Reuters
Za obične ljude je najpovoljnija vijest da će plaće stalno rasti, i to u realnim iznosima. Blago će ojačati inflacija, ali cijene nekretnina rast će sporije od povećavanja plaća i potrošačkih cijena, stoji u rujanskoj studiji jedne od najvećih financijskih institucija u svijetu – Deutsche Bank
Razdoblje stezanja remena za većinu stanovništva je na izmaku. Pila se okreće naopako i dolaze loša vremena za manjinu, za najbogatije slojeve i bankare. Taj iznenađujući i dalekosežni zaključak nameće se iz najnovije, rujanske studije Deutsche Bank, u kojoj se tvrdi da je »svijet na prekretnici«.
Mnogi još nisu svjesni dubokih promjena koje su u svijesti ljudi nastale nakon krize iz 2008. Primjerice, u bogatoj Njemačkoj čak 79 posto građana smatra da bi glavni društveni cilj trebala biti socijalna pravda, otkrilo je nedavno istraživanje instituta Allenbach. Još 2009., takvih je bilo 48 posto, a većina Nijemaca tada je vjerovala da je socijalna nejednakost u društvu poželjna, jer razlike potiču razvoj. Štoviše, čak 59 posto Nijemaca, njih tri petine, danas smatra da bi društveni cilj trebala biti jednakost – što upućuje na rastuću težnju za socijalizmom. Političari moraju o tome itekako voditi računa.
Prošlih 35 godina bile su raj za bankare i financijski imućne ljude, ali s tim razdobljem je gotovo. Političari se pripremaju za zaokret, pa je pred nama razdoblje represije nad kapitalom i financijskim sustavom, koje može potrajati »tri sljedeća desetljeća, a možda i dulje«, prema riječima Jima Reeda, stratega Deutsche Bank.
Taj bankar nije sretan zbog prestojećeg povijesnog zaokreta, ali ukazuje na to da političari nemaju drugog izlaza. Svjetsko je gospodarstvo nakon krize iz 2008. zaglibilo i više ne može dosegnuti prijašnje visoke stope gospodarskog rasta – dijelom zbog starenja stanovništva i smanjivanja radno sposobne populacije. Politički zaokret se priprema zbog negativnih posljedica globalizacije, zbog siromašenja običnih ljudi na Zapadu te produbljivanja imovinskih nejednakosti. To je dovelo do brojnih pobuna stanovništva na izborima, do jačanja ekstremizma i populističkih stranaka. Političari moraju gasiti tinjajući požar. Moraju »kompenzirati ljude koji se osjećaju prikraćenima«, smatra strateg iz njemačke banke, jedne od najvećih u svijetu.
Niži profiti
Prema Reedu, mnogo toga okrenut će se naopako. Za obične ljude je najpovoljnija vijest da će plaće stalno rasti, i to u realnim iznosima. Vlade će se boriti za viši nominalni rast bruto domaćeg proizvoda. Blago će ojačati inflacija, ali cijene nekretnina rast će sporije od povećavanja plaća i potrošačkih cijena. Vjerovnici, koji su posudili novac državama putem obveznica, moraju se pomiriti s dugoročnim gubitcima.
Profiti korporativnog sektora bit će niži, a porezi tvrtkama i bogatim ljudima će se povećati. Reed predviđa sve veću kontrolu država nad kapitalom, odnosno ograničavanje njegove slobode kretanja preko državnih granica. Predviđa nastavak pada međunarodne trgovine, jačanje zaštite domaćih gospodarstava, kao i ograničavanje migracija stanovništva.
Drugim riječima, Deutsche Bank predviđa da će države i njihove vlade posegnuti za mjerama koje su već viđene u modernoj povijesti između 1945. i 1980. Tih 35 godina nakon Drugoga svjetskog rata neki ekonomisti nazivaju »zlatnim razdobljem kapitalizma« i čovječanstva. Tada je gospodarstvo raslo najbržim tempom u modernoj povijesti – i to u korist svih, a ne samo manjine. Socijalne su se razlike smanjivale. Materijalno su napredovali svi slojevi, u slozi i socijalnom partnerstvu.
Međutim, od početka osamdesetih godina – dolaskom Margaret Thatcher i Ronalda Reagana – došlo je do preokreta. Usporedo s globalizacijom ojačao je neoliberalizam. Kapital je dobio gotovo neograničenu slobodu kretanja po svijetu u potrazi za višim profitima. Tijekom tih 35 godina širenja slobodnog tržišta, uloga države u gospodarstvu se smanjivala. Zarade kapitala su rasle, plaće zaposlenih su stagnirale, a socijalna država i egzistencijalna sigurnost ljudi su potkopane. Budući da su dohoci većine stanovništa relativno padali, a i države su morale rezati svoje izdatke, većina se morala više zaduživati, kako bi održala životni standard.
Sličan rast dugova dogodio se i u Hrvatskoj. Prema američkom ekonomistu Kennethu Rogoffu, zaduženost u svijetu danas je skočila na najvišu razinu u posljednja dva stoljeća, pa je treba osjetno smanjiti.
Monetarno popuštanje
Mnogi ekonomisti i poduzetnici i dalje po inerciji ponavljaju stare priče – da nema drugog izlaza osim stezanja remena, za prezadužene države i za stanovništvo, jer će inače bankrotirati. No, Reed smatra da su ta vremena prošla. Bankrota će biti sve manje, jer će vlasti poduzimati mjere represije nad kapitalom, kako bi smanjile dugove država, građana, pa i samih poduzeća. Stoga će središnje banke nastaviti monetarno popuštanje, odnosno tiskanje novca. Sve više tog novca vjerojatno će završiti u državnim proračunima, kako bi se države djelomice riješile ovisnosti o privatnom kapitalu i bankama. Reed najavljuje da će se smanjiti zarade na burzama, a najgore će proći oni koji novac posuđuju državama.
Kraj neoliberalizma
Reed nije jedini glasnik loših vijesti za financijski sektor i kapital. Broj ekonomista koji slično misle naglo je skočio u protekla tri mjeseca, otkako su građani Britanije odlučili izaći iz Europske unije. Bio je to težak potres za britansku elitu, Europu i cijeli svijet, a označio je početak kraja epohe neoliberalizma, i to u zemlji koja je bila svjetionik te ideologije. Britanski narod želi se zaštititi od negativnih posljedica slobodnog tržišta i globalizacije, a slično žele i ostali. Nobelovac Joseph Stiglitz tvrdi da je »neoliberalizam mrtav, kako u zemljama u razvoju, tako i u razvijenima«.
Britanska konzervativna vlada na čelu s novom premijerkom Theresom May odmah je objavila politički zaokret, najavivši da Britanija treba »djelovati u korist svih njezinih građana, a ne samo privilegirane manjine«. Ova rečenica, u raznim varijantama, odjekuje po cijelom Zapadu, pa i u kampanji uoči američkih predsjedničkih izbora. Nakon Britanije, u sljedećih godinu dana, zbog održavanja izbora, promijenit će se vlasti u SAD-u, Italiji, Francuskoj i Njemačkoj. Promatrači očekuju promjenu političkog kursa u ključnim zemljama Zapada. Kad se to promjene dogode među velikima, politika novog smjera – u korist većine ljudi – neće moći mimoići ni male države poput Hrvatske.
