Foto REUTERS
Izdvajanja za prikupljanje podataka o globalnom zatopljenju treba smanjiti u korist povećanja budžeta za istraživanje svemira ili kako je rekao Bob Walker: NASA bi se, trebala fokusirati da "do kraja stoljeća istraži cijeli Sunčev sustav"
Iako su se mnogi nadali da Donald Trump neće sprovesti u djelo baš sve što je tijekom kampanje »obećavao«, pokazalo se da će najviše razloga za noćne more u prvih sto dana njegove vladavine imati svi oni koji globalno zatopljenje vide kao jedan od ključnih problema čovječanstva.
Među prvim potezima koje je nakon pobjede najavio budući američki predsjednik navedeno je, između ostalog, micanje restrikcija na iskorištavanje ugljena, nafte i prirodnog plina, smanjivanje ulaganja u obnovljive izvore energije i obnavljanje izgradnje četvrte faze sustava naftovoda između Kanade i SAD-a poznatog kao Keystone XL. Ovaj kontroverzni projekt Obamina je vlada suspendirala prošle godine nakon višegodišnjih protesta stanovnika Nebraske da povećana razina stakleničkih plinova i rizik od istjecanja nafte mogu ozbiljno ugroziti ranjivi eko-sustav ove američke države.
Trump, poznat između ostalog i po svojoj rečenici da su »koncept globalnog zatopljenja izmislili Kinezi kako bi američku proizvodnju učinili nekonkurentnom« okružio se nakon pobjede radikalnim istomišljenicima poput Myrona Ebella, jednog od najžešćih američkih »protivnika« ideje globalnog zatopljenja, kojeg je, primjerice, zadužio da vodi »tranzicijski proces« u nacionalnoj Agenciji za zaštitu okoliša. Malo koga je stoga iznenadilo da se među »prvim potezima« nalazi i potencijalno povlačenje SAD-a iz Pariškog klimatskog sporazuma – povijesnog dogovora kojim su se prošle godine 194 zemlje potpisnice obavezale učiniti potrebne poteze kako bi se prosječni godišnji porast temperature na Zemlji zadržao na jedva prihvatljivoj granici od 1.5 stupnjeva Celzija. Ovaj ambiciozni cilj uključuje, naravno, drastično smanjivanje emisija stakleničkih plinova i općenito prelazak na »niskougljičnu« ekonomiju, što se direktno kosi s velikim brojem ostalih Trumpovih obećanja industrijskim divovima.
Svjetska meteorološka organizacija objavila je u listopadu da je globalna prosječna koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi 2015. godine prvi put dosegnula važnu i simboličnu granicu od 400 dijelova po milijun (ppm), a 2016. postavila je novi rekord uslijed snažnog El Niña. Razine CO2 i prije su dostizale granicu od 400 ppm u određenim mjesecima u godini i u određenim dijelovima svijeta, no nikad prije na razini globalnog prosjeka za cijelu godinu. Slijedom praćenja podataka s najstarije postaje za praćenje stakleničkih plinova Mauna Loa na Havajima, stručnjaci WMO-a predviđaju da će koncentracije CO2 u 2016. cijelu godinu ostati iznad razine od 400 ppm i da se još naraštajima i naraštajima neće spustiti ispod te razine.
Pariški sporazum je, međutim, stupio na snagu 4. studenog ove godine – drugim riječima taman »za dlaku« prije no što će Trump preuzeti predsjednički ured, što američko povlačenje sad čini uvelike kompliciranijim – službeno odstupanje bi trebalo trajati čak četiri godine. Buduća uloga SAD-a – jednog od najvećih »generatora« stakleničkih plinova na svijetu – u realizaciji ovog povijesnog klimatskog dogovora zasad je stoga još uvijek nepoznata. No taman kad su mnogi tračak nade potražili u nedavnoj pomirljivoj Trumpovoj izjavi New York Timesu kojom je priznao da »drži otvoren um prema pariškom sporazumu« i da uviđa »svojevrsnu vezu između ljudskog djelovanja i globalnog zatopljenja«, iz njegovog je stožera ovog tjedna ipak najavljen prvi veliki konkretni udarac globalnim naporima za očuvanje okoliša.
Dramatičan zaokret
Trumpov viši savjetnik Bob Walker medijima je, naime, objavio kako je Trump spreman smanjiti budžet NASA-ine divizije za istraživanje Zemlje, koja se primarno bavi prikupljanjem podataka o globalnom zatopljenju, u koristi povećanja budžeta za istraživanje svemira. NASA bi se, smatra Walker, trebala fokusirati da »do kraja stoljeća istraži cijeli Sunčev sustav«. Ovakav razvoj događaja predstavljao bi dramatičan zaokret u NASA-inoj aktualnoj strategiji, obzirom da je Obamina administracija za 2017. godinu predvidjela posve drugi omjer budžeta, inzistirajući da se NASA žešće posveti upravo problemima na Zemlji. Istraživanja klimatskih promjena trebala su stoga dobiti financijsku injekciju od dodatnih 2 milijarde dolara. Walker je, međutim, u razgovoru za The Guardian kazao kako su ta istraživanja tek »politički korektno promatranje okoliša«.
– Moje nagađanje je da će biti teško zaustaviti sve NASA-ine programe ove vrste, no u budućnosti bi se takva istraživanja trebala preseliti u druge agencije. Istraživanja klime su neophodna, no dosad su bila iznimno politizirana, što je potkopavalo veliki dio posla koji su znanstvenici obavljali. Odluke gospodina Trumpa će biti bazirane na solidnoj znanosti, ne politiziranoj znanosti, izjavio je Walker šokiravši svjetsku znanstvenu zajednicu.
NASA-ina istraživanja, naime, mnogi znanstvenici smatraju ključnima u borbi protiv globalnog zatopljenja jer su ona dosad rezultirala nizom revolucionarnih tehnologija i novih metoda. Kevin Trenberth iz američkog Nacionalnog centra za istraživanja atmosfere (NCAR), ideju o smanjivanju sredstava za ekološka istraživanja koja provodi jedna od najmoćnijih znanstvenih institucija na svijetu nazvao je primjerice »razornim korakom unatrag« koji bi svjetsku znanstvenu zajednicu mogao vratiti u »mračna vremena prije postojanja satelita«.
Preliminirani podaci pokazuju da će 2016. godina biti najtoplija u povijesti mjerenja, te da će globalne temperature biti još više od rekordnih temperatura zabilježenih u 2015. Kako procjenjuje Svjetska meteorološka organizacija, a prenosi Hrvatski državni hidrometeorološki zavod, globalne temperature su u 2016. oko 1,2 °C više od predindustrijskih vrijednosti.
– Mi živimo na Zemlji i informacije o njenoj atmosferi i oceanima su ključne za naš način života. Svemirska istraživanja su luksuz, a opažanja na Zemlji su esencijalna, upozorio je Trenberth.
Početkom ovog mjeseca NASA je primjerice uspješno lansirala u orbitu prvi u nizu visoko sofisticiranih geostacionarnih meteo satelita koji bi NOAA-i (Američkoj agenciji za oceane i atmosferu kojoj je jedna od glavnih zadaća da znanstvenim podacima opskrbljuje meteorološke institucije) trebali omogućiti da bolje predviđa dolazak i učinke velikih vremenskih nepogoda.
Najdramatičnije upozorenje
Zahvaljujući brojnim istraživanjima koje provode, upravo su NASA-ini analitičari među najvećim »katastrofičarima« kad je riječ o predviđanju sudbine našeg planeta. Početkom rujna ove godine NASA je izdala jedno od svojih dosad najdramatičnijih priopćenja u kojem je tim stručnjaka upozorio da se »Zemlja zagrijava brzinom nikad doživljenom u posljednjih najmanje 1000 godina«. Praktički nema nikakve šanse, poručili su iz NASA-e tada, da svijet ostane u granici zagrijavanja dogovorenoj u Parizu. Prosječni rast temperature iznad prosjeka zabilježenih »prije industrijskog doba« ovom je godinom već dostigao 1,38 stupnja Celzija, što je posve blizu famoznoj »1,5« granici koju se pokušava »zacementirati« pariškim dogovorom. Na temelju istraživanja koje provode već desetljećima, znanstvenici iz NASA-e zaključili su i da se ova brzina zagrijavanja najvjerojatnije nikad prije nije dogodila na planetu i da trenutno nema pokazatelja da će se taj tempo zaustaviti.
Naime, klimatske promjene koje je Zemlja iskusila u davnoj prošlosti bez ljudskog utjecaja moguće je pratiti kroz dokaze u godovima stabala, slojevima leda u ledenjacima i sedimentnim slojevima u stijenama. Ta opažanja između ostalog govore, da, dok je Zemlji nekoć trebalo oko 5000 godina da se zagrije za otprilike pet stupnjeva, samo je u 20. stoljeću prosječna temperatura narasla za 0,7 stupnjeva Celzija. Na temelju tih podataka matematički modeli sada »predviđaju« da će se samo u idućih sto godina zagrijavanje Zemlje dogoditi bar 20 puta brže no nakon posljednjeg ledenog doba.
Posljednje NASA-ino priopćenje objavljeno prošlog tjedna također donosi neke zanimljive podatke. Velika međunarodna studija pokazala je da drastično zagrijavanje atmosfere ne prati i podizanje prosječne temperature na površini, već štoviše da je trend zagrijavanja površine usporen u razdoblju od 1998. do 2003. Znanstvenici pojašnjavaju da ovaj fenomen ukazuje da oceani vjerojatno upijaju višak vrućine iz atmosfere, te naglašavaju da bi se u budućnosti više istraživanja trebalo fokusirati upravo na razinu zagrijavanja oceana.
Srljamo u katastrofu
U međuvremenu, dramatična upozorenja o klimatskoj katastrofi u koju srljamo neodgovornim iskorištavanjem resursa na planetu nastavljaju se redati, pa je tako ovog tjedna stigao i izvještaj međunarodne grupe sa 11 različitih institucija, zmeđu ostalog i šest sveučilišta, (»The Arctic Resiliance Report«) predvođene stručnjacima iz Instituta za okoliš u Stockholmu u kojem se zaključuje da bi ubrzano topljenje »vječnog« leda na Arktiku moglo vrlo skoro imate ozbiljne posljedice diljem svijeta. Temperature na Arktiku su trenutno 20 stupnjeva više no što bi se moglo očekivati za to područje u ovo doba godine, a autori studije naglašavaju da posljedice topljenja još uvijek nisu dovoljno istražene. Znanstvenici naime već duže vrijeme nagađaju da zagrijavanje jednog područja može utjecati na promjene u globalnom eko-sustavu, no trenutno još uvijek nije poznato na koji se način to događa. Primjerice, smanjivanje ledene površine »otkriva« veća područja »tamnog« oceana koji upija više vrućine, zbog čega se dodatno topi led. Slični mehanizam javlja se kao posljedica širenja tundre kojoj odgovaraju više temperature, a koja i sama upija više vrućine nego »reflektirajuća« površina leda. Tundra oslobađa i veće količine metana, moćnog »stakleničkog« plina, a zagrijavanje mora direktno utječe na smanjivanje ribljeg fonda, te posljedice može imati čak i na pojavu monsuna na području Azije. Komentirajući za medije najave da bi Trump mogao drastično smanjiti budžet NASA-e za ovaj tip istraživanja, vodeći autor ove opsežne studije Marcus Carson sa Instituta za okoliš u Stockholmu izjavio je da bi taj potez bio ravan »uništavanju instrumenata u kokpitu dok se avion nalazi usred leta«.
– Događaju se velike promjene koje mi i dalje ne razumijemo posve dobro. Neophodna su nam daljnja istraživanja, a puno glavnih projekata provodi upravo NASA, zaključio je Carson.
