Kako tradicija nalaže, svibanj i lipanj su mjeseci najznačajnijih vinskih gibanja. Vrijeme je to predstavljanja vina, njihovog napuštanja bačvi i odlaska u realni život. Kad je Hrvatska u pitanju, najznačajnija su vinska gibanja na istarskoj sceni, otvara ih Vinistra, najznačajnija i jedina do kraja profesionalna, kako nam je istaknuo jedan od najcjenjenijih hrvatskih enologa Marinko Vladić iz PZ Vrbnik, smotra vina u Hrvatskoj.

Iza nje slijede dani otvorenih podruma koji se po već skoro dva desetljeća dugoj tradiciji događaju zadnje nedjelje u svibnju, a ova je godina imala i jedan iznimno zanimljivi dodatak, obilježen na samom početku lipnja: jedan od najcjenjenijih hrvatskih vinara Gianfranco Kozlović uvršten je u neslužbenu »bibliju« najboljih vinarija svijeta, luksuzno opremljenu monografija koju urednički potpisuje Paolo Basso, svojevremeno najbolji sommelier svijeta, jedan od svega pet ljudi na planeti koji je osvajao titulu najboljeg kontinentalnog i globalnog sommeliera te član najuglednijih žirija za ocjenjivanje vina poput onog Decanterovog primjerice.

Knjigu je izdala u švicarska kuća Braun Publishing, dostupna je u svim većim knjižarskim kućama na svijetu, te dakako putem online dućana. U njoj su svoje mjesto našle vinarije kao što su ekskluzivni The Graham`s 1890 Lodge, čudnovati Ho Man Tin Cellar iz Hong Konga, vinarija Ixsir iz Libanona, te brojni drugi podrumi s različitih kontinenata.

Devet programa

Uz klasičan postav iznošenja činjenica u dijelu vinarije koji je tom prigodnim bio priređen u konferencijsku salu, obraćanja Kozlovića novinarima odvijalo se i u čitavom podrumu pri čemu su se gosti mogli upoznati i s proizvodnim procesom.

– Kad smo s našim arhitektom Željkom Burićem osmišljavali vinariju, znali smo da ne želimo repliku neke »stare« vinarije, željeli smo napraviti iskorak u moderno oblikovanje koje poštuje poziciju gdje je bila naša stara vinarija, naš podrum te proizvodni proces, njegov logični slijed. Željeli smo iskorak, ali i određenu prisnost, toplinu koja bi se prepoznavala u njoj. S obzirom na uvrštenje u jedan od najznačajnijh zbornika najzanimljivijih svjetskih vinarija, izgleda da smo u tome i uspjeli, naglasio je Kozlović prigodom upoznavanja novinara s podrumom.

No da ne misle stati »samo« na proizvodnji vina i arhitekturi, Kozlovići su pokazali kako sa svim tim potencijalom žele napraviti i značajni turistički iskorak. Osmislili su naime čak devet turističkih programa u kojima se kreće od standarda, upoznavanja gostiju s vinarijom i vinima, ali i do toga da se na krovu vinarije mogu organizirati posebno intimne večere, ili pak do odvođenja turista u njihove vinograde, posebno na položaj »Santa Lucia« s kojeg dolaze ponajbolja hrvatska vina.

– Vidite, upravo iskorak koji su napravili Kozlović je nastavak i potvrda priče koju je lani pokrenuo Istraturist. Riječ je o programu koji u cjelosti podržava današnje tendencije u turizmu: autohtonost, posebnost nekog područja, ali i aktivnu participaciju gosta u svemu tome. U konkretnom slučaju riječ je o »wine&walk« događanju koje se prema uspostavljenim kriterijima događa vikend nakon Vinistre. Proces pretpostavlja da svi zainteresirani obiđu nekoliko vinograda i vinarija, ali u našem slučaju i jednu klasičnu galeriju umjetnina, no da bi to sve doživjeli – moraju i prehodati više od deset kilometara, pojasnila nam je Irma Tripar, voditeljica prodaje Istraturistovog odjeljaka Istra Experience.

»Wine&walk«

A sličnu se priču moglo vidjeti i na danima otvorenih podruma koji se tradicionalno održavaju u stotinjak istarskih podruma, uvijek zadnje nedjelje u svibnju. Tu manifestaciju uz stanovnike glavnog grada Hrvatske pohode i brojni stranci iz okolnih država te dakako Riječani i Opatijci, posebno kad je riječ o vinarijama »bližima Učki«.

Omiljena destinacija Opatijaca i Zamećana su tako Medveje, seoce nedaleko Vrha i Buzeta u kojima se svetkovina vina pretvara i u pravi tradicijski happening. Pa su tako, začuvši glazbu koja je dolazila »s harmonike«, gosti iz južnoaustrijske pokrajine Karten, odnosno Koruške, zaključili, dakako bez »teritorijalnih pretenzija«, kako im se čini da su južne granice Austrije mnogo južnije no što su to oni mislili.

Jer dok se za Medveje tamo negdje pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća zbog doslovno pa egzodusa stanovništva i potpune infrastrukturne zaostalosti moglo reći kako je »Bog rekao laku noć«, nakon vinske renesanse koju su uvelike omogućili Zdravko Černeha, Adriano Černeka te Dario Sirotić – ljudi rođeni pedesetih godina 20. stoljeća – koji su tvrdoglavo ostali na svojoj zemlji, danas se za Medveje i obližnja sela može ustvrditi kako je – »Bog rekao dobro jutro«.

Ima šanse

– Da, uistinu nam ništa ne nedostaje, infrastrukturno imamo baš sve, možda nam nedostaje nešto boja internetska veza, dok su zemlja i kima odlični za vinogradarstvo, istaknuo je Dario Sirotić mlađi, jedan od najznačajnijih istarskih vinara najnovije generacije.

Vino je, kako se dalo iščitati i ovogodišnjeg svibnja, preporodilo Istru. U svakom smislu. A prema istarskom receptu moglo bi i čitavu Hrvatsku. Potvrđuje to priznanje koje je nedavno dobio Kozlović, ali i nevjerojatnih 96 bodova dodijeljenih u Decanterovom ovogodišnjem natjecanju teranu vinarije Veralda iz Brtonigle čiji je vlasnik Luciano Visintin, dan prije Kozlovićevog happeninga, također proslavio na svom imanju.

Pa neka se samo nakon svega još netko s najviših hrvatskih političkih instanci usudi reći kako hrvatska poljoprivreda u srazu s najznačajnijim europskim agro-silama nema šanse. Ima ih, ima svakako da ih ima, no jednostavnije je ne činiti ništa i za to optuživati druge. Srećom, istarski vinari hrvatskom političkom establišmentu teze ruše k’o kule od karata tako da se ipak možemo nadati pomacima na bolje i na čitavom državnom teritoriju.