Grad: Rijeka
Danas: 11° djelomično oblačno
Sutra: 6° 17° djelomično oblačno
26. veljače 2017.
Izborne taktike

Bandić prvi put sam u borbu: Mogu li dvije glavne stranke ugroziti gradonačelnika Zagreba?

Bandić prvi put sam u borbu: Mogu li dvije glavne stranke ugroziti gradonačelnika Zagreba?
Bandić prvi put sam u borbu: Mogu li dvije glavne stranke ugroziti gradonačelnika Zagreba?
Autor:
Objavljeno: 12. prosinac 2016. u 7:08 2016-12-12T07:08:20+01:00

U svakom slučaju, ako će ga netko indirektno podržati to će biti HDZ, SDP neće sigurno. No, Bandić bi ovog puta mogao biti prvi put u prilici da se za gradonačelničko mjesto bori isključivo sam

Andrija Mikulić, još uvijek šef zagrebačke organizacije HDZ-a i trenutačni glavni partner Bandićeve Stranke rada i solidarnosti, posljednjih je dana promijenio mišljenje o gradonačelnikovom prijedlogu zagrebačkog proračuna za 2017. godinu pa se čini sigurnim da će malo izmijenjeni Bandićev proračun ipak proći i da će Milan Bandić ostati u sedlu do svibanjskih izbora. I što je najvažnije – kao aktualni, a ne kao pali gradonačelnik vodit će svoju kampanju za šesti mandat.

Takve je smjernice početkom tjedna dalo Predsjedništvo HDZ-a, a prije svega kao jasnu reakciju na najave članova Bandićevog zastupničkog kluba u Hrvatskom saboru da će svojim glasovima prestati podupirati Vladu. Kako je većina u Saboru ipak relativno tanka, a i nikad se ne zna kada će onih desetak HDZ-ovih zastupnika koji Plenkovića smatraju na neki način anacionalnim europejskim karijeristom i(li) trulim liberalom okrenuti ćurak, odlučeno je da je bolje ne izazivati Bandića prije izglasavanja državnog proračuna. Da ne bi bilo oko za oko, odnosno – proračun za proračun.

Curile su medijske informacije da je Mikulić bez Plenkovićeve privole pa čak i bez njegovog znanja krenuo u destabilizaciju zagrebačkog koalicijskog partnera Bandića no to je ipak teško povjerovati kad se zna kako funkcionira svih ovih godina mehanizam odlučivanja u HDZ-u. Ali, tko zna. Jer, Mikulić očito ide na to da probojnošću, kad već nema osobnu karizmu kao sigurnijeg saveznika, nametne sebe za HDZ-ovog kandidata. A ruku na srce, Milan Bandić bez funkcije, kao obični građanin s ulice imao bi ipak manje šanse pobijediti nego kao vječiti gradonačelnik, kakvim, iako sa sve manje i manje snage, figurira još i sada. No, oslabljeni Bandić, bez proračuna, nije onda izgledna šansa samo za HDZ, nego i za druge koji će u utrku.

Ono što će se događati prije zagrebačkih izbora, međustranački razgovori i dogovori vezani i uz prvi i uz drugi krug izbora, predizborne i postizborne koalicije kako za gradonačelnika tako i za Gradsku skupštinu i sami rezultati izbora, dakako, na vrlo izravni način će se politički prelamati i na razini Hrvatske.

Najvažniji izbori

Lokalni izbori i njihovi ukupni rezultati mijenjat će političke odnose u Hrvatskoj, ali je jasno da su zagrebački izbori najvažniji od svih. Gradonačelnik Bandić još je na prošlim izborima 2013. bio makar neizravno podržan od HDZ-a a sada njegova stranka već po drugi put podržava HDZ-ovu vladu. Dakle, u svakom slučaju, ako će ga netko indirektno podržati to će biti HDZ, SDP neće sigurno. No, Bandić bi ovog puta mogao biti prvi put u prilici da se za gradonačelničko mjesto bori isključivo sam.

U SDP-u je Davor Bernardić uvjerljivo pobijedio. Budući da je i saborski zastupnik, nije lako razumijeti zbog čega on ne želi biti predsjednik SDP-ovog zastupničkog kluba u Saboru. To je dužnost na kojoj bi mogao pokazati političke sposobnosti. Kao da se preplašio odgovornosti pa se skriva. Mediji ga baš ne cijene, ne očekuju od njega viziju i ideje pa se Bernardić vjerojatno pribojava očitovanja neke nove potvrde te bezidejnosti. Tako ga u javnosti sve više mijenjaju dvojica potpredsjednika za koje se ne može reći da su nova nego, naprotiv, jako dobro poznata, stara lica SDP-a. Tako se poslije izbora »jedan čovjek – jedan glas« i poslije izborne konvencije SDP-a, čini da se SDP postarao a ne pomladio. Nije jasno kako će na taj staromodni face-lifting reagirati birači jer oni su javnost za sebe i često ne razmišljaju na onaj način na koji razmišljaju članovi stranke koji su unutra pa se neki od njih i rukovode osobnim interesima. A kaže se da birači u Hrvatskoj vole nova, a ne već dobro poznata lica.

U vezi izborne taktike SDP-a na lokalnim izborima, osobito taktike za Zagreb, postoje različita mišljenja u stranci, to uopće nije sporno. Jedan dio članova Predsjedništva SDP-a misli da s partnerima, prije svega s HNS-om treba dogovoriti (zajednički) nastup na lokalnim izborima. Uostalom, Peđa Grbin je prije nekoliko dana izričito kazao da u SDP-u treba procijeniti bi li bilo bolje za zagrebačku gradonačelnicu podržati HNS-ovu Anku Mrak Taritaš nego inzistirati na vlastitom kandidatu. To da bi SDP-ov kandidat za gradonačelnika/cu mogao pobijediti u Zagrebu teško je danas zamisliti. Ime kandidata/kandidatkinje neće se znati još 20-30 dana. Ajde, u HDZ-u se barem Andrija Mikulić sam nameće, gura se u prvi plan, čovjek ima volju, željan je bitke. No, u SDP-u nema onog ili one tko bi bio oran za tu trku i još pritom širio optimizam pobjede.

Na dušu Bernardiću

Misliti da je SDP sada jači zato jer se riješio Milanovića i da su sada pobjede dostižnije – bila bi glupost. Upravo je suprotno, SDP je bio jači s Milanovićem na čelu, dok god je njegovo ponašanje bilo u socijalno prihvatljivim i kolegijalnim granicama. Osim toga, i svi demokratski procesi u SDP-u, odnosno dva dugotrajna procesa predsjedničkih izbora unutar stranke u samo nekoliko mjeseci, pa čak i novi način glasanja po regijama za Glavni odbor nisu ojačali stranku, nego se baš čini da su razotkrili SDP-ove programske i upravljačke slabosti.

RIMAC: ODGAĐATI ODLUKE O KANDIDATIMA JE KONTRAPRODUKTIVNO

Bandić je u vrijeme parlamentarnih izbora imao žestoku antikampanju građana i građani su njegovu kampanju praktički anulirali. Možda je Bandiću bolje potpuno odustati od kampanje, jer se može dogoditi da ga nova protukampanja dotuče. No, postoji inercija glasačkog tijela koja ide u prilog Bandiću, kaže nam analitičar Ivan Rimac, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu.
On tumači da HDZ nema dobrog kandidata pa im je vjerojatno bolje prepustiti Bandiću pobjedu nego dopustiti da SDP ili njegov koalicijski partner osvoji grad. I HDZ i SDP imaju nekakvog svog bliskog kandidata, to su Bandić za HDZ a Mrak Taritaš za SDP. Ako im poremete šanse, mogli bi zapravo pogodovati suprotnoj opciji. A to sigurno nije u interesu ni jednima ni drugima, kaže on.
– Vrlo je teško pripremiti kandidata u kratkom vremenu. Odgađanje odluke u SDP-u i u HDZ-u je potpuno kontraproduktivno. U ovom trenutku, SDP zbog svoje dosadašnje politike nema kandidata. Bernardić si ne bio smio dopustiti ozbiljan poraz u ovakvim izborima. U HDZ-u bi Prgometovi protivnici bili sretni da ga HDZ ugura u bitku za Zagreb. Dakle, kod te dvije velike stranke bi se kandidatura mogla shvatiti kao kazna, smatra Rimac i dodaje da je Anka Mrak Taritaš iskusna političarka i ona si neće dopustiti da uđe u izbornu utrku, a da dobro ne odradi kampanju.

Naravno da je problem za jednu veliku stranku kao što je SDP ako ne ide s vlastitim kandidatom na zagrebačke izbore. To bi posebno teško palo na dušu novom predsjedniku Bernardiću jer bi se izbjegavanje SDP-ove kandidature za Bandićevo mjesto moglo shvatiti kao ozbiljan znak slabosti.
Ali opet, to se ne bi trebalo tako shvatiti ako se neizlazak na izbore za gradonačelnika dobro argumentira. Bolje je ne izići nego uvjerljivo izgubiti. SDP ne može bez partnera ni na parlamentarnim ni na lokalnim izborima, a prirodni partner još uvijek je HNS. A uz njega se vezuju i HSU i IDS, pa i HSS, dok mu je gazda još uvijek Krešo Beljak.

Logično bi bilo u SDP-u ne samo načelno i paradno govoriti o tome kako će SDP surađivati sa svima (pa se onda u projektu decentralizacije kao partner počeo spominjati i Most) – nego sjesti s haenesovcima i vidjet kakav je ukupni dogovor o lokalnim izborima moguć.

Kada Zlatko Komadina proziva Peđu Grbina da se ponaša kao HNS-ov, a ne SDP-ov potpredsjednik – dok Grbin otvara mogućnost SDP-ovog davanja potpore Anki Mrak Taritaš – onda on zagovara onaj stari partijski demokratski centralizam kojeg je u Komunističku partiju uveo Lenjin. A i Komadina i Grbin su jednakopravni, obojica su potpredsjednici. S tim da Komadinu nije nikad smetalo da izlazi s vlastitim stavovima i onda kad su bili suprotni od Milanovićevih koji je bio predsjednik. Dapače, to mu je bila glavna promocijska taktika. Lenjinovo boljševičko načelo očito vrijedi samo za druge.

Svakog istinskog socijaldemokrata trebalo bi radovati da u ovakvoj Hrvatskoj pobjeđuje slobodarska, moderna, a to znači i otvorena liberalna, europejska opcija. Konkretno mu onda ne mora biti toliko bitno hoće li Anka Mrak Taritaš biti gradonačelnica (pogotovo ako bi se moglo pokazati da bi mogla biti vrlo dobra), ili će to biti netko iz SDP-a koji bi se mogao pokazati sposobnim i kvalitetnim, ali trenutačno nitko ne vidi tko bi to mogao biti.

Naravno, i sam drugi krug, a on je na zagrebačkim izborima potpuno siguran, može biti pravi trenutak za stvaranje koalicije. Ali, ne treba gubiti snage tamo gdje je pametnije graditi dobre koalicijske odnose na novim osnovama.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka