Intervju

ZORAN JANKOVIĆ ‘Odmah bih skinuo žicu na granicama. Što je sljedeće? Topovi?’

Denis Romac

Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Kakva je korist od nje? Što ako se pred ogradom pojavi 100 tisuća izbjeglica? Hoće li ih ograda zadržati? I kako ćemo ih onda zaustaviti? Topovima? Žica na granici, međutim, donosi političke bodove. Ljude je lako uplašiti. Zato ih uvjeravaju da će im stranci uzeti posao i stan, da će im silovati žene i kćeri



Dugovječni gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković u politiku je doslovce natjeran nakon što je sredinom prošlog desetljeća u čistkama u vrijeme prve vlade Janeza Janše smijenjen s čelnog mjesta u Mercatoru, od kojeg je upravo Janković napravio jedan od najvećih slovenskih brendova. Na čelu slovenske prijestolnice je od 2006. godine, a ovih je dana osvojio svoj četvrti mandat zaredom, potvrdivši svoju političku nedodirljivost u najvećem slovenskom gradu. Na ovim je izborima sebe i svoje suradnike Ljubljančanima ponovo predstavio kao branu prodoru desnice u slovensku prijestolnicu.


Ne može se reći da je vaša pobjeda bila neočekivana, jedino je iznenadila njezina uvjerljivost. Pobijedili ste već u prvom krugu, osvojivši preko 60 posto glasova Ljubljančana, i to nakon što su iza vas tri gradonačelnička mandata. 


– Mene nije iznenadila. Na svim izborima u Ljubljani uvijek sam pobjeđivao u prvom krugu s oko 60 posto glasova. Na nekim ranijim izborima jedan dio mojih birača prestao je izlaziti na izbore smatrajući kako ću ionako pobijediti. Na ovim se izborima dogodilo da su sve desne stranke podržale mog protukandidata s desnice, što je mobiliziralo moje pristaše. Na ovim sam izborima dobio 15 tisuća glasova više nego na prošlima.


Okršaj s Janšom




 Očito, dakle, da vam je pomogla činjenica što se bitka za Ljubljanu ponovno pretvorila u vaš okršaj s Janšom, vašim starim i najvećim političkim suparnikom? Janša je u utrku u Ljubljani poslao Anžea Logara, jednog od svojih najboljih ljudi. Ali i on je naposljetku osvojio samo 29 posto, iako je Janša i to predstavio kao pobjedu. 


– Točno je da je na ovim izborima ponovno došlo do podjele na ljevicu i desnicu, a ovi su izbori pokazali stvarnu snagu ljevice i desnice u Ljubljani. Taj je odnos otprilike 70 prema 30 u korist ljevice, opcije koja zagovara solidarnost, slobodu, drugarstvo i suradnju. To je u skladu s antifašističkom poviješću ovoga grada koji je, podsjećam, i grad-heroj.


Kako Logarovih 29 posto u odnosu na mojih 61 posto predstavlja pobjedu, to će Janša morati objasniti svojim biračima. Sa svojim najjačim čovjekom – osim Janše, koji nije Ljubljančanin – ujedinjena desnica osvojila je manje od 30 posto. To je njezin realan doseg u Ljubljani.


Možete li objasniti pozadinu vašeg suparništva s Janšom?


– Teško je to objasniti. Najvjerojatnije je počelo zbog mog prijateljstva s našim prvim predsjednikom, Milanom Kučanom. Kasnije su me s čelnog mjesta u Mercatoru smijenili Janšini ljudi, po njegovom nalogu, jer su smatrali da sam »prejak«. U to sam čvrsto uvjeren. Razmišljao sam šta ću dalje, imao sam nekoliko varijanti. Nisam mislio da ću ikada ostaviti Mercator. No, tom me smjenom Janša gurnuo u politiku. Sada mogu reći da uživam kao gradonačelnik, volim Ljubljanu i svoj posao. A kada voliš svoj posao i imaš viziju, i kada je ostvariš zajedno s najboljom ekipom – kakvu ja imam – uspjeh je zagarantiran.


Zoran Janković / Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL


Zoran Janković / Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL



Janša je nesporno vođa, to mu priznajem. On je već 25 godina na čelu svoje stranke, što je fenomen i u europskim razmjerima, ali mislim da ne razumije suštinu gospodarstva, a ima i specifičan karakter. Nakon što je pala njegova druga vlada, Janša je pozivao »trojku« da dođe u Sloveniju. To znači da on smatra da samo on može voditi Sloveniju i nitko drugi. To nikako ne shvaćam, jer ipak je riječ o čovjeku koji je dvaput bio slovenski premijer. Zato je 25 posto njegov maksimum na parlamentarnim izborima. I kad pobijedi na izborima, kao što je pobijedio prošli put, on ne može sastaviti vladu jer nitko nije želio s njim surađivati.


Dogodila mi se izdaja


I vi ste jednom pobijedili na izborima, a niste uspjeli sastaviti vladu, zar ne?


– Tada je ipak bilo drukčije. U mom se slučaju dogodila izdaja, jer je jedna osoba, koja je u subotu parafirala ulazak u koaliciju, u ponedjeljak potpisala sporazum s Janšom. Ovaj put Janša nije ni pokušao sastaviti vladu, jer su mu unaprijed rekli da ne žele s njim koalirati.


Žalite li što 2012. niste postali slovenski premijer? Imate li još takvih ambicija?


– Ne. Ta je misija završena. Žao mi je zbog države, jer uvjeren sam da smo imali najbolji program. Da sam onda uspio sastaviti vladu, danas bi nam svima bilo puno bolje. Uvjeren sam da bih riješio i probleme s Hrvatskom. Ali to je završena priča.


Kako to da vama birači u Ljubljani nisu zamjerili brojne afere i pravosudne probleme? Uskoro vam počinje i suđenje, zar ne?


– Dosad je 13 predmeta riješeno u moju korist. Nikad se nisam krio od suda i uvijek sam se odazivao sudu. Nikad ne tražim opravdanje. Nikad nisam tvrdio da sud ne priznajem kao što je tvrdio Janša. Ne govorim protiv suda jer sud je jedino mjesto na kojem mogu dokazati da nisam kriv. Nikad ne govorim protiv tužitelja ni protiv policije općenito, ali su dvije konkretne osobe, jedna tužiteljica i jedan policajac, sebi zadale »projekt Zoran Janković« i na svaki način me žele osuditi. Ako ne mogu to postići na sudu, onda okreću priču tako da me osudi ulica, a imaju i medije koji to potenciraju. Najgore je kada ti počnu napadati obitelj.


Jedan dio medija uoči prošlih izbora pokušao je reaktualizirati neke stare afere, ali ljudi više ne padaju na takve priče. Građanima ne možeš lagati na dulji rok.


I po tome ste slični sa zagrebačkim gradonačelnikom Bandićem. Imate problema s pravosuđem i optužnicama, nazivaju vas populistima, tvrde da vladate klijentelistički, zamjeraju vam aroganciju…


 – Što znači da ste populist? Znači li to da je problem što sam stalno među ljudima? Uz sve sudske afere, osvojio sam 61 posto glasova. Građani su na kraju odlučili tko je pravi, a tko ne. Treba pitati ljude. Jedina prava anketa su izbori. Ja sam svaki dan u izborima, već 12 godina. Ali kao gradonačelnik dužan sam raditi za dobrobit grada i građana, a pritom biti odlučan i uporan. Ako je to arogancija…

Potpuna glupost


Kako odgovarate na optužbe desnice da ste srednjoeuropsku Ljubljanu pretvorili u balkansku palanku?


– To je potpuna glupost. I time vrijeđaju građane Ljubljane. Ljubljana je za mene najljepši grad na svijetu, a imam i nekoliko elemenata za takvu tvrdnju. Ljubljana je europska zelena prijestolnica, jedina u srednjoj Europi, i jedan od najčistijih gradova u Europi. Već sada odvajamo 65 posto otpada, a cilj nam je 85 posto. Zagreb, recimo, odvaja jedan posto. Kad izađete iz ove zgrade, za nekoliko stotina metara ste u šumi. Imamo osiguranu pitku vodu za idućih 500 godina. Zatvorili smo centar grada za vozila i smanjili zagađenje – koncentracije crnog ugljena su poslije promjene prometnog režima pale za 70 posto, a na ulicama u blizini se nisu povećale. Kada su na konferenciji u Parizu pitali parišku gradonačelnicu kako se boriti protiv zagađenja zraka, rekla je: »Pitajte Jankovića, on zna«. To je bila teška odluka protiv koje su svi prosvjedovali, a sada su svi zadovoljni. Čak 90 posto građana podržava tu promjenu i ne bi se vratili na staru regulaciju, kada je centar grada bio pun automobila. Studenti iz cijele Europe dolaze studirati u Ljubljanu, koja je i jedan od 20 najsigurnijih gradova u svijetu.U Ljubljani živimo zajedno i poštujemo sve različitosti, zato i ne dolazi do incidenata.


Stoji li iza optužbi o balkanizaciji Ljubljane pokušaj vaše diskreditacije zbog vašeg porijekla i činjenice da dolazite iz malog sela pokraj Smedereva u Srbiji?


– Mislim da je upravo o tome riječ. S ponosom govorim da sam čistokrvni mješanac. Rođen sam u Srbiji, pokojni otac mi je Srbin, a majka Slovenka. I ja sam, na neki način, migrantskog porijekla. Kao dijete došao sam u Ljubljanu. Kada mi ne mogu prigovoriti zbog rada i uspjeha, onda se okreću protiv mog porijekla i kreću mi na obitelj, a to je najgore. Nema veze od kuda netko dolazi, kako izgleda, u kojeg boga vjeruje, je li gej… Važno je samo je li osoba dobra ili ne. Ja sam recimo ateist, ali radim za dobar odnos s bilo kojom crkvom, i tako se u Ljubljani, nakon 50 godina uloženog napora da islamska zajednica dobije svoje prostore, napokon gradi džamija. I Ljubljana je jedini grad koji je LGBT zajednici dao prostore u samoj gradskoj kući, čime dokazujemo da u praksi podržavamo raznolikost.


Koliko je porazu Janšine stranke u Ljubljani pridonijela Janšina radikalizacija posljednjih mjeseci, pa i godina? Zapravo, čini mi se da je Janša znatno promijenio političku retoriku nakon odlaska u zatvor na izdržavanje kazne zbog afere Patrija. 


– Teško mi je odgovoriti na to pitanje jer to može samo netko tko Janšu dobro poznaje. Ja to nisam. No, jasna mi je njegova taktika. Janša svojom retorikom jača svoju stranku, ali pritom uništava svoje partnere na desnici. On svoje birače stalno drži u napetosti, a svoje sporove ne želi rješavati na sudu, iako je u demokratskom društvu sud jedino mjesto za njihovo rješavanje. U protivnom će ih rješavati ulica.


Antimigrantska kampanja


Kako komentirate Janšinu antimigrantsku kampanju? On je u cijelosti preuzeo otvoreno ksenofobnu, pa i rasističku retoriku Viktora Orbana.


– To ne shvaćam i ne odobravam. Mi u Ljubljani s tim se ne slažemo. Imamo osnovnu školu koju pohađaju učenici 36 različitih nacionalnosti koja je i izvan Slovenije dobila priznanje kao primjer suživota.


Ne znam gdje će to završiti ako se budemo dijelili po tome odakle dolazimo, po boji kože, vjeroispovijesti… Mislim da to nije dobro, a upravo Janša to potencira. Jasno je da to Janša radi zbog političkih razloga. Stranka SDS je klasična opozicija u smislu da su stalno u negativi, oni su protiv svega, iako je neki projekt u stvari dobar za građane.


Ljude je lako uplašiti. Zato ih uvjeravaju da će im stranci uzeti posao i stan, da će im silovati žene i kćeri. Ljude obmanjuju tvrdeći da migranti dobivaju po dvije tisuće eura mjesečno, dok njihove mirovine ne prelaze 500 eura. SDS živi od širenja takvih laži.


Janšina stranka ovih je dana zatražila i raspisivanje referenduma o Marakeškoj deklaraciji…


– Tako samo mobiliziraju svoje birače i podmeću vladi, iako je Marakešku deklaraciju svojedobno podržala i Janšina vlada. Besmisleno je očekivati da ljudi budu imobilni i da cijeli život žive ondje gdje su i rođeni.


Što mislite o žici na granici između Slovenije i Hrvatske?


– Odmah bih je skinuo. Nisam je postavio i ne bih je postavio, ali bih je odmah skinuo. Vlada koja je bila dobra stavila je, na žalost, tu ogradu na granici. No kakva je korist od nje? Što ako se pred ogradom pojavi 100 tisuća izbjeglica? Hoće li ih ograda zadržati? I kako ćemo ih onda zaustaviti? Topovima?


Žica na granici, međutim, donosi političke bodove.


Ono što vama nije pošlo za rukom – osvojiti vlast na nacionalnoj razini – uspjelo je jednom drugom gradonačelniku, Marjanu Šarcu, koji dolazi iz malog gradića Kamnika. Kako tumačite njegov uspjeh? Kako je startala njegova vlada? Koliko će trajati s obzirom na to da je riječ o kompliciranoj manjinskoj vladi s puno stranaka?


– O novom slovenskom premijeru imam dobro mišljenje. Mislim da će nas pozitivno iznenaditi. Trebamo mu dati priliku. Svi su govorili da će mu biti teško predvoditi koaliciju pet stranaka i manjinsku vladu, ali ja se ne slažem. Marjan Šarec je dobro startao i njegova vlada u protekla tri mjeseca imala je nekoliko dobrih poteza, kao što je, recimo, bio dogovor sa sindikatima, što je bio jedan od glavnih problema jer je tako izbjegnut štrajk, kao i potpis ugovora s općinama o visini glavarine.


Zar imamo problem?


 Što mislite o nedavnoj prodaji Nove ljubljanske banke, koja je izazvala veliku buru u Sloveniji?


– Mislim da u suštini nije važno tko je vlasnik, i to ne vrijedi samo za banke, nego i za ostale kompanije. Važno je da kompanija ima dobru upravu i nadzorni odbor, a onda je nevažno tko je vlasnik. Bitan je rezultat.



Dugo poznajete Ivicu Todorića. Jeste li se možda čuli s njim nakon njegova povratka u Hrvatsku i puštanja na slobodu?– Nisam. Žao mi je zbog onog što mu se dogodilo. Mislim da je Todorić u Agrokoru uspostavio dobar sistem, objedinivši poljoprivredu, proizvodnju i trgovinu, po principu ‘od njive do stola’. No tako visoke kamate nitko ne bi mogao izdržati. Kako komentirate rasplet s Agrokorom?– Čini mi se da se dobro završilo. Postavljena je nova vlasnička struktura s ruskim bankama i američkim fondovima. Agrokor će opstati.


Što mislite, hoće li Šarcu uspjeti ono što nije uspjelo Ceraru – riješiti arbitražni spor s Hrvatskom? Kako biste vi riješili taj problem?


– Nikad nisam shvaćao u čemu se zapravo sastoji problem između Hrvatske i Slovenije. Pa zar mi imamo neki problem? Ako odete na granicu i razgovarate s ljudima, vidjet ćete da između njih nikakav problem ne postoji. Ali ne može biti pola kuće u jednoj državi, pola u drugoj. To treba riješiti. Mislim da je Ivan Jakovčić jednom rekao da je problem u tome što Hrvatska ne smije priznati da je prošla bolje nego što je računala, a Slovenija lošije nego što je očekivala. Kad je riječ o samoj arbitraži i arbitražnoj odluci, ona se mora poštovati, jer će u protivnom spor rješavati ulica, a to ne smijemo dopustiti.


Dolazite iz grada koji mi je blizak. Za nas granica ne postoji. Najgore je što se na svakim izborima glasovi najlakše osvajaju tako da se ljude uvjerava tko su naši neprijatelji.


Je li Cerarova vlada postupila ispravno kada je na samom isteku mandata, zapravo kao tehnička vlada, tužila Hrvatsku europskom sudu u Luksemburgu? 


– Tako je odlučila. Bilo je to neposredno uoči izbora, a znamo da se tako dobivaju politički bodovi.


Zašto Hrvatska i Slovenija nisu ono što bi trebale biti, partnerice i europske saveznice?


– Jesu. Ljudi jesu. I gradovi jesu. Gospodarstvo i kultura jesu. Slažem se da je potpuno nerazumljivo što male europske države po broju stanovnika, poput Slovenije i Hrvatske, ne naprave zajednički blok. Vidite kako funkcioniraju stvari u EU-u. Sada se zbog deficita nisu usudili kazniti Italiju, koja ima 60 milijuna stanovnika, a prije nekoliko godina kaznili su malu Grčku. No, mislim da ćemo postupno to shvatiti.