Prekjučerašnji neofašistički igrokaz u središtu Trsta, u kojem su vlasti tog grada slavile čovjeka koji je prije sto godina okupirao Rijeku, iznenadile su samo one koji ne prate politička zbivanja u Italiji, osobito u ovom stoljeću.

U Italiji, naime, djeluje niz neofašističkih skupina, od formalnih do neformalnih, pa i misterioznih, kao što je grupa koja sebe naziva »Vodoinstalateri« (Gli Idraulici), koja je odgovorna za isticanje zastave Kraljevine Italije na ogradi ispred Guvernerove palače.

Riječ je o skupini za koju je talijanska javnost prvi put čula nedavno, početkom srpnja, kada su trojica aktivista »Vodoinstalatera« na Lampedusi izveli simbolični protest protiv brodova nevladinih organizacija na ulazu u tamošnju luku.

Nakon što su se približili brodu Open Arms, istaknuli su transparent s natpisom »krijumčari« i počeli bacati prljave gaćice prema posadi. Prosvjed su nazvali »La beffa di Lampedusa«, s izravnom referencom na znamenitu D’Annunzijevu akciju »La beffa di Buccari«, odnosno Bakarsku rugalicu.

Riječ je o jednom od poznatih D’Annunzijevih ratnih podviga, kada je u Prvom svjetskom ratu s Luigijem Rizzom i Constanzom Cianom uspio neprimjetno uploviti u bakarsku luku i ispaliti nekoliko torpeda.

Premda torpeda nisu napravila nikakvu štetu, akcija je imala velik propagandni učinak, jer je unijela nemir u redove neprijatelja, dok je D’Annunzio ovom, kao i drugim sličnim ratnim akcijama, stekao iznimno poštovanje i slavu na talijanskoj strani. Akcija je nazvana Bakarskom rugalicom, a po njoj su »Vodoinstalateri« svoju akciju protiv brodova koji spašavaju migrante nazvali »Lampeduškom rugalicom«.

Talijanski novinar Cristiano Puglisi, koji se na svom blogu u više navrata bavio ovom skupinom, navodi kako je riječ u grupi bliskoj drugim identitetskim skupinama, koje se protive migracijama. Povodom svoje akcije na obljetnicu D’Annunzijeve okupacije Rijeke, koja se u Italiji naziva »podvigom«, »Vodoinstalateri« su objavili kako su željeli pokazati da i sada neki Talijani ne odustaju: »Željeli smo pokazati da još uvijek postoje Talijani koji nisu spremni prihvatiti da ih zastupa marionetska vlada koja ne brani nacionalne interese i koji su spremni«.

Oni za sebe kažu da su ponajprije borci. Tvrde da nemaju referentnu političku stranku. Ključ je spremnost na borbu, a da je ta spremnost na visini svjedoči i njihov riječki »podvig«, koji je bio zahtjevan i iziskivao je organizaciju i infrastrukturu, iako je na koncu zaključen samo s djelomičnim uspjehom.

Fašisti trećeg milenija

Kada je pak riječ o skupini Veneto Fronte Skinheads (VFS), koja je prekjučer na fasadu hrvatskog konzulata na Trgu Goldoni u Trstu zalijepila provokativne plakate, na kojima se, uz D’Annunzijev lik, nalazi D’Annunzijev citat kojim se talijanski narod poziva da zahtijeva priključenje Rijeke »domovini«, riječ je o organizaciji koja djeluje već godinama.

Iako su akciju proveli pod krinkom noći, na plakatima je njihov potpis, a plakat su objavili i na svojoj internetskoj stranici. VFS, neofašistička »kulturna udruga«, iste je plakate polijepila i u drugim gradovima sjeverne Italije, kako bi podsjetila na stogodišnjicu osvajanja Rijeke, poručujući kako se »s ponosom i divljenjem« sjećaju podviga onih koji su »hrabrost i patriotizam stavili ispred konformizma«.

VFS je tipična neofašistička skupina, osnovana u drugoj polovici osamdesetih, s rasističkim i antisemitskim idejama, vrlo aktivna i dobro umrežena sa sličnim organizacijama u Italiji i Europi.

Iako se često spominje da se D’Annunzio nije smatrao fašistom – premda je on prvi u Rijeci ustoličio fašizam kao oblik vladavine, a njegove ideje, ikonografija i praksa nadahnule su Mussolinija i druge fašiste – njegovo su nasljeđe, kao što vidimo, svesrdno prigrlili talijanski neofašisti.

Najpoznatija je CasaPound, najveća i najmoćnija talijanska fašistička organizacija, nazvana po Ezri Poundu, američkom pjesniku poznatom i po otvorenim simpatijama za talijanskog diktatora Mussolinija i talijanski fašizam, zbog čega su ga saveznici nakon oslobođenja Italije i zatvorili. CasaPound je osnovan 2003. u Rimu, a danas u Italiji djeluje politička stranka proizašla iz tog neofašističkog pokreta.

Njegove pripadnike, zbog vještog korištenja suvremenih komunikacijskih sredstava i modernog izgleda, nazivaju »fašistima trećeg milenija«, unatoč činjenici da pritom nisu zanemarili eksplicitnu fašističku ideologiju i veličanje talijanske fašističke prošlosti.

Kao što sada talijanski neofašisti slave D’Annunzijevo zauzimanje Rijeke, prije nekoliko godina CasaPound je crnokošuljaškim maršom u pograničnom području u talijanskoj Gorici obilježio 100. obljetnicu talijanskog ulaska u Prvi svjetski rat. Taj rat talijanski neofašisti slave kao veliku pobjedu, jer je nakon njega, zahvaljujući Londonskom ugovoru iz 1915. godine što ga je Kraljevina Italija u tajnosti sklopila sa silama Antante, Italiji pripojen i velik dio istočne obale Jadrana, nastanjen slavenskim stanovništvom.

Teritorijalna posizanja

Prošle je godine CasaPound sličan marš neofašista organizirao i u Trstu, kada je na čelu povorke bila i riječka zastava, i to s jednoglavim orlom. Pojačanu aktivnost neofašističkih organizacija u Italiji posljednjih godina – što, i to se mora priznati, nailazi na snažan i stalan otpor tamošnjih antifašističkih skupina, valja staviti u kontekst recentnog uspona ekstremne i populističke desnice u Italiji, i to ponajprije desničarske Lige Mattea Salvinija, najpopularnije stranke u Italiji, koja je nedavno izgubila vlast.

CasaPound ostvario je iznimno slab rezultat na prošlim talijanskim izborima, ali je zato na tim izborima odlično prošla Salvinijeva desničarska stranka. Salvini je preuzeo radikalnu ksenofobnu i rasističku, a neki će reći i fašističku retoriku, čemu smo svjedočili i početkom godine u Bazovici, kada su Salvini i predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani svojatanjem Dalmacije i Istre šokirali hrvatsku i slovensku javnost.

Renesansu iredentizma u Italiji možemo povezati s početkom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve egzodusa i fojbi 2004. godine, čime je započeo otvoreni proces stvaranja narativa o Italiji kao žrtvi Drugog svjetskog rata, kojim se talijanska odgovornost za fašizam i izbijanje rata gura u drugi plan.

Sličan narativ stoji i iza slavljenja D’Annunzija, koji je javnosti prihvatljiviji od Mussolinija, jer se i u ovom slučaju Italija pokušava predstaviti kao žrtva, i to zbog oduzetog teritorija »talijanske Rijeke« i drugih »talijanskih« krajeva na istočnoj obali Jadrana, o kojoj sanjaju talijanski iredentisti.

Stalno podizanje tenzija na »istočnoj granici«, kako u Italiji nazivaju granično područje između Italije, Slovenije i Hrvatske, u što spada i prekjučerašnje slavlje neofašista na Trgu burze u Trstu i podizanje spomenika D’Annunziju, baš kao i incidenti u Rijeci, ukazuje na činjenicu da se talijanski neofašisti i iredentisti i dalje ne mire s granicama koje su uspostavljene poslije Drugog svjetskog rata.

Svi su neprijatelji

– Danas je skupina Talijana podigla trobojnicu na pročelju Guvernerove palače, objavili su na dan riječke provokacije.

Riječ je o ljudima koji su spremni za akciju i koji žele podsjetiti svoje sunarodnjake »tko su, odakle dolaze i za što su sposobni«, želeći probuditi njihovu savjest, ne zadovoljavajući se samo pisanjem statusa i komentiranjem na društvenim mrežama.

Svjesni su da netko mora početi prljati ruke. Žele, kako kažu, nastaviti putem koji su započeli D’Annunzio i mnogi drugi, boreći se protiv vlade premijera Contea koja, kako kažu, zastupa interese financijske, antinacionalne i protunacionalne elite, pozivajući na »hrabrost, smjelost i pobunu«, po uzoru na D’Annunzija.

Njihovi neprijatelji su svi oni koji nagovaraju europske narode da prihvate prisilnu integraciju migranata, bez obzira na to je li riječ o sveučilišnim profesorima, poduzetnicima, pravnicima, sucima, psiholozima, filozofima, novinarima, televizijskim zvijezdama, pa čak i svećenicima, svima onima koji »ne poštuju svoju domovinu«.

Novi »marš na Rim«

Pod Salvinijevom je vlašću Italija u samo nekoliko mjeseci doživjela potpuni politički preobražaj i snažan zaokret udesno. Salvini iz opozicije prijeti prevratom. Kao što je D’Annunzio izveo marš na Rijeku, a Mussolini marš na Rim, Salvini za 19. listopada najavljuje svoj »marš na Rim«, optužujući Europu da je Talijanima ukrala demokraciju i da ne poštuje volju naroda, nakon što je Salvinijev plan izazivanja izvanrednih izbora doživio fijasko, jer su populisti i demokrati formirali novu vladu, dok je Salvini ostao u opoziciji.