Teško da ima roditelja, ruku na srce, koji će kasno popodne nakon dolaska kući s posla, kuhanja ručka koji je već večera, i uz ostale kućanske poslove koji čekaju – još s veseljem pohitati s djetetom pisati zadaću. Ako je riječ o prvašiću ili djetetu u drugom, trećem razredu, zadaća je već riješena u produženom boravku u školi, no ako vas doma dočekuje nervozni sedmaš ili osmaš, s mobitelom koji ne ispušta iz ruku, i sa sto neriješenih pitanja iz kemije i fizike na koje ste odgovore davno zaboravili – veselja baš i nema, samo nervoze.

Ekonomist i informatičar Matko Cvitković je u pokretanju produženog boravka za djecu cijelog osnovnoškolskog uzrasta pronašao dobru poslovnu nišu, a mnogobrojnim drugim roditeljima osigurao popodnevni i večernji mir u kući. ZUZ – zadaća, učenje, zabava, ime je njegovog produženog boravka, otvorenog u centru Zagreba prošle školske godine, u koji djeca dolaze prije ili nakon škole te s profesorima svih predmeta pišu zadaću, uče, čitaju lektiru, pripremaju se za ispite, imaju dodatne instrukcije ako im negdje »zapinje«, rade na školskim projektima.

– ZUZ je produženi boravak za osnovnoškolce od prvog do osmog razreda. Naša je zadaća pobrinuti se da vaši klinci doma dođu s napisanom zadaćom, da budu spremni za ispite u školi, i da sve to naprave na zabavan način. Za to se brinu naši profesori i profesorice, spremni pomoći oko svakog predmeta, i to ne samo da se utvrdi gradivo s nastave, već i da se znanje proširi, kaže nam Matko za posjeta ZUZ-u.

Na ideju otvaranja privatnog produženog boravka došao je zbog vlastite potrebe da u popodnevnim satima, dok su on i supruga na poslu, kći Paula, danas sedmašica, ne bude sama kod kuće i ne »bori« se sa zadaćom.

– I njoj i nama je već u petom razredu bilo naporno rješavati zadaću u sedam, osam navečer, kad smo svi jako umorni. Bilo je toliko stresa preko školske godine tog petog razreda, da smo u lipnju, kad je škola završila, skoro otvorili šampanjac od sreće, ali i odlučili pokrenuti ovaj posao, priča Matko.

Vožnja na trening

ZUZ radi od sedam ujutro do sedam navečer, djeca u njega dolaze prije škole ako nastavu imaju popodne, odnosno popodne ako im je škola ujutro, i ostaju u prosjeku tri sata, no mogu i dulje. Tu, uz pomoć profesora, pišu zadaću i rješavaju ostale školske obaveze, ručaju ako je tako dogovoreno, imaju kutak za čitanje lektire u miru, dakle riješe sve što bi inače rješavali kod kuće, sami ili uz pomoć roditelja koji se često ne snalaze u gradivu. Također, po dogovoru s roditeljima, djecu se iz ZUZ-a odvozi na treninge ili u školu, u muzičku školu, tako da roditelji, kaže Matko, mogu biti potpuno mirni. Ovdje im je toplo, na sigurnom su, imaju društvo, pomoć u učenju. Nisu sami s mobitelom kod kuće, ne moraju paliti grijanje i podgrijavati si ručak, niti roditelji trebaju brinuti otvaraju li djeca vrata nepoznatima ili ne, i jesu li do njihovog povratka kući s posla išta za školu napravili.

Obitelj u stresu

– Mogu i ovdje imati mobitel, ali ne dok se radi, i ne pretjerano. Želimo da djeca rade u okruženju bez ekrana. Kod nas djeca naprave sve svoje obaveze, tako da kod kuće ne moraju ništa, što znači da je i roditeljima osigurana mirna večer, tijekom koje će obitelj moći uživati u drugim stvarima, ističe Matko. Kako se može čuti i od roditelja koje smo zatekli, no nisu htjeli pred našu kameru, ovdje, u vrlo ugodnoj atmosferi, njihovo dijete napravi za školu sve što treba, uz daleko manje stresa nego što bi kod kuće, i to stresa cijele obitelji. ZUZ radi i vikendom i praznicima, kad za djecu organizira edukativne i zabavne radionice, povezane sa školskim gradivom.

Matko Cvitković / Foto Denis LOVROVIĆ

Djeca u ZUZ mogu dolaziti dvaput, triput tjedno ili kroz čitav tjedan, svi imaju osiguran voćni obrok, ali i, ako je tako dogovoreno, topli ručak. S djecom od prvog do četvrtog razreda uči se kroz igru, a stariji klinci u ZUZ-u mogu doznati i stvari koje školsko gradivo ne spominje. Ovisno o odabranom tjednom ili mjesečnom paketu, cijena se kreće od tristotinjak do 2.400 kuna.

– U stalnom smo kontaktu s roditeljima, znamo što se događa s djecom u školi, pratimo njihove ocjene. Roditelji nas u svako doba mogu nazvati i podijeliti s nama svoje brige, oko kojih ćemo se i mi onda ovdje angažirati, kaže Matko, i baš mu u tom trenutku zazvoni mobitel. Jedna se mama raspituje je li njezin Ivan stigao, jer joj se na putu iz škole nije javljao na mobitel. »Tu je, jeo je i napisao zadaću«, odgovara joj Matko pa i mama može mirno nastaviti s poslom. Ako ne stigne po njega, iz ZUZ-a će ga na trening odvesti njihov taksist.