Rano nedjeljno poslijepodne. Obitelj na okupu. Sunce na obzoru, a u zraku dvadesetak Celzija. Idealno vrijeme za odlazak na izlet. U nekim drugim vremenima svakako, danas, na žalost, nezamislivo. Sreća je da mlada tročlana obitelj u Sant Celoniju, katalonskom gradiću točno na pola puta između Barcelone i Girone, ima taj privilegij da može boraviti na svježem zraku, a istodobno biti u svome domu i poštovati stroge mjere kućne karantene koja je već neko vrijeme na snazi u cijeloj zemlji.

Tužna španjolska zbilja pokvarila je nedjeljnu idilu Riječaninu Nikiju Milenkoviću, njegovoj supruzi Lauri i trogodišnjem sinu Lianu, ali sve troje silno se trude da pandemija koronavirusa ne uskrati neka njihova mala zadovoljstva.

– Sreća je naša da smo napustili Barcelonu i odlučili se skrasiti u Sant Celoniju, daleko od gradske vreve koja u novonastaloj situaciji samo odmaže. Ovdje se osjećamo sigurnije, imamo kuću s terasom i dvorištem i sad, kad je lijepo vrijeme, možemo uživati na zraku. Lian i ja igramo nogomet ili košarku, igramo se sa psom, nije dosadno.

Može se reći da smo po tom pitanju privilegirani, heroji su oni ljudi koji žive s djecom u velikim gradovima i u stanovima od pedesetak kvadrata bez balkona – kaže Niki, koji radi od kuće u firmi koja se bavi preprodajom u tekstilnoj industriji i koju, barem za sada, nije pogodila pandemija koronavirusa.

Nisu shvatili ozbiljno

– Sreća je da naša firma posluje s partnerima iz cijeloga svijeta, jer je posao u Španjolskoj posljednjih tjedana pao sigurno za 40 posto i to onoga trenutka kad su zatvorene granice. Od subote je u Španjolskoj na snazi mjera Vlade da staje trgovina svega što nema veze s najbitnijim potrepštinama za život ljudi.

Dakle, sve što nema veze s prehranom, medicinom, strujom, vodom i plinom, rade još jedino benzinske crpke i kiosci. To je to. Još do prije neki dan normalno su se obavljali graditeljski poslovi, ali sada je i to stalo. I bolje da jest, moje je mišljenje da je španjolska vlada te strože mjere trebala donijeti još prošli tjedan.

Situacija je vrlo ozbiljna, Španjolska se svakodnevno susreće s porastom zaraženih i preminulih od koronavirusa.

– Užasno je sve to, najviše me pogađa činjenica da svi ti ljudi umiru sami, nitko ih ne može zagrliti niti poljubiti, biti uz njih kada odlaze… To je najstrašnije od svega, ako već smrt nije najstrašnija. Razmišljam kao nečiji sin, brat ili otac, pokušam se staviti u kožu tih ljudi čiji najdraži umiru sami, to je velika tragedija.

Niki ukazuje da je sve moglo biti drukčije da su Španjolci na vrijeme prepoznali opasnost.

– Španjolci to u prvi mah nisu shvatili ozbiljno, ali, da se ne lažemo, nitko na početku nije mislio da će posljedice biti ovako velike. Oni koji su bili upoznati s brojkama u Kini i Italiji pretpostavljali su da se može dogoditi talijanski i kineski scenarij, ali generalno, velik dio španjolske populacije nije o tome razmišljao na taj način.

Kad je puklo, onda je, na žalost, već bilo kasno. Odgovorni ukazuju da je za sve kriva utakmica nogometne Lige prvaka između Atalante i Valencije u Milanu, ali i do uzvratne utakmice u Valenciji još uvijek nije proradila svijest ljudi, jer je ispred Mestalle, koja je bila zatvorena za gledatelje, bilo tridesetak tisuća domaćih navijača.

I ne samo to, u Valenciji je istodobno najavljivan tradicionalni pirotehnički uskrsni spektakl Fallas 2020. Još nešto, nitko, recimo, nije našao za shodno odgoditi manifestaciju proslave Dana žena, 8. ožujka u Madridu. Sve je krenulo te subote, jer u nedjelju je bilo već duplo više zaraženih pa su vlasti u Madridu tek od ponedjeljka uvele drastične mjere.

Stroga kontrola

Da situacija ne bi još više eskalirala, kretanje u Španjolskoj je strogo kontrolirano.

– Možemo samo u trgovinu ili ljekarnu, nama koji imamo pse dozvoljeno je prošetati do 300 metara udaljenosti od kuća ili stanova. Policija zaustavlja ljude koji se vraćaju iz trgovina i kontroliraju njihove račune da bi se po datumu i vremenu izdavanja uvjerili koliko su vremena proveli izvan svojih domova.

Ne, u ovom razdoblju nemamo nikakvih društvenih kontakata, sto posto smo disciplinirani, video- pozivima se čujemo i vidimo s prijateljima i rodbinom, svi zajedno nastojimo pobjeći od ovog crnila što nas okružuje. Nadam se da se ovih mjera pridržava i ostatak Španjolske, jer bolnice su prenatrpane ljudima koji doslovno leže po podovima.

Španjolski zdravstveni sustav u svakom slučaju proživljava teške trenutke.

– Kao prvo, poražavajući je podatak da su od ukupnog broja zaraženih koronavirusom čak 18 posto zdravstveni djelatnici. Baš zbog toga angažirano je puno umirovljenih liječnika i medicinskih radnika, ali i studenata na zadnjoj godini ili onih koji su završili fakultete, ali još nisu položili državni ispit.

Zdravstvo je u Španjolskoj u posljednje vrijeme doživjelo drastične rezove i u novonastaloj situaciji našlo se na konopcima. Evo, reći ću samo jedan primjer, prijateljica moje supruge radi u bolnici i od prvoga dana epidemije nije imala odgovarajuću zaštitnu opremu pa je morala sama improvizirati s velikim vrećama za smeće.

Možete li to zamisliti? Govorimo o Španjolskoj! Nije to od jučer i zato svi Španjolci koji si to mogu priuštiti plaćaju privatno zdravstveno osiguranje. Za suprugu odvajamo 96, a za sina i mene po 75 eura mjesečno, znajući da je situacija u državnim bolnicama i klinikama nezadovoljavajuća.

I nije to nikakvo bahaćenje ili ne znam što, shvatili smo da je zdravlje najvažnije i odvajamo ta sredstva kao nešto primarno. Imao sam jedno neugodno iskustvo u državnoj bolnici i odmah sam počeo uplaćivati. Naravno da smo u ovoj situaciji svi isti i tu Španjolcima skidam kapu, jer tijekom ove epidemije zaista u bolnicama svi imaju isti tretman, nismo privilegirani mi što plaćamo sve te novce i neka je tako. U ovom teškom razdoblju solidarnost mora biti na prvom mjestu, nitko ne smije biti privilegiran.

Vidim da se Hrvatska jako dobro nosi s koronavirusom, drago mi je čuti da smo po nečemu bolji od nekih velikih država, poput Španjolske ili Italije.

Kriza i otkazi

Pandemija koronavirusa će nedvojbeno ostaviti posljedice na ekonomiji i, posljedično, na standardu građana. Mnogo ljudi u Španjolskoj već se suočava s otkazima, a najgore vjerojatno tek slijedi…

– Radio sam nekad kao menadžer u lancu hotela H10 u Barceloni, čujem se svakodnevno s bivšim kolegama i prijateljima iz te branše, ljudi masovno dobivaju otkaze. Svi su hoteli zatvoreni, osim onih koje država koristi u zdravstvene svrhe kao privremeni smještaj lakše oboljelih ili onih koji se dobro oporavljaju i bivaju otpušteni iz bolnica.

Evo, konkretno, neki dan mi se javio bivši kolega koji je dvanaest godina radio u jednom H10 hotelu, on ima tu sreću da mu je poslodavac uručio sporazumni otkaz na određeno vrijeme, što znači da će biti na birou dok se hotel opet ne otvori i počne normalno funkcionirati.

Do tada će od države primati iznos u visini 70 posto njegovih primanja. Otkaz na određeno vrijeme dobila je i moja supruga koja radi kao učiteljica u školi. Sreća u nesreći je da se sada može više posvetiti Lianu, uostalom, specijalizirala je rad s djecom predškolskog uzrasta pa je to dobitna kombinacija.

Ekonomsku krizu ćemo osjetiti, to je sasvim sigurno, govori se da će biti kao i u razdoblju globalne recesije 2008. godine. Vlada najavljuje mjere za oporavak gospodarstva, govori se nešto da će davanja biti zamrznuta do 1. rujna, ali još ništa nije iskristalizirano. Iz jednostavnog razloga što nitko ne zna do kad će trajati ovo s koronavirusom. Svi se nadamo da će to što prije stati – zaključio je Niki.

Nastojimo sve raditi kontra rukomNiki ima i praktičan savjet iz prve ruke kad je u pitanju higijena u doba koronavirusa.

– Pročitao sam negdje čega su se sve Korejanci pridržavali u doba najžešće epidemije. Jedan je pametan čovjek savjetovao da, kad smo vani, nastojimo sve raditi kontra rukom. Naoko to izgleda glupo, ali ima smisla. Sve radimo kontra rukom, a kad nam se spontano dogodi da se počešemo po nosu ili licu to napravimo rukom koju inače češće koristimo, a sada je čišća – kaže Niki.

U kontaktu s roditeljima

Niki Milenković sin je poznatog riječkog nogometnog stručnjaka i bivšeg prvotimca Rijeke, Nikice »Dide« Milenkovića, koji trenutačno obnaša funkciju pomoćnog trenera ljubljanske Olimpije. Niki upravo ocu može zahvaliti što je ostao trajno vezan uz Španjolsku, Nikica Milenković je, naime, šest godina radio u čuvenoj La Masiji, omladinskom pogonu slavne Barcelone.

– Redovito se čujem s tatom i mamom. Tata se uspio vratiti u Rijeku dan prije zatvaranja slovenske granice. Sva sreća, u ovakvoj situaciji bolje je biti kod kuće nego sam u Ljubljani – kaže Niki.