foto: Igor Kralj/PIXSELL
To nisu samo recepti, to su pompozni eseji o hrani, to je jedna velika šarena knjiga puna života, okusa i mirisa, pa čak i zvukova iz arheološkog carstva Veljka Barbierija, rekla je Lada Žigo
ZAGREB Istaknuti gastronomski stručnjak i književnik Veljko Barbieri predstavio je u srijedu u Zagrebu svoj novi »Veliki kuharski kanconijer«, objavljen u izdanju VBZ-a i najavljen kao gastronomsko remek-djelo s više od 300 recepata koje predstavlja krunu Barbierijevih napora na polju gastroliterature.
Predstavljanje je u dupkom punom Društvu hrvatskih književnika (DHK) vodila književnica Lada Žigo, koja je istaknula kako je riječ o novoj zbirci esejističkih tekstova o hrani tog majstora gastroliterture, koji čitatelja uvode u inspirativan svijet čarobnih mirisa i okusa, u knjizi opremljenoj fantastičnim fotografijama i slikama o hrani.
»To nisu samo recepti, to su pompozni eseji o hrani, to je jedna velika šarena knjiga puna života, okusa i mirisa, pa čak i zvukova iz arheološkog carstva Veljka Barbierija«, rekla je Žigo. Obuhvaćajući i mit i bajku, realizam, esejistiku, i povijest i hranu, stilom koji bi se mogao nazvati ‘barbierizam’, Veljko Barbieri pompozno obuhvaća i isprepliće sve te žanrove donoseći alkemiju jela, dodala je.
Barbieri je istaknuo kako je u njegovu cjeloživotnom zanimanju za istraživanje i pisanje o hrani odlučujuće bilo djetinjstvo, kada je počeo postupno stjecati svijest o vrijednosti hrane te počeo razmišljati o hrani kao o nečemu vrijednom i nečemu što ne pripada isključivo bogataškim stolovima.
Kasnije, i kroz studij i kroz izučavanje hrane kao izričaja u ljudskoj civilizaciji, prihvatio se zadaće »spoznavanja spoznajne snage hrane«, rekao je, prihvaćajući filozofska uvjerenja da se kroz hranu može spoznavati svijet. »O tome najbolje govori i činjenica da su se hranom na taj način bavili ne samo filozofi, nego i različiti umjetnici«, napomenuo je, dok je literatura o hrani ili hrana kao tema literature prastara – i može se »osjetiti« još u grčkoj i rimskoj literaturi.
»Ta nit je ujedno i moje uranjanje u ne samo mediteranski bazen, jer kultura je na Mediteran djelomice došla sa sjevera, tako da ovdje ima puno slavonskih krajeva, ima puno Panonije. Uranja se u jedan bunar vremena koji ima puno slojeva u kojima se susrećemo s poprilično značajnim osobama. Ali ispod tih taloga i tog praha, teško je nazrijeti njegovo dno. Ova knjiga je vjerojatno dotaknula svoje dno ali sasvim sigurno ne ono dno koje nam poručuje hrana kao ravnopravna – ne umješnost, nego umjetnički izričaj ljudskog roda«, kazao je.
Veljko Barbieri (1950.) prozaik je, autor brojnih romana, zbirki pripovjedaka, pjesama i eseja, kazališnih, radio i tv-dramskih djela u kojima se bavi europskom i sredozemnom baštinom, posebice Dalmacijom. Romani su mu prevedeni na devet jezika. Najpoznatiji mu je roman »Epitaf carskog gurmana« (1983.), koji gastronomiju uzima kao polazište i ishodište borbe pojedinca za slobodu.
Kao pisac i gastropisac, Barbieri od 1980-ih godina do danas surađuje s mnogim hrvatskim, talijanskim, njemačkim i slovenskim tjednicima i časopisima, a od njegovih kolumni nastale su brojne knjige i kuharice, koje su zabilježile velik uspjeh i dobile značajne domaće i strane nagrade. Među njima se izdvajaju one Gourmandove, zatim nagrada na sajmu knjiga u Barceloni za najbolju književnost o hrani (2003.) te nagrada za najbolju knjigu o gastronomiji Sredozemlja u Švedskoj (2005.).
Na Hrvatskoj radioteleviziji Barbieri je godinama vodio svoj već kultni serijal o povijesti hrane kao povijesti civilizacije.
»Veliki kuharski kanconijer« najavljen je kao kruna Barbierijevih napora na polju gastroliterature, u kojem na samo sebi svojstven način istražuje i promiče gastronomiju kroz iznimno zanimljive tekstove visoke književne razine.
Jelena Ivanišević s Instituta za etnologiju i folkloristiku, koja se bavi istraživanjem fenomena pisanja o hrani, ocijenila je kako je Barbieri jedan od autora koji nesumnjivo zaslužuje posebno mjesto unutar hrvatske književnosti. »Prije Veljka Barbierija hrvatska književnost nije poznavala takav oblik kulinarske proze ili gastronomskog eseja. U tome leži genijalnost Barbierijeve erudicije, koja točno uočava prazninu u medijskom i književnom prostoru bavljenja hranom«, rekla je Ivanišević.
»Barbieri u kulturnu povijest prehrane ulazi kao povjesničar amater ili kao književni arheolog okusa i naše kulture prehrane. On nas vraća Mediteranu kao presudnom dijelu hrvatske povijesti, pri tom nikada ne upadajući u popularnu zamku autohtone kuhinje. U tome je sva slojevitost Barbierijevih tekstova«, zaključila je.
Književnik i gurman Ivica Prtenjača novu je Barbierijevu knjigu opisao kao ultrazvuk koji daje uvid u presjek čitave autorove osobnosti: »Pada mi na pamet nekoliko odrednica, a to su obilje, pisanje, vremeplov, putopis i, naravno, mit«, rekao je Prtenjača. U njoj Barbieri pokazuje svoje golemo kulinarsko znanje, i to znanje cijele jedne povijesti, cijeloga jednoga svijeta, ponajprije Mediterana, dodao je.