Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 16° 6
Sutra: 16° 16° 6
15. listopada 2019.
Sedmi kontinentio

foto Dejan Mavrinac nedavno se vratio s ekspedicije na Antarktik. Na hladnoću ga je pripremila naša riječka bura

Dejan Mavrinac
Dejan Mavrinac
Objavljeno: 19. prosinac 2017. u 18:02 2017-12-19T18:02:48+01:00

Za ekspedicije ovog tipa dobro je naoružati se kondicijom, voljom i strpljenjem. Naime, na ovom putovanju na kojem sam prešao oko 30.000 kilometara, treba biti spreman na svakakve moguće situacije budući sam do ukrcajne luke u Ushuai i po iskrcaju u istu, putovao samostalno

Piše Dejan MAVRINAC

Sama destinacija Antarktike plod je učinaka raznolike literature, dokumentarnih filmova, raznih sadržaja i razmjene mišljenja na tu neiscrpnu temu, ali i nepresušne gladi za nečim tako veličanstvenim, nepreglednim te prema vrlo malo otkrivenim destinacijama kao što je ova, ali i pronalaženja jedne sasvim druge perspektive kojom odiše naš planet.

Iskreno govoreći, još od malih nogu moji su mi roditelji svojim savjetima i odgojem razvijali afinitet prema učenju, osobnom razvoju, otkrivanju novih stvari i stjecanju životnih spoznaja, što je neminovno bilo povezano s putovanjima, no mislim da sam tu strast prema bespućima i sam svojim karakterom njegovao i poticao. U životu sam imao dosta sreće i puno prilika, ali i snažnu volju putovati na razna mjesta. Kako se radi o, po mom sudu, vrlo pozitivnoj, izuzetno ispunjavajućoj i obogaćujućoj ovisnosti, naprosto mislim da čovjek koji krene tim putem teško da može lako stati.

Trenutak u kojem sam se odlučio za ovakav poduhvat, odlazak na Antarktiku na koju sam doplovio brodom Ortelius, vezan je kako uz sve prethodno navedeno, tako i uz okolnosti mojih obveza i aktivnosti kojih nije malo te uz vremenski okvir i financijsku pripremu koji su nužni da se jedan takav poduhvat realizira.

Posada Orteliusa

Samo putovanje trajalo je dva i pol tjedna, otkad sam krenuo iz Rijeke put Italije do zračne luke u Trstu pa do Rima iz kojeg sam krenuo preko Atlantika u Argentinu, točnije u Buenos Aires, pa put Ognjene zemlje do ukrcajne luke u Ushuai. Nakon ukrcaja u Ushuai, krenuli smo preko Drakeovog prolaza do lokacija predantarktičkih otoka, kanala, planinskih vrhova, morskih tjesnaca, aktivnih i neaktivnih znanstveno-istraživačkih postaja pod argentinskim, čileanskim i britanskim upravljanjem te utočišta kitolovaca.

snimila Caroline Ellis

Posjetili smo sljedeće lokacije: Beagle Channel, Errera Channel, Orne Habour, Cuverville Island, Ronge Island, Kerr Point, Danco Island,  Georges Point, Paradise Bay, Almirante Brown station, Skontrop, Waterboat Point, Gouldier and Jougla Pt, Damoy Point, Weincke Island, Neko Harbour, Stony Point, Foyn Harbour, Wilhelmina Bay...

Ovu ekspediciju činilo je 170 ljudi, od kojih je pedeset i troje bilo sastavom međunarodne posade iz Njemačke, Latvije, Novog Zelanda, Malezije, Kanade, Škotske, Ujedinjenog Kraljevstva, Kine, SAD-a, Srbije, Bugarske i Filipina, s kapetanom broda, Mikom Appelom iz Finske i sa čelnim čovjekom ekspedicije, Sebastianom Arrebolom iz Argentine. Preostalih 117 članova bilo je doista iz cijelog svijeta.

Dejan Mavrinac na Južnom polu

Brod m/v Ortelius je inače brod ice class A1 i radi se o brodu koji je sagrađen u poljskoj Gdyniji za potrebe Ruske akademije znanosti i kao takav je poznat pod imenom ruske književnice Marine Tsvetaeve. Danas taj isti brod nosi ime Ortelius po istoimenom nizozemskom kartografu i geografu Abrahamu Orteliusu, s obzirom na to da je trgovačko društvo Oceanwide Expeditions sa sjedištem u nizozemskom Vlissingenu koje je inače i službeni organizator ove ekspedicije, u vlasništvu navedenog broda.

Istraživački entuzijazam

Za ekspedicije ovog tipa dobro je naoružati se kondicijom, voljom i strpljenjem. Naime, na ovom putovanju u kojem sam prešao što automobilom, što avionom ili brodom, oko 30.000 kilometara, treba biti spreman na svakakve moguće situacije budući da sam do ukrcajne luke u Ushuai i po iskrcaju u istu, putovao samostalno. Strpljenje i organizacija su svakako odlični suputnici, ali nikad se ne smije propustiti spakirati i nepredvidljivi osjećaj za pustolovinu.

foto Dejan Mavrinac

Vrlo je teško staviti pred sebe određena očekivanja kada putujete u nepoznato, stoga sam vođen dobrom vibrom i istraživačkim entuzijazmom krenuo na put, na kako moj omiljeni bend Let 3 kaže, Sedmi kontinentio i prepustio se da me samo putovanje, ali i ovo fascinantno odredište prožme i obuzme na sve moguće načine, čulno, refleksivno i emotivno.

Aktivnosti koje sam iskusio na ovoj ekspediciji redaju se od hodanja u snijegu, kajakarenja, trekkinga, planinarenja, kampiranja i noćenja u samome snijegu i sigurno je za svaku navedenu aktivnost dobro biti u što boljoj tjelesnoj formi. Tijekom ekspedicije, one trenutke kada nismo bili u plovidbi, iskoristili smo za istraživanje okoline, zaljeva, arhipelaga na gumenjacima tzv. zodiacima, ali i za iskrcavanje na tlo predantarktičkih otoka te na samo kopno antarktičkog kontinenta, sve zajedno šest, sedam puta s time da smo jednu noć proveli na kampiranju na otvorenom na lokaciji Almirante Brown station.

Dejan Mavrinac na Južnom polu

Sve su aktivnosti, naravno, ovisile o vremenskim prilikama, ponajviše vjetru i ledu, s obzirom na to da je u svakom slučaju sigurnost ekspedicije na prvom mjestu.

Životinjski svijet

Zahtjevno je i gotovo nemoguće pored toliko doživljenih impresija same Antarktike i njenih prirodnih ljepota, netaknutih i veličanstvenih pejzaža izdvojiti nešto kao vrhunac, tim više što sam imao priliku biti okružen jednom izuzetnom pozitivnom energijom ljudi s kojima sam putovao, vrhunskim profesionalizmom, ogromnim kozmopolitizmom, otvorenošću i uvažavanjem raznolikosti, međusobnim prihvaćanjem i poštovanjem prema drugom biću i okolini.

snimila Caroline Ellis

Svojevrsni vrhunac i sublimacija naših doživljaja ocrtavala se možda u kampiranju na samom antarktičkom kontinentu, gdje smo noćili doslovce u iskopanom snijegu pored staništa Gentoo pingvina, oko nas samo snijeg i led na planinama, ispred nas samo morski odraz zaljeva i iznad nas čisto nebo. Doista poseban osjećaj poštovanja prema danom trenutku i jedinstva s prirodom u svakom smislu.

Na ekspediciji se u pogledu susretanja sa životinjskim svijetom vodi evidencija o vremenu i lokaciji sa svakom pojedinom vrstom od lokacija Beagle Channel do Antarktike, tako da je na našoj ruti uočen i zabilježen nemali broj pingvina (Adelie, Gentoo, Chinstrap), albatrosa, burnica, kormorana, pomornika, galebova, čigri, kitova i tuljana.

snimila Caroline Ellis

Što se tiče mog osobnog susreta s pingvinima kojima inače iz poštovanja nikad ne presjecate putanju kretanja i koji uvijek imaju pravo prolaza u odnosu na vas u svom simpatičnom i smiješnom hodu, isti je bio prožet velikim poštovanjem prema tim starosjediocima Antarktike i na neki način gotovo pa našim domaćinima na ovoj ekspediciji. Premda bih trebao biti dr. Doolittle da razaznam značenje njihovog osebujnog glasanja, stjecao sam dojam da nam poručuju da smo dobrodošli, i da uživamo u ovom predivnom i očaravajućem prostoru, uvijek brinući da se on očuva i pazi u harmoniji sa svakim živim bićem koje ga nastanjuje.

Polar plunge

Kad su vremenski uvjeti u pitanju, moram reći da smo imali vrlo zahvalno vrijeme, pogotovo nas je Drakeov prolaz poštedio svoje divlje i nepredvidive naravi i to u oba smjera naše plovidbe uz pretežno oblačno vrijeme, ali i nekoliko izrazito sunčanih dana.

snimila Caroline Ellis

Najveći izazov za aktivnosti koje smo realizirali predstavljao je povremeni snažan vjetar te led sa svojim kretanjima koja ponekad neiskusne i nesmotrene moreplovce znaju onemogućiti u plovidbi i zarobiti u svom nezahvalnom zagrljaju. Srećom, iskusna posada držala nas je podalje od takvih iskustava, no uslijed loših vremenskih uvjeta bilo je i povremenih otkazivanja iskrcavanja na kopno, kajakarenja i planinarenja.

Temperature su bile od najviših 2-3 stupnja do minus 10 do 15 stupnjeva Celzijevih, što je u ovo doba godine i na području antarktičkog poluotoka uz dobru opremu podnošljivo, pogotovo nama rođenima na riječkoj buri. Istina, u drugim dijelovima godine i ostalim predjelima Antarktike, pokaže se i njeno drugo lice koje vas grije i na minus 40 do 50 stupnjeva Celzijevih. 

snimila Caroline Ellis

foto Daniel Benjamin Moorefield

Osim prethodno navedenih problema i situacija vezanih uz vremenske uvjete tijekom ekspedicije koji su se pokazali, uz dobru organizaciju i pripremu, savladivim preprekama i ne možda najkomfornijeg, ali definitivno jednog od spektakularnijih noćenja koje sam imao u životu, ne bih rekao da smo se izložili nečem pretjerano opasnom i ekstremnom, no tu moram spomenuti neke drage članove ekspedicije koji su išli iskusiti tzv. polar plunge, odnosno brzinsko ulijetanje ili uskakanje u more na pristojnih 0 do minus 2 stupnja Celzijevih.

Brodski bar

Atmosfera na brodu bila je doista fenomenalna, ljudi iz cijelog svijeta, raznih profesija, provenijencija, životnih i putničkih iskustava s ogromnim istraživačkim entuzijazmom i željom za učenjem novina, dijeljenjem informacija i otkrivanjem svijeta. Uz tako odličan i stimulativan "melting pot" vrijeme koje nije bilo provedeno u aktivnostima, provodili smo na raznim predavanjima o radu i ulozi međunarodnog udruženja turoperatera na Antarktici -  IAATO (International Association of Antarctica Tour Operators), o povijesti lova na kitove, o životu i povijesti ptica vezanih uz prirodno stanište Antarktike, o radu organizacije vezane uz britansko istraživanje Antarktike - BAS (British Antarctic Survey). Svakako, za odličnu atmosferu i ugodna druženja zaslužna je bila i vrhunska gastronomska ponuda raznih delicija, ribljih, mesnih i vege specijaliteta s posebnom brigom i individualnim pristupom svakom članu ekspedicije u odnosu na njegove prehrambene preferencije ili pak zdravstveno stanje.

foto Daniel Benjamin Moorefield

Ipak najupečatljiviji, najopušteniji i najzabavniji trenuci vjerojatno su, kao i uvijek, bili rezervirani za druženja u brodskom baru prozvanom »Kill 'Em All Bar« prema albumu »Kill 'Em All« benda Metallica. Naime, upravo je brod Ortelius sa svojom posadom bio zadužen za prijevoz glazbene i tehničke opreme te domaćin bendu tijekom turneje »Freeze 'Em All« iz 2013. godine, prilikom koje je Metallica održala koncert na Antarktici.

Ovo putovanje definitivno će mi ostati u predivnom i neizbrisivom sjećanju. Sretan sam i počašćen što sam imao priliku posjetiti Južni pol naše Zemlje, kročiti doista impresivnom i predivnom Antarktikom, vidjeti raznolik životinjski svijet u njegovom prirodnom okruženju i družiti se s izuzetno zanimljivim, iskustvom i duhom bogatim ljudima, još jednom potvrdivši si kako sigurno postoje valjani i dobri razlozi i motivi za ovakve ekspedicije i putovanja koja nastojim realizirati koliko god imam mogućnosti i vremena i što ću definitivno činiti i dalje. Osjećaj je doista fenomenalan i utisak poseban kada vas nešto dotakne i učini oplemenjenijim, bogatijim i osvještenijim čovjekom kojemu je jasno da uči dok je živ, kako o sebi, tako i o životu, o prirodi, i o svemu što ga okružuje.

foto Daniel Benjamin Moorefield

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.