Rat dopisima i podnescima se nastavlja a profesor Zvonko Šundov je danas u 61. godini života. Zbog neostvarenog prava povratka na radno mjesto, još od konca 1991. vuče se i pitanje neisplaćenih plaća i prava na realizaciju mirovine
ZAGREB Gotovo dva desetljeća od prve domaće pravomoćne presude u korist nekadašnjeg predavača u Elektrotehničkoj školi u Zagrebu dr. Zvonka Šundova onemogućen mu je povratak u radni odnos nakon nezakonitog otkaza, i to na nezavidno mjesto tzv. neraspoređenog radnika.
I nakon presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu još iz 2006. kojom je utvrđeno da su mu povrijeđena ljudska prava, odnosno pravo na rad, država se nije udostojila vratiti obespravljenog profesora u školu, a još manje pristati na prijedlog tužitelja o isplati odštete od 20.000 eura.
Za Šundova, doktora filozofije i jednog od »izbrisanih kadrova« s početka devedesetih prošlog stoljeća, koji je predavao Osnove marksizma – Teoriju i praksu samoupravnog socijalizma, nije se našlo mjesta da predaje tzv. zamjenske predmete, poput »Osnova društveno humanističkih znanosti«, »Etike«, odnosno »Politike i gospodarstva«.
Čovjeka u naponu snaga u svojim kasnim tridesetim godina života, intelektualca s doktoratom i svojeg najboljeg kadra škola je 1991. proglasila »tehnološkim viškom«, kao da već nije bilo dovoljno što ga je degradirala s mjesta redovitog predavača u status »neraspoređenog radnika«.
– Presudu Općinskog suda u Zagrebu potvrdila je presuda Županijskog suda od 6. lipnja 1995.slijedom čega tužitelju Šundovu zapravo nikad i nije prestao radni odnos kod tuženika. Tko je uopće dužan ispraviti ovo teško i grubo kršenje zakona od strane ravnateljstva škole koja je pod direktnom ingerencijom Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta ako isto ministarstvo odgovara kako nisu nadležni postupiti po pravomoćnim presudama a ravnatelj se oglušuje – neodgovoreno je pitanje iz HHO-a.
Izvan politike
U to vrijeme Šundov, inače, rođeni Đakovčanin, bio je prije svega proučavatelj klasične njemačke filozofije, »Hegelijanac«, koji se nije dao uvući u dnevnu politiku. Bio je i mladi znanstveni suradnik Filozofskog fakulteta u Zagrebu s kritičkim poimanjem svijeta.
Nažalost, dojučerašnji kolege odbacili su dr. Šundova a osim njegovog pravnog zastupnika i Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) čini se da se nitko nije htio uhvatiti u koštac s činjenicom da je zbog ljudske gluposti, zavisti ili nećeg trećeg, ovom čovjeku 22 godine oduzeto pravo na rad, napose ljudska prava. Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 20. studenoga 1995. godine br. Pr-1577/95 vrlo jasno se kaže:
– Naime, što je sud poništio nezakonite odluke tuženika (Škole, op.a.) posljedica takve sudske odluke jeste da se tužitelj vraća u radnopravni status kojeg je imao prije donošenja osporenih odluka – ističe se u presudi sutkinje Gordane Filipović koja se poziva na prethodnu odluku istog suda od 10. listopada 1994. i utvrđuje ništavnost otkaza od 13. prosinca 1991.
– Gospodin Šundov nikada nije bio radnik Ministarstva, već Elektrotehničke škole u Zagrebu s kojom je, kao poslodavcem, zasnovao radni odnos i u kojoj mu je radni odnos i prestao – priopćili su iz Ureda za odnose s javnošću MZOS.
Nejasni motivi
Matična škola tvrdi da je presuda, zapravo, u njihovu korist, a resorno Ministarstvo znanosti i obrazovanja u svojim dopisima ide i korak dalje – smatraju se nenadležnima.
Pojednostavljeno, Ministarstvo odbija biti korektivni instrument prepuštajući jednoj školi da svojevoljno tumači pravomoćne presude i odlučuje hoće li je ili neće provoditi. Na tragu takve misli, ispada da je iluzorno očekivati prosvjetnu inspekciju da posjeti školu. Ipak, jedno drugo ministarstvo, Ministarstvo uprave u predmetu Šundov 5. studenoga 2012. upozorava na čl. 3. Zakona o prosvjetnoj inspekciji i podsjeća ih da prosvjetna inspekcija provodi nadzor uz primjenu zakona i propisa pa i zasnivanje i prestanak radnog odnosa, te ostvarivanje prava iz radnog odnosa.
Rat dopisima i podnescima se nastavlja a tužitelj je danas u 61. godini života. Iz činjenice neostvarenog prava povratka na radno mjesto od konca 1991. pa sve do danas vuče se i pitanje neisplaćenih plaća i prava na realizaciju mirovine.
Stvarni motivi Ministarstva ovdje su prilično nejasni. Paradoksalno, to isto Ministarstvo imalo je potpuno drukčije mišljenje 1995. godine. Tadašnji pomoćnik ministra znanosti Stjepan Lice, poslao je Školi i tadašnjem ravnatelju Ivi Klariću nalog s jasnom uputom.
– Rješenje i odluka Škole sudskom odlukom se poništavaju a posljedica toga je vraćanje tužitelja Zvonka Šundova u status neraspoređenog djelatnika. Skrećemo vam pozornost da sudsku presudu izvršite sukladno važećim zakonskim propisima – ističe se u službenom dokumentu u posjedu našeg lista. Škola se oglušila na nalog Ministarstva. Reagirala je i Prosvjetna inspekcija i prijavila 1996. godine Školu DORH-u na okolnost kaznenog djela neizvršavanja sudske presude.
Elektrotehnička škola u Zagrebu u Konavoskoj 2 tek od lani ima novog ravnatelja na čelu, Renata Matejaša, koji je preuzeo hipoteku dosadašnje prakse tumačenja ovog slučaja.
– Dva desetljeća ove muke koštalo me zdravlja i živaca. Agoniji kao da nema kraja. Imao sam i tu nesreću da sam nedugo nakon otkaza završio na ulici. Doslovno. Nakon teške rastave braka nisam imao kamo. Izgubio sam posao, prihode, stan. Živio sam na glavnom kolodvoru, poput beskućnika. Da, teško je to zamisliti kad bijeli papir i penkalu zamijenite za stare novine i prljave klupe. Bila je to neka druga filozofija, filozofija preživljavanja. Budete gladni, najviše gladni pravde. I onda kad sam se najmanje nadao osmjehnula mi se sreća. Upoznao sam jednu divnu osobu, moju današnju ženu. Ona me je spasila s ulice i odvela u svoj dom – ispričao nam je Šundov vodeći se onom hegelijanskom: »Bolje je boriti se i gubiti bitku nego nikada se ne izboriti«.
Zapriječeno pravo
– Gospodin Šundov nema pravnih osnova za povratak na radno mjesto. Mi smo se konzultirali s pravnicima. Cijeli slučaj traje predugo, a presude su jasne a doista ne vidim nikakvog temelja da se ispune zahtjevi koje od nas traže, smatra Matejaš koji nas je uputio na uvid u presudu Općinskog suda u Zagrebu od 20. studenoga 1995. godine.
– Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj (Šundov, op.a) traži da se obveže tuženik vratiti ga na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnoj sposobnosti – navodi se u presudi.
Logična pravna konstatacija jest da Šundovu, kojem sud nije udovoljio da se vrati na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, ipak ostaje pravo povrata na mjesto neraspoređenog radnika definirano presudom. Pravo koje mu de facto priječe školske vlasti.
Te dvije različite pravne konstatacije škola poistovjećuje, očito, pogrešno. Presude je potvrdio i Županijski sud u Zagrebu a nakon što su iscrpljeni svi domaći mehanizmi u RH predmet je dobio epilog u Strasbourgu pred sucem Christorom Rozakisom 13. travnja 2006. godine.
