Osim što su poznati po višku kilograma i sklonosti nezdravoj prehrani, hrvatski su građani izloženi aditivima u prehrani više od zapadnoeuropskih građana, ako je suditi prema analizi čije je rezultate nedavno objavila eurozastupnica Biljana Borzan. Osim što se kvalitetom razlikuju od istovjetnih proizvoda koji se mogu kupiti na policama njemačkih supermarketa, ispitivane hrenovke, namazi i jogurti na hrvatskom tržištu sadrže više aditiva, kojima se na jeftin način nadomjeste skuplji sastojci »izbačeni« iz proizvoda za naše tržište.

Prehrambeni aditivi nezaobilazni su u proizvodnji hrane jer proizvodu produljuju trajnost, poboljšavaju okus, povećavaju volumen, pojeftinjuju proizvodnju i skladištenje. Njihova je zastupljenost u prehrambenim proizvodima detaljno regulirana zakonom, ali to ne znači da potrošači ne bi trebali voditi računa o tome koliko ih konzumiraju. Većina aditiva kojima su proizvođači spomenutih namirnica dodatno »začinili« proizvode za hrvatsko tržište nalazi se na tzv. crvenoj listi aditiva, čija je primjena dozvoljena, ali u malim količinama. Iako su napisani sitnim slovima, a malo koji potrošač potrudi se pročitati deklaraciju na proizvodu koji kupuje, građani bi – savjet je nutricionista – ipak morali paziti što kupuju, osobito kad je riječ o djeci koja ne bi smjela u organizam unijeti onoliko aditiva koliko i roditelji.

Čips, hrenovke…

U konkretnom slučaju, radi se o polifosfatima, difosfatima i pirofosfatima, koje analizirane Wudy hrenovke na hrvatskom tržištu sadrže, a na njemačkom ne. Aditivi su dodani kako bi »popravili« činjenicu da u hrenovkama za hrvatsko tržište praktički nema mesa, a obilata konzumacija takvih hrenovki može smanjiti resorpciju kalcija, magnezija i željeza i dovesti do osteoporoze. Riječ je o aditivima označenim oznakama E450 i E452, regulatorima kiselosti, emulgatorima, stabilizatorima, čije često konzumiranje nije preporučljivo jer u velikim koncentracijama djeluju loše na zdravlje. Osim u spornim hrenovkama, fosfati se najčešće nalaze u čipsu, topljenom siru, bezalkoholnim osvježavajućim pićima… Prirodni fosfor je zdrav, ali umjetno proizvedeni, u obliku fosfata, dovodi se u vezu s hiperkinetičkim sindromom u djece, odnosno deficitom pažnje iz spektra ADHD-poremećaja. Znanost to još, međutim, nije potvrdila.

Povećanja jetre

Slično je s Nutellom i Milka čokoladom, koje na policama u Njemačkoj sadrže obrano mlijeko u prahu, a kod nas jeftiniju sirutku u prahu i aditiv E476, jeftiniju zamjenu za kakao. Zamjena mlijeka sirutkom po mišljenju nutricionista nije problem, jer sirutka sadrži brojne korisne sastojke i koristi se ciljano u prehrani sportaša ili dijetoterapiji. Njena je biološka vrijednost veća nego mlijeka, ali ima nešto manje vitamina i kalcija. Dodani aditiv, međutim, bilo bi bolje izbjeći, smatraju stručnjaci. Riječ je o poliglicerolu, sredstvu za homogenizaciju masti i vode, emulgatoru i stabilizatoru, koji se proizvodi iz alkohola glicerola i ricinolne kiseline, a u čokoladam se koristi kao zamjena za skuplji kakao maslac. U laboratorijskim su istraživanjima primjenom velikih doza ustanovljena povećanja jetre i bubrega u eksperimentalnih životinja. Moguće je i da uzrokuje propusnost crijevne stijenke, uslijed čega se mogu razviti crijevne bolesti i alergije. Stručnjaci upozoravaju da se prihvatljivi dnevni unos lako prekorači: za djecu, gornja je dopuštena granica 100 grama čokolade na dan…

Zamjena za saharozu

Glukozno-fruktozni sirup pokazao se učestalom zamjenom za saharozu u sokovima koje uvozimo iz zapadne Europe. Visok unos fruktoze u obliku visoko-fruktoznih sirupa može voditi dijabetesu, a neke studije povezuju ga s bolešću jetrom. Saharoza je u tom smislu za potrošače »manje zlo«.

– Sve su to aditivi koji su dopušteni u proizvodnji hrane, a drugo je pitanje je koliko bismo ih često, i bi li ih uopće trebali konzumirati. Znanost o tome ima svoje mišljenje – kaže Valerije Vrček, profesor Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu i jedan od autora tablice E-brojeva. Posebno se, dodaje, treba paziti na unos crvenih e-brojeva i čim ih manje konzumirati jer je lako prekoračiti dozvoljenu dnevnu dozu.

Za one potrošače koji ne mogu izaći na kraj s dešifriranjem E-brojeva, nutricionisti imaju i bolji savjet: ostavite se kupnje u supermarketima i okrenite se tržnici i vlastitoj kuhinji. Hranu je, kažu, najbolje kupovati sirovu, od provjerenih proizvođača na tržnici, a svoje obroke pripremati sami.

Jedite lokalno

Poznato je, međutim, da se i na tržnicama svašta nađe, pa tako i kelja, mrkve i salate punih pesticida. I tom se problemu, kažu stručnjaci, može doskočiti.

– Idealno bi bilo hraniti se proizvodima lokalnih proizvođača, osobito ako ste sigurni gdje su i kako proizvedeni. To ćete znati jedino ako posjetite njihovu farmu ili se oslonite na eko-proizvođače koji su vrlo transparentni i pokrivaju kompletan lanac opskrbe, od uzgoja do stola – kaže nutricionistica Darija Vranešić-Bender. Njezin je savjet onima koji se žele zdravije hraniti, jedite lokalno, sezonski i organsko.

– Kupovinom proizvoda uzgojenih na našem podneblju, manja je mogućnost manipulacije, ti su proizvodi manje putovali, a uz to i potičete domaću ekonomiju. Dobro je i jesti sezonsko voće i povrće jer jabuke na vrhuncu sezone imaju puno više nutrijenata, nego kad stoje šest mjeseci. Uz sve to, može se dogoditi da kupite jabuke koje su previše tretirane, ili proizvođač nije pazio na karencu – navodi Vranešić-Bender. Ipak, u većem ste riziku, dodaje, ako kupujete u supermarketu, makar to ne mora biti i pravilo. Kupnja u trgovinama s oznakom »bio« nešto su bolji izbor od tržnice, smatra ova nutricionistica, no oni koji se hrane u takvim trgovinama morali bi, ističe, paziti na balansiranje obroka.

– Oznaka »bio« nije garancija nutritivno dobro balansiranog obroka. Čips može biti proizveden bez pesticida, ali opet unosite u organizam nutrijente koji nastaju prženjem, s velikim udjelom masnoće. To je puno nepotrebne energije i uzalud bačen novac – tvrdi Vranešić Bender. Uravnoteženi su obroci, spravljeni do proizvoda kupljenih na tržnici od domaćih proizvođača daleko bolji i zdraviji izbor od uvezenih proizvoda s police supermarketa.