Svjedok na suđenju Hadžiću o mučenju u Dalju: Cigaretom sam palio tetovažu da mi ne odsjeku ruku

Zlatko Antunović zarobljen je kao 17-godišnjak. »Sjećam se da je jedan po imenu Fabijančić bio sav plav, u masnicama i bilo je vidljivo da je jako ozlijeđen«, prisjećao svog dolaska u zgradu Doma kulture u Dalju koja je srpskoj miliciji služila kao zatvor

DEN HAAG – Drugi dan suđenja Goranu Hadžiću na Haškom sudu (ICTY), prvi svjedok tužiteljstva Zlatko Antunović, koji je u jesen 1991. godine imao 17 godina, u srijedu je opisao premlaćivanja i zlostavljanja kojima je bio izložen tijekom zatočeništva u zgradi Doma kulture u Dalju koja je srpskoj miliciji služila kao zatvor.

Zlatko Antunović, prvi svjedok tužiteljstva na posljednjem haškom suđenju, prepričao je kako je iz Erduta biciklom krenuo u Bogaljevce da pronađe svoje rođake. Nakon što ga je prvo zaustavila jedinica JNA i pustila ga, u spomenutom selu ga je zaustavio poznanik Siniša Glodić koji je bio naoružan i koji ga je zajedno sa Stevom Glodićem odvezao kombijem na ispitivanje u Dalj.

»U Domu kulture je na katu bila soba za ispitivanje u kojoj me ispitivao Željko Čizmić o HDZ-u, gdje se nalazi moj brat i koliko je ostalo Hrvata u Erdutu«, kazao je Antunović koji je u to vrijeme bio član mladeži HDZ-a i čiju je tetovažu imao na ruci. Nakon ispitivanja je odveden u zatvor gdje je bilo pet do šest ljudi.

“Čuli smo jecaje, tukli su ljude”

»Sjećam se da je jedan po imenu Fabijančić bio sav plav, u masnicama i bilo je vidljivo da je jako ozlijeđen«, posvjedočio je Antunović.

Također je opisao kako su u zatvor dovedeni otac i sin Sušić kojima je naređeno da jedan drugoga pred svima šamaraju, a tijekom noći su u ćeliju dolazili Srbi koji su ih čuvali, u nekoga uperili svjetiljku i odveli ga na »terapiju«.

»Mi smo čuli jecaje, tukli su ljude…a neki se nakon toga nisu ni vratili«, rekao je Antunović. Njega su, kako tvrdi, jedan dan mučila dvojica mladića iz mjesta Prigrevica, u Srbiji, od kojih su jednog zvali Ferenc Mađar. Antunović ne zna da li se radi o nadimku, dok je drugog opisao kao velikog i krupnog.

»Naredili su mi da skinem hlače i cipele te da stavim noge na stolicu. Nakon toga su me svom snagom palicama tukli i batinali po obje strane stopala. To je bila strašna bol«, prepričao je Antunović. Također je bio odveden u podrum s oko pola metra vode, gdje se obučen morao kupati.

“Smijali su se, to im je bila zabava”

»Smijali su se, to im je bila zabava. Poslije sam morao čistiti zahode i golim sam rukama čistio izmet, da bi s takvim rukama morao jesti kruh«, kazao je Antunović.

Na pitanje tužiteljice koji bi mogao biti razlog njegova uhićenja i mučenja, odgovorio je da se vjerojatno radi o tome što je Hrvat i što je bio član mladeži HDZ-a. Nakon puštanja je u listopadu ponovo uhićen, u čemu su sudjelovali Zoran Oljača, Tihomir Ivošević i Goran Džaković. Uz udarce u sljepoočnicu, pretrpio je udarce nogom, a morao je brisati noge o hrvatsku zastavu. Odveden  je u njihovu policijsku postaju gdje ga je dočekao Milorad Stričević.

»Kada su me odvodili u isti zatvor u Dalju, Stričević mi je rekao da posljednji put pogledam Erdut«, prisjeća se Antunović. Tamo je drugi dan zatočeništva vidio i Arkana.

»Pitao me znam li tko je on. Rekao sam da ne i dobio sam šamar. A on se onda predstavio kao Željko Ražnatović – Arkan, vođa Delija i srpski dobrovoljac«, rekao je svjedok. Bio je primoran, kako tvrdi, ležeći sastaviti popis Hrvata iz Erduta, dok mu je Arkanov vojnik od oko 100 kila gazio po leđima.

Dolazak Arkana

»Jedva sam mogao tako pisati, ali je Arkan rekao da ne zna to pročitati i da moram pisati ćirilicom«, rekao je Antunović koji sada ima oko 61 kilogram, a kao mlad je imao oko pet manje.

Također je prepričao kako su mu bajunetom rezali, odnosno čupali dugu kosu koju je tada kao mladić imao. Rečeno mu je i da ukloni tetovažu, »jer će mu inače odsjeći ruku«, pa je cigaretama palio kožu te ožiljak ima i danas. U njegovu zlostavljanju se isticao spomenuti Ferenc Mađar.

»Nije mi odsjekao ruku, ali me i dalje tukao«, dodao je Antunović. Tijekom dva tjedna zatočeništva, Antunović je svjedočio i brutalnom premlaćivanju jednog starca koji se potom nije vratio u ćeliju te kako je s Marinkom Kovačevićem Srbima služio i kao radna snaga.

Djevojke starici pendrecima smrskali lice

Ponovno je uhićen na sam Božić, 25.  prosinca 1991., kada ga je crvenim yugom Zorana Oljača odvezao u tzv. centar za obuku gdje su bili arkanovci. U hodniku je lisicama bio privezan za staricu Mandu Maj koju su dvije mlade djevojke pendrecima izudarale po licu jer je  slavila katolički Božić i kitila bor.

»Na Uskrs 1992. rečeno nam je da se spakiramo jer da idemo u Osijek, kod Tuđmana. Bila su dva autobusa s oko 90 ljudi«, kazao je na kraju iskaza Antunović, opisavši put od Erduta, Bijelog Brda, Sarvaša i Nemetina do Osijeka. Od Nemetina do Osijeka su prevezeni kolima hitne pomoći, ali se vozilo oprezno jer je počelo granatiranje Osijeka. Dolaskom u izbjeglištvo tužiteljstvo je završilo glavno današnje ispitivanje.

Antunović je prvi put nakon rata Erdut posjetio 1999. godine, kada mu je umrla teta, a vratio se 2003. u obnovljenu kuću. U protuispitivanju je objasnio da je odbio razgovarati s obranom optuženog Gorana Hadžića jer je »već po dolasku imao veliki pritisak«.

»Nimalo mi nije ugodno biti ovdje«, rekao je Antunović.

Tetovaža HDZ-a

Kanadski odvjetnik Christopher Gosnell, branitelj Gorana Hadžića, ukazao je na nelogičnosti i suprotne tvrdnje u odnosu na njegov iskaz iz 1999., a koji se odnose na vremenski slijed događanja.

»Možda pogriješim s datumima, ali ja znam što se dogodilo«, rekao je Antunović.

Obranu je posebno zanimala tetovaža HDZ-a koju je Antunović imao na ruci i razlog zbog kojeg ju je stavio. Odgovorio je da nije imao nikakav posebni razlog i da njome nije htio nikoga uvrijediti.

»Tada nisam mnogo razmišljao o budućnosti, nisam imao roditelje koje bih upitao za savjet«, rekao je Antunović.

Protuispitivanje je trajalo kraće nego se očekivalo, a suđenje se nastavlja u četvrtak ujutro.

Miloševićev čovjek na terenu

ICTY Hadžića tereti po 14 točaka optužnice za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, progone, istrebljenje, ubojstvo, zatvaranje, mučenje hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva na Ovčari, u Veleprometu, Erdutu, Dalju i Borovu Selu, te u srbijanskim logorima Stajićevo i Begejci, u Zrenjaninu, Šidu i Sremskoj Mitrovici. Hadžić se tereti i za deportacije i prisilno premještanje stanovništva te za bezobzirno razaranje naselja i pljačku imovine nesrpskih civila u Dalju, Vukovaru, Erdutu, Lovasu i drugim mjestima u istočnoj Slavoniji. Svi navedeni zločini pripadaju u zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.

Prvog dana suđenja tužitelj je opisao okolnosti pod kojima su se događali zločini u Hrvatskoj, koji će poslije postati poznati kao »etničko čišćenje«, a Hadžića optužio da je poticao zlostavljanja, mučenja i ubijanja tijekom rata, posebice na području istočne Slavonije. Prema tužiteljstvu, Hadžić je bio hladnokrvni ubojica i »Miloševićev čovjek na terenu« koji je odlazio u Beograd po oružje i upute.

Pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji u Den Haagu u utorak je počelo suđenje Goranu Hadžiću, bivšem predsjedniku vlade samoproglašene Srpske autonomne oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srijem (SAO SBZS) i potom predsjedniku samoproglašene Republike Srpske Krajine (RSK). Hadžića ICTY tereti po 14 točaka optužnice za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu pod vodstvom Slobodana Miloševića s ciljem »trajnog uklanjanja većine hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva iz velikog dijela Hrvatske« kako bi ta područja postala »dio nove države pod srpskom dominacijom«.  

Ni spriječio, ni osudio

Kako je u uvodnoj riječi naglasio tužitelj Douglas Stringer, iako je Goran Hadžić posljednji od 162 optužena kojima se sudi pred ovim ICTY-jem, zločini za koje se tereti, a koji su se dogodili prije 21 godinu, bili su prvi zločini počinjeni na području bivše Jugoslavije. Opisujući zločine u Lovasu, Erdutu, Iloku, Tovarniku i drugim mjestima u ljeto i jesen 1991. godine, zaključio je da je »cilj svih tih zločina bio da se unutar Hrvatske stvore teritoriji po strogo nacionalnim linijama«.

»Stvaranje čistih nacionalnih područja povezano je s nasiljem, zločinima, protjerivanjima…  s onim što je kasnije postalo poznato kao etničko čišćenje. Etničko čišćenje je tragično povezano s kolapsom Jugoslavije i potom se nastavilo u Sarajevu, Prijedoru, na Kosovu… Ali počelo je u Hrvatskoj, krajem ljeta i u jesen 1991., u mjestima koja nisu tak poznata svijetu«, kazao je tužitelj u uvodnoj riječi, dodajući da će dokazi pokazati da su »ti zločini korišteni kao dio udruženog zločinačkog pothvata«.

Tužitelj je u uvodnoj riječi govorio i o bitki za Vukovar, nazivajući je »jednom od najkrvavijih i nabrutalnijih od Drugog svjetskog rata« te o likvidaciji zarobljenika na Ovčari, optužujući Hadžića da snosi punu odgovornost za te zločine. »Goran Hadžić je imao ovlasti, ali nije ih spriječio… nikada nije čak ni javno progovorio protiv i osudio, što predstavlja oblik poticanja na zločine« , kazao je Stringer, nazivajući Hadžića »glavnim Miloševićevim čovjekom u Hrvatskoj«. Njegove riječi u trenucima kada je iznosio najteže optužbe, Goran Hadžić popratio je ciničnim osmjehom.

Pred sud je izašao i prvi svjedok,  Zlatko Antunović iz Erduta, koji je opisao događaje s kraja srpnja 1991. godine kada je počelo granatiranje i uništen Vodovod u Erdutu. Arnautović će svjedočenje nastaviti u srijedu, a ukupno tužiteljstvo planira pozvati u sudnicu 85 svjedoka, od kojih će neki svjedočiti uživo ili djelomično putem pisanih izjava, a tužiteljstvo ima za njihovo ispitivanja pravo potrošiti 175 sati.

Ključna figura

Goran Hadžić, nekadašnji skladištar iz Pačetina, sela nedaleko Vukovara, jedna od ključnih figura srpske pobune u Hrvatskoj postaje na krvavi Uskrs 1991. godine napadom, zajedno s Željkom Ražnjatovićem Arkanom i kninskom milicijom, na hrvatsku policiju na Plitvicama, kada pogiba Josip Jović, prva žrtva Domovinskog rata. Prva optužnica protiv Hadžića podignuta je u lipnju 2004. godine, prva izmijenjena optužnica u srpnju 2011., a druga izmijenjena optužnica u ožujku 2012. godine. Iako je bio uhićen zajedno s Arkanom, vlasti u Zagrebu pustile su Hadžića pa je od podizanja prve optužnice bio u bijegu. Unićen je u srpnju 2011. na Fruškoj gori i prebačen na Haški sud. Pred hrvatskim sudovima osuđen je u odsutnosti na ukupno 20 godina.

Iako slučajno, ali svakako simbolično, suđenje Goranu Hadžiću počelo je točno na 21. godišnjicu pogibije Blage Zadre, legendarnog zapovjednika vukovarske četvrti Borovo naselje.