Tonina Piculu zanima, pak, hoće li – ako oznake zemljopisnog podrijetla budu uključene u finalni sporazum – to značiti »otvorene liste za nove proizvode s oznakom zemljopisnog podrijetla kako bi proizvodi koji se u međuvremenu zaštite na razini EU, mogli biti zaštićeni prilikom izvoza u SAD«. Picula podsjeća i da je na razini Unije zaštićeno 1.260 proizvoda u tri kategorije, a da je godišnja vrijednost trgovine tim proizvodima samo unutar Unije veća od 15 milijardi eura

  Kako doznajemo, građanska inicijativa nastavit će djelovati i narednih tjedana, pa će već ovog vikenda postaviti info-štandove u Puli i Splitu, a sredinom travnja, nadaju se, hrvatski gradovi priključit će se i široj europskoj akciji protiv američko-europskog trgovinskog sporazuma.

 

 Transparentnost pregovora

U raspravu o TTIP-u uključio se i Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) koji je nedavno uputio Vladi, Saboru i Gospodarsko-socijalnom vijeću (GSV) svoje stavove i zahtjeve vezane uz TTIP. U SSSH-u tako ističu da Europska konfederacija sindikata, u koju su udruženi, nije unaprijed odbila pregovore o sporazumu, ali da upozorava da visoki radni, socijalni i ekološki standardi u EU ne smiju biti ugroženi. Stoga SSSH navodi da, na razini EU-a, sindikati traže da pregovori o TTIP-u budu »transparentni i razumljivi«, a u njih trebaju biti uključeni i socijalni partneri i organizacije civilnog društva. Sporazum ne smije sadržavati klauzule koje će štititi ulaganja i odredbe za mehanizme koji bi omogućavali tajne nagodbe u slučaju spora izvan postojećih pravnih principa, naveli su u priopćenju sredinom veljače. Osim toga, zalažu se da javne službe budu izuzete iz sporazuma, kao i sektori poljoprivrede i prehrane, te ističu da ne smije doći do daljnje deregulacije financijskih tržišta.

  Iz SSSH imaju i specifične, hrvatske zahtjeve. Osim transparentnosti pregovora i uključenosti socijalnih partnera, traže i da Vlada o pregovorima o TTIP-u informira Gospodarsko-socijalno vijeće, da saborski Odbor za europske poslove organizira proširenu sjednicu o TTIP-u te da Vlada, u skladu s dobrom praksom nekih drugih zemalja, »izradi ili naruči izradu studije o mogućim pozitivnim i negativnim učincima TTIP-a, prema različitim scenarijima (po sektorima, te u odnosu na zaposlenost, javno zdravstvo, javnu nabavu, sigurnost hrane i poljoprivrede, zaštitu okoliša, radno i socijalno zakonodavstvo, financijsku regulaciju, zaštitu podataka…)«. Studija bi, smatraju u SSSH, trebala »ukazati na područja koja bi trebala biti isključena iz sporazuma (primjerice javne službe i poljoprivreda i prehrana)«. 

 Tajna soba

Što se tiče sindikalnog zahtjeva za izradom studije o utjecaju TTIP-a na različite sektore gospodarstva i društva, na njega će odgovoriti MVEP. Prema neslužbenim informacijama, Ministarstvo namjerava naručiti analizu ekonomskih učinaka sporazuma na hrvatsko gospodarstvo, ali zasad u MVEP-u »barataju« samo kratkim, vrlo pozitivno intoniranim pregledom na šest stranica. U susjednoj Sloveniji je, pak, već predstavljena opsežna studija koju je, prema narudžbi tamošnjeg ministarstva gospodarstva, izradio ljubljanski ekonomski fakultet.

  Osim civilnog društva, u rasprave o TTIP-u uključila se i većina hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu. Hrvatski europarlamentaci dosad su na tu temu uputili desetak zastupničkih pitanja Europskoj komisiji, raspitujući se, među ostalim, o viznom reciprocitetu (budući da SAD Hrvatskoj, kao jednoj od rijetkih članica EU-a, još nije ukinuo vize), o učincima TTIP-a na potrošače, mala i srednja poduzeća, zdravstvene usluge…

  Neki od hrvatskih eurozastupnika odlučili su »zaviriti« i u povjerljive dokumente koji su temelj za pregovore EU-a i SAD-a. Uvid u te dokumente europarlamentacima je dozvoljen tek nakon višemjesečnog pritiska na Komisiju. No, procedura koju moraju proći prije ulaska u »sigurnu sobu« redom ih podsjeća na špijunske filmove. Takve dojmove s javnošću je nedavno podijelila, primjerice, Biljana Borzan, dok je Davor Škrlec ulazak u sobu usporedio s bankom: »Kao da ulaziš u prostoriju u koju ti donose tajni sadržaj iz trezora ili jedini primjerak stare knjige u vatikanskoj knjižnici ili rijetke dijamante u radionicama u Amsterdamu«. Među ostalim, da bi dobili uvid u dokumente, moraju potpisati izjavu u kojoj ih se upozorava na opasnost špijunaže, u sobi niti u jednom trenutku ne smiju ostati sami, a pred vratima moraju ostaviti osobne predmete poput mobitela. Škrlec je u sigurnoj sobi odlučio provesti čak 20 sati – prema priopćenju iz njegovog ureda, zatražio je upravo toliko sati čitanja tajnih dokumenata i jedino mu je, veli, žao što nije završio tečaj brzog čitanja.