Space for Humanity

Dejan Nemčić leti u svemir: Sjajni nastavnik geografije u avanturu će u – ostakljenoj kapsuli

Bojana Mrvoš Pavić

Ilustracija Reuters

Ilustracija Reuters

Izbor još nije konačan, ali je vrlo izgledan. To je nagrada za dosad učinjeno, ali i podstrek za daljni rad. Ostakljena kapsula leti na rub svemira, odakle je najljepši pogled na Zemlju. Otamo ću se uživo javiti svojim, ali i učenicima drugih škola koje se žele uključiti, kaže nam Dejan Nemčić



U ovoj državi obrazovanje se ne vrednuje, a trud, volja i dobre ideje ne cijene. Razmišljam i ja o odlasku odavde, imam puno ponuda u svijetu, žele me u Americi, svuda. Ovdje, u Hrvatskoj, ne tražim ništa što nisam zaslužio, samo stalan posao, rad s djecom, koja zbog mene vole geografiju. Želim sigurnost, i da mogu nastaviti rad na svojim brojnim projektima, osmišljavati nove – kaže nam Dejan Nemčić, 32-godišnji nastavnik geografije rodom iz Garešnice, sjetit ćete se, čovjek o kojem smo pisali, o kome su brojni mediji pisali zbog njegovih humanitarnih i obrazovnih projekata. Dejan je Ponos Hrvatske koji će, kad mu na kraju školske godine istekne ugovor na određeno, još jedan u nizu, biti bez posla.


Teško je na ovako malo mjesta samo i pobrojati sve projekte koje je osmislio, pokrenuo i realizirao, jer osim što je sakupljao donacije, i u Afriku u nekoliko navrata odvozio školski pribor za tamošnju djecu, sakupljenim novcem za lijek protiv malarije spasio je i na stotine tamošnjih malih života. Prikupljenim donacijama gradi školu, vrtić i kuću za nastavnike na sjeveru Tanzanije, a sve to »u pauzama« predavanja geografije u školi. Nastavnik je osam godina, uvijek zaposlen na zamjenama, pa tako i sad, u jednoj školi izvan Zagreba, nakon koje novog posla nema.


Skypeom u svijet 


A premalo je reći da je Dejan entuzijastičan, i izvrstan nastavnik zemljopisa, budući da je osmislio nekoliko projekata u nastavi koji oduševljavaju njegove učenike, ali koje prepoznaje i svijet. Razmišljao je kako na svoju nastavu učenicima taj svijet »donijeti« pa pokrenuo projekt »Uživo sa svih kontinenata«, zahvaljujući kojem preko Skypea razred povezuje sa svojim prijateljima i poznanicima na svakom kontinentu. Tako su Dejanovi đaci »bili« u Sjevernoj i Južnoj Americi, Aziji i Africi, čak i na Antarktici – odakle su se prijatelji uživo javljali i šetali, Dejanovim učenicima pokazujući iz prve ruke brojne svjetske znamenitosti, pričajući kako se na nekom mjestu živi. Riječ je o projektu iza kojeg stoje sati i sati planiranja, i sve veća mreža Dejanovih prijatelja i poznanika koji su se u projekt uključili. Osim toga, Dejan je Skypeom povezao i učenike u Hrvatskoj s vršnjacima u hrvatskim školama u SAD-u, da prijateljuju, i uče jedni od drugih.




Upravo je taj Dejanov, »Uživo sa svih kontinenata« projekt, oduševio američku organizaciju Google prize, koja mu je nedavno ponudila da se uključi u projekt Synergy moon u kojem će krajem ove godine u orbitu lansirati raketu s kamerama, a na Mjesec, između ostalog, disk s dječjim porukama čovječanstvu, između ostalih i porukama hrvatske djece. No još veće priznanje od toga jest činjenica da će Dejan, sve je izglednije, postati dio tima od samo osmero ljudi iz cijeloga svijeta koji će, također krajem godine, na 48 sati poletjeti u svemir u kapsuli-balonu. Riječ je o američkom projektu Space for Humanity, koji želi »demokratizirati« put u svemir, na način da on postane dostupan i »običnim« ljudima, za početak, kao nagrada, ljudima poput Dejana, čiji je entuzijazam nepresušan, i koje u životu vodi moto Space Humanityja: »Smisao života je pomoći drugima da pronađu smisao« – poznata rečenica psihijatra i znanstvenika Viktora Frankla.


Poruke na Mjesecu 


– Moj izbor u taj tim, koji će činiti osmero ljudi iz cijeloga svijeta, svijeta koji broji 7,5 milijardi stanovnika, još nije konačan, ali je vrlo izgledan. To je nagrada za dosad učinjeno, ali i podstrek za daljni rad. Kapsula leti na rub svemira, odakle je najljepši pogled na Zemlju. Boravak tamo traje 48 sati, kapsula je ostakljena, s pogledom na Zemlju, na noć i dan. Otamo ću se uživo javiti svojim, ali i učenicima drugih škola koje se odazovu mojem pozivu da se uključe. U kapsuli će se nalaziti, dakle, osmero ljudi koji su napravili nevjerojatne, lijepe stvari u svom životu – priča Dejan. Svrha Space for Humanityja i jest u svemir poslati ljude svih boja, vjera i nacija, neovisno o tome koliko novca imaju, odnosno nemaju; demokratizirati pristup svemiru, i doslovno ga staviti na dlan onima koji će, poput Dejana, tamo upijeno onda prenositi novim mladim ljudima.



A on to čini itekako dobro, toliko da ga u svakoj školi iz koje nakon isteka ugovora odlazi, u suzama ispraćaju i učenici, i njihovi roditelji. I sad će, dok još ima posao, pokušati po školama u Hrvatskoj prikupiti što više lijepih poruka za čovječanstvo i mir, koje će ostati na Mjesecu. – Zahvaljujući uključivanju u projekt rakete koja će obići Zemlju, u što su me Amerikanci pozvali, moći ću djeci, budem li tada imao i školu u kojoj radim, pokazati koliko je zaista velika Azija, a koliko Afrika! U tom ćemo virtualnom putovanju, u realnom vremenu, gledati Mjesec i zvijezde. Raketa će se nakon puta oko Zemlje spustiti na Mjesec, iz nje će izaći rover i tamo istovariti, za vječnost, i disk s porukama hrvatske djece. Što će sve djeca napisati, još ne znam, sakupljam poruke, no uvijek im kažem: zamislite da stojite pred skupštinom UN-a, što biste im poručili – priča Dejan, koji će uskoro pak i opet na put u Afriku.


Humanitarni projekti 


No, ne pomaže on samo afričkoj djeci. Otkad radi, unatrag osam godina, od svake, nevelike prosvjetne plaće odvoji 30 posto i uplaćuje izlete djeci u Hrvatskoj čiji roditelji za to nemaju novca, dosad ih je platio na stotine. Odvaja za svoje humanitarne i obrazovne projekte, pokriva visoke putne troškove obilaska škola po Hrvatskoj, i drugih mjesta na kojima drži predavanja. Samo dok smo sjedili na razgovoru u centru Zagreba, javilo mu se nekoliko ljudi koji pitaju za pomoć za svoju djecu. Ovih je dana na svom facebook profilu unutar manje od 24 sata uspio sakupiti novac za pomoć 14-godišnjakinji iz Zagreba, koja mora na tešku, i rizičnu operaciju u Švicarsku, dok je, između ostalog, dogovorio i susret sa srednjoškolcem koji se »navukao« na drogu, i čiji su ga očajni roditelji zvali da im pomogne. Dečko je, priča nam Dejan, vidio njegovu sliku s afričkom djecom pa roditeljima kazao kako mu »samo ovaj čovjek može pomoći da se vrati na pravi put«.


– I hoću, naravno da ću mu pomoći, zatrpat ću ga poslom s Afrikom, i drugim projektima, neće stići ni na što drugo misliti! – zaključuje mladi nastavnik, koji je dosad napravio više nego što itko od nas može i zamisliti, držao predavanja i na Harvardu i u EP-u, no koji najviše od svega želi raditi s djecom.


– Javljam se na natječaje, ali uvijek netko ima »prednost«. Tražio sam i poslove izvan nastave, no ne bih bio sretan bez djece – zaključuje Dejan – čovjek koji će nakon puta u svemir možda morati na put trbuhom za kruhom, baš kao i mnogi drugi mladi, obrazovani ljudi iz Hrvatske.