Ostavimo li po strani birokratske zapreke, odnosno lutanja kojima je po pitanju modaliteta distribucije energije Hrvatska još uvijek izložena, fotonaponske ćelije jedan su od najučinkovitijih postupaka pomoću kojeg možemo smanjiti ovisnost o tuđim izvorima energije. Ovo “tuđim” odnosi se na nacionalne, ali i osobne okvire. Prema proračunima, u takvu se investiciju može uključiti svaki krov, no oni obiteljskih kuća, s dava ili tri stana, imaju najbolje  pretpostavke za veliko zadovoljstvo njezinim efektom.  Računa se naime da je na krovu površine 200-tinjak “kvadrata” moguće, u dozvoljenim gabaritima, postaviti sustav fotonaponskih ćelija što će permanentno proizvoditi 1200 kWh električne energije godišnje, odnosno dovoljno za veći dio potreba prosječnog kućanstva. Cijena investicije po jednom instaliranom kW se danas kreće oko 12 tisuća kuna, tako da je lako izračunati  i rok njezinog povrata. Nažalost zbog ograničenih kvota u RH i nemogućnosti da se jednostavno ti sustavi priključe na elektrodistribucijskz mrežu nije zasad došlo do većeg broja instalacija kao što je to slučaj u mnogim zapadnoeuropskim zemljama iako je interes građana i tvrtki izuzetno velik.

Ono što je pogodovalo osnivanju REA-e, u početku za razliku od današnjih šest s tri zaposlena stručnjaka, je i ne samo visoka senzibiliziranost EU upravo za ovakve projekte, negi i nemali novac što se izdvaja za institucionalni i provedbeni dio promjene svijesti o korištenju energije. Konkretno, početak rada REA-e pomoglo je i 250 tisuća eura “europskog” novca koji je u Rijeku stigao u prve tri godine rada Agencije.

Vrlo se brzo redaju i kokretne akcije. Prva je, 2010. godine bila “Sunce na vašem krovu”. Cilj joj je bio, kao što i sam naziv kaže, poticanje ugradnje, solarnik kolektora, odnosno korištenje solarne energije za pripremu potrošne tople vode i grijanje, da bi se kasnije akcijom “Zelena energija u mom domu” svemu zajedno dalo i jedan širi kontekst.

Edukacija u bazi

– Osnivanje i rad agencije prvih godina poslovanja financirani su sredstvima EU, točnije programom IEE – Inteligentna Energija Europe. Sve se uklopilo i u činjenicu da je naša županija potpisivanjem Energetske povelje koja i propisuje uštede energije, prvenstveno u javnim zgradama, dobivanje energije iz obnovljivih izvora energije i smanjenje ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu, preuzela i određene obaveze. Prvi koraci koje smo poduzeli bili su dakako edukativnog karaktera. Da bi se proširila određena misija najprije smo morali organizirati brojna savjetovanja i edukacije. Izdali smo velik broj brošura i prigodnih publikacija što potiču ekološko razmišljanje prigodom trošenja energije, a edukativne se aktivnosti u velikoj mjeri odnose i na najmlađe, na učenike osnovnih škola, dodao je Jardas.

Svaki je početak rada jedne ipak alternativnije inicijative – poglavito na hrvatskim prostorima koji su često nepovjerljivi prema alternativnim izvorima energije, pa i zbog nižeg standarda što limitira investicije potrebne da bi se omogućilo korištenje drugačijih izvora energije – iznimno težak. Ipak, edukativna agilnost, ali i sve dostupnija sredstva koja direktno može “osjetiti” svaki pojedini građanin koji se upustio u promjene kako bi podigao, bolje rečeno smanjio energetsku ovisnost o strandardnim izvorima energijeta tako olakšao funkcioniranje kućnog proračuna, sve brže mijenjaju svijest o neophodnosti promjena u standardnom poimanju izvora energije za, primjerice grijanje.

– Godine 2010. na raspolaganju smo imali sredstva za nekih 30-ak subvencija. Lani ih je dodijeljeno 180, a od danas do sredine iduće godine brojka bi mogla preći njih 400 obzirom su se u akciju uključile sve općine i gradovi s područja Primorsko-goranske županije. Novina su ove godine i sredstva za obnovu fasada i stolarije na obiteljskim kućama koju provode JLS s područja PGŽ, a REA Kvarner pruža tehničku pomoć gradovima i općinama za što bolju provedbu programa na terenu. Veliki su to pomaci, no prostora za rad ima mnogo. Tim više što se kroz vrijeme iskristaliziralo nekoliko smjerova kojima dajemo posebni naglasak. Kad je riječ o solarnoj energiji jedan dio prijekata se odnosi na klasiku kojom se uz pomoć sunca zagrijava voda što se koristi u svakom domaćinstvu. S obzirom da je upravo zagrijavanje vode velika stavka potrošnje energije, na taj se način postižu značajne uštede. No, sunce se može i daleko bolje iskoristiti. Riječ je o solarnim fotonaponskim sustavima što setakođer postavljaju na krovove, no oni proizvode – električnu energiju koja, dakako, nije namijenjena samo zagrijavanju vode već može pokretati apsolutno sve električne uređaje koje posjedujemo, nastavlja Jardas.

Sve niže cijene

Točka na kojoj se često “lomi” želja, pa i onih ekološki najosvješćenijih, za investiranjem u “zelenu energiju” je cijena pojedinih sustava. U pravilu iznos, barem prema ustaljenom razmišljanju, što treba izdvojiti za vlastite izvore energije daleko nadmašuje dobivenu korist.

– Vaša razmišljanja idu u red nekih prijašnjih standarda. Danas, sa sve većom produkcijom solarnih kolektora ili pak elemenata za fotonaponske ćelije, cijena drastično pada. Ne treba zaboraviti ni to da su se u masovnu proizvodnju uključili Koreja i Kina što je također jedan od elemenata pojeftinjenja tih sustava, a ono što bi bilo jako dobro, potreba je da se u njihovu izradu uključe i hrvatski proizvođači, od velikih postrojenja do obrtnika. Naprosto, treba dovesti do nečeg što imamo i kod proizvodnje moderne “stolarije”: elementi u Hrvatsku dolaze od velikih svjetskih proizvođača, dok se kod nas slažu na željene mjere i potrebe svakog pojedinog investitora. Na taj bi se način otvorila brojna radna mjesta, efekt bi bio jako dobar i ne samo u zoni smanjenja potrošnje energije, dodaje Jardas.

Prema njegovim riječima investicija u solarne kolektore se u jadranskim destinacijama vraća u prosjeku za 3,5 godina, dok u kontinentalnoj Hrvatskoj za to treba pet godina. Ono gdje “zapinje” su birokratske zapreke što pred investitore kompleksnijih postrojenja postavljaju nevjerojatno brojne “zamke” zbog kojih mnogi odustaju i prije nego što krenu. Također, postoji i sustav kvota koje dodatno limitiraju, bolje rečeno onemogućavaju širenje sustava kojima ne samo da bi se proizvodila energija za vlastito kućanstvo nego bi se moglo participirati i u prodaji energije postojećim sustavima distribucije poput HEP-a.

Prodaja vlastite energije

– Kad smo krenuli s Agencijom, za postavljanje fotonaposkih ćelija na krov neke zgrade bila je potrebna građevinska dozvola. Danas, pa i zahvaljujući našim naporima, više nije potrebna. Siguran sam da će polako padati i ostale zapreke, da ćemo naprosto u doglednoj budućnosti u svojim domovima imati “dvosmjerna” brojila: dok trošimo, ali i za situacije u kojima ćemo mi prodavati energiju distributeru. Poznato je kako škole tri mjeseca godišnje nemaju potrebu za energijom. U to doba škola bi proizvedene viškove mogla plasirati u sustav gdje bi oni bili potrošeni. Primjerice tijekom ljeta u naglo poraslim potrebama turističkih kapaciteta. Na jesen, zimi ili na proljeće, školi bi se ljetni viškovi vraćali čime bi se postigle značajne uštede, vizionarski će Jardas.

No, da nije takav, teško da bi bilo Agencije kao ni golemih pomaka koje je učinila u samo pet godina. U Rijeci i na Kvarneru se obnavljaju brojne fasade, što je jedan od najčinkovitijih postupaka smanjenja utroška energije: oblaganjem zgrade s 8 ili 20 centimetara izolacije, ovisno o klimatskom području., i promjenom “stolarije” utrošak energije se smanjuje za više od 50 posto. Važno je i to da u tom procesu višestambene zgrade mogu dobiti do 40 posto bespovratnih poticajnih sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost tako da je sve više fasada podignutih oko nebodera i višekatnica. Sve je više i krovova pokriveno solarnim kolektorima, a tu su, mada birokratski još uvijek “sapletene” i fotonaponske ćelije. Prema službenim podacima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Hrvatske, Primorsko-goranska županija apsolutni je lider u promijeni svijesti učinkovitijeg korištenja energije. Točnije, u zoni sufinanciranja projekata energetske obnove višestambenih zgrada od 82 projekta, njih čak 44 nalaze se upravo u Primorsko-goranskoj županiji, što je ujedno velika pohvala upraviteljima zgrada s ovog područja. U velike se “zelene” projekte krenulo primjerice s riječkim Tehničkim fakultetom i ThalassotherapijomCrikvenica u kojima je zahvaljujući sredstvima iz europskih fondova, u okviru EU projekta ADRIACOLD i EMILIE, a uz sufinanciranje PGŽ, Agencija osmislila i pokrenula dva inovativna pilot projekta solarnog hlađenja.

– Da, zadovoljni smo pa i ponosni, što je naš rad prepoznat, što se na našem prostoru s energijom postupa sve racionalnije, ali zadovoljni smo i što smo prenijeli svoju misiju i na mnoge druge čimbenike. Danas i tvrtke koje upravljaju i održavaju stambeni fond mogu samostalno realizirati projekte “povlačenja” sredstva za energetsku obnovu, a usluge naše Agencije, najprije zamišljene kao županijske, danas pružamo i mnogima izvan nje. Upravo smo početkom listopada krenuli s novim europskim projektom, FIESTA, koji uključuje suradnju s gradovima Pulom, Zadrom i Rijekom, a koji upravo pomiče energetske uštede u obiteljima. Isto tako, sigurni smo da će se i u dogledno vrijeme, efekti našeg rada i značajno multiplicirati, završio je Jardas koji je ubrzo nakon našeg razgovora otputovao u španjolsku Zaragozu, na jedan od brojnih institucionalnih skupova što promiču učinkovitije korištenje energije u sklopu EU projekata koje trenutno provode.

Više je no sigurno, kao što je to i do sada bio slučaj, da će se iz Španjolske vratiti s korisnim saznanjima te da će ih – implementirati u rad REA-e, kao i svega onog pozitivnog što po energiju i naše “džepove” svakodnevno generira.