Specijal #supertate

FILIP GRŽINČIĆ, fotograf i grafički dizajner: ‘Ne želim biti tata koji nikad nije promijenio pelenu’

NL native

Riječki fotograf i grafički dizajner Filip Gržinčić ispričao nam je sve o zgodama i nezgodama roditeljstva



– Hoće li biti curica ili dečko meni je bilo potpuno svejedno. Jedino što sam znao je da želim biti onaj tata koji će biti uključen u sve, od mijenjanja pelena nadalje, kazao je tata Filip Gržinčić, riječki fotograf i grafički dizajner, započevši priču o svojim zgodama i nezgodama roditeljstva. A njih sa suprugom Slađanom, za koju će reći da je najbolja mama na svijetu, ima doista koš i još. Mali Leon, sa svojih sedam mjeseci svakodnevno ih iznenađuje, s njim svaki dan otkrivaju nešto novo i, reći će, naprosto uživa. Na djetetu su, kaže radili, i to je vrijeme bilo puno smiješnih situacija.


– Planirali smo dijete tako da smo stalno pratili Slađanine simptome, svaki mjesec su bili drugačiji, od suhih usta do želje za slatkim. No, na kraju, kad je zatrudnila, Slađana je točno znala da je trudna.





I? Kakve su bile emocije kad ste doznali da ćete postati tata?


– Opće oduševljenje, ha, ha! Baš smo bili sretni, sretni, sretni! Plač, nevjerica…




Na blogu Vaše supruge “Sweet mama” vidjeli smo da ste aktivno sudjelovali u pripremama za dolazak malog Leona, uređivali sobicu i slično…


– Slađana je htjela da sve pripremimo na vrijeme, međutim, ja manje više sve radim u zadnji čas. Tako da smo čekali dok nije bilo – e, sad moramo. Najteže je bilo očistiti sobu za Leona, to nam je bila soba u koju smo spremali stvari pa dok smo sve iznijeli… Uredili smo je zajedno. Slađana je tu imala glavnu ruku, ja sam samo radio i izvršavao naredbe, ha, ha. Maleni se rodio dan nakon termina. Dan ranije imali smo redovan pregled, i računali: “Sve je u redu, vratit ćemo se doma, čekati da sve krene”. Kad odjednom, doktorica kaže da mora ostati u bolnici. I već navečer krenuli su trudovi.


Kako ste preživjeli tu noć?


– Ja jesam spavao, ha, ha. Ma uopće nisam bio svjestan što se događa, sve dok ne vidiš to dijete u rukama, nisi svjestan toga. Kad smo se uvečer čuli, Slađana je rekla da osjeća slabe trudove, tako da smo mislili da će sve skupa potrajati. Ali ujutro me nazvala i rekla: “Idem u rađaonu”. Što?! Odmah sam došao u bolnicu i tog dana nam je stigao naš mali Leon. I da, kad me taj dan nazvala da ide u rađaonu, taman sam bio na ulazu u jedan mobilni centar jer mi je stigao novi mobitel. Već sam bio na stepenicama i u čudu da li da sad idem riješiti proceduru za mobitel pa onda u rađaonu ili odem “drito” k ženi. Naravno, u sekundi sam odlučio i ipak je mobitel pričekao jos dva dana.



Tko je birao ime?


– Slađana je htjela da bude Lukas, međutim, ne znam iz kojeg razloga, meni je bilo ljepše Leon. Slađana će vam reći kako sam rekao da je Lukas “Luka sa S”, a kao da Leon nije “Leo sa N”, ha, ha. Ma na kraju smo se lako dogovorili. I njoj se svidjelo Leon, tako da je ostalo Leon. Dogovorili smo se već čim smo saznali da će biti dečko.


Kako ste se snašli kad je maleni stigao doma?


– A čuj, snašli smo se. Nošenje djeteta kroz pola noći ili cijelu noć, kasnije ti grčići… Međutim, nekako, sada kad se prisjetim tih dana u biti ne znam kako sam preživio, ha, ha. Ali taj period stvarno jako brzo prođe i čovjek se navikne i uživa u svemu. Kako fotografiram vjenčanja, Leon je stigao usred sezone kad imam najviše posla. Ja jesam oslobodio dva tjedna oko termina, ali onda, nakon toga, imao sam tri snimanja vjenčanja na Bledu gdje sam morao i prespavati. Tako da je žena nakon samo tjedan dana prvi put ostala sama s malenim na 24 sata. Još su njeni tada bili u virozi. Svega je bilo.



Koji su Vaši zadaci oko malenog?


– Od početka sam želio baš sudjelovati u svemu. Nisam htio biti neki tata koji nikad nije promijenio pelenu. To je naše dijete tako da želim biti uključen maksimalno. Tako da sam i mijenjao pelene, pobljuckao se po meni… Nakon četiri mjeseca smo uključili i bočicu u prehranu tako da smo se, primjerice, noću podijelili. Kad maleni zaplače, ja idem napraviti bočicu, a Slađana ga hrani i stavi natrag u krevet. Sad je već velik, s njim odem van. Obučem ga, nahranim i odemo u šetnju. Čekam da još malo naraste pa da se skupa šuljamo i strašimo mamu, ha, ha!



Što biste rekli, koliko Vam se promijenio život?


– Život mi se potpuno promijenio, ali nekako se čovjek na to navikne i taj novi ritam postane normalan. Prije Leona nikad nisam imao vremena za ništa, uvijek si u poslu, a i sada opet nemam vremena, a sve odradim. U principu, dok ne dođe dijete, nisi ni svjestan svega, a kad dođe dijete, automatski postaneš svjestan i roditeljstvo ti je nešto najnormalnije na svijetu te jednostavno nastaviš dalje. Naravno, preko dana ne stignem raditi, tako da uvečer kad Leon ode spavati, u 21 sat sjednem za računalo i radim, često i do dva, tri ujutro. Kako bih to rekao, kad se Leon rodio dobio sam novog šefa, a Slađana je postala zamjenik direktora i glasnogovornik. A ja sam morao izvršavati pet naredbi istovremeno: donesi bočicu, donesi pelenu, donesi vode… Prva tri tjedna sam samo zujao po kući i izvršavao naredbe, ha, ha! A postati roditelj znači postati jako vješt u čitanju signala poput razumijevanja dječjeg plača i jako velika odgovornost. Naravno, to je i glavni cilj u životu, ono zbog čega smo tu. OK, da ostvarimo sebe, ali rekao bih da je ovo najviša razina ostvarenja sebe.



Hoće li maleni krenuti tatinim stopama?


– Od početka je on u tome. Još dok je Slađana bila trudna, snimali smo trudnoću, a maleni je već s mjesec dana bio i na setu. Još malo, koji mjesec, pa će dobiti i on aparat u ruke i s tatom ići snimati, no prvo će naučiti nositi opremu i razvlačiti fotografske stalke i stative. I od malena steći dobre radne navike, ha, ha!


Čitate li slikovnice? Pjevate malenom?


– Slikovnice nešto manje, ali pjevam, da. On je moja izlika za loše pjevanje, ha, ha. Volio bih da znam pjevati, ali eto, priznajem, ne znam, ali na opću nevjericu supruge, a vjerujem i susjeda, maleni bi se uvijek smirio kad bih mu ja pjevao. I to, je’ l – operu. I moralo je biti glasno, jer inače nije imalo efekta, ha, ha… Ne znam kako su ni Slađana, ni susjedi to preživjeli, ali primijetio sam njihove čudne poglede na ulazu.





Zagrebačka pivovara pokrenula je i ove godine kampanju „Žuja za tate“. Ožujsko pivo će tako i dalje svim novim tatama pripremati personalizirane gajbe, dok je Podravka, kao novi partner kampanje, pripremila iznenađenje za mame pomoću kojeg će im tate pomoći u pripremi najnovijih Dolcela slastica.


Za ove poklone mogu se prijaviti sve punoljetne osobe čija se djeca rode u Hrvatskoj u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2019., a prijaviti se mogu i roditelji koji su posvojili dijete u ovoj godini. Sve dodatne informacije dostupne su na  www.zujazatate.com.


Lani se tako prijavilo čak 16.500 mama i tata, odnosno 45 posto svih novih roditelja u Hrvatskoj, a o sjajnom odjeku lanjske kampanje „Žuja za tate“ najbolje govore podaci da je u dostavu gajbi uloženo više od 280.000 prijeđenih kilometara i gotovo 8.500 radnih sati.



Pripremljeno u suradnji sa Zagrebačkom pivovarom.