušcu s obzirom da su apsolutno trendi te da lijepo pristaju svečanosti trenutka. Nastavak slijedi s laganijim bijelim vinima, da bi se rast snage jela povezivao i s rastom snage vina.

Foto Istock

Potpuno je kriva predodžba da se ne smije miješati boje vina. Dapače, svaka kompleksnija večera podrazumijeva i bijela, ali i crna vina. Ponoćno nazdravljanje će opet na stol dovesti pjenušac, bijeli, a sam kraj večeri se mora zasladiti s nekim o desertnih vina, onih od prosušenih bobica ili iz ledenih berbi. Istina, njih je nemoguće pronaći po povoljnim cijenama, pa ih se možda može nadomjestiti s nekim muškatnim vinima ili s tramincem.

Odojak pita crno vino

Naravno da bi se poštovalo takav način konzumacije vina, mora se odustati i od nekih tradicionalnih prehrambenih navika. Jer sustav od laganih bijelih vina prema težim, čak i teškim poput merlota primjerice, crnim vinima srušit će se na samom startu ponudite li za hladno predjelo – pršut i slične nareske. Oni naime »pitaju« konkretna crna vina tako da nakon takvog starta povratka nema. Uputnije je stoga startati s laganim ribljim carpaccima, terinama u kojima će se naći i ponešto mariniranog povrća.

Hobotnica, inćuni, brancin se filetirani mogu poslužiti samo začinjeni limunovim sokom i maslinovim uljem te uz nekoliko zrnaca krupne soli uz što se sjajno sljubljuje žlahtina kao i graševina. Kasnije dolazi laganije meso te nešto jača bijela vina kakva je primjerice malvazija, da bi se nakon svega došlo do – prasenceta. A odojak već pita crno vino, mada ne nužno pretjerane snage. Cabernet je optimalan. Najsnažnija vina, a tu se recimo nalaze plavci, se poslužuju uz govedinu ili gulaše od divljači.