Haški sud

RATNI ZLOČINAC Danas presuda Mladiću, simbolu najtežih zločina i genocida

Denis Romac

Ratko Mladić, krvnik Srebrenice, sarajevski krvnik ili jednostavno krvnik Bosne i Hercegovine, na najgori mogući način personificira najteže zločine i najveća krvoprolića u ratu u BiH, od etničkog čišćenja u Prijedoru i okolici i trogodišnje krvave opsade Sarajeva, pa sve do genocida u Srebrenici



Haški sud, koji koncem godine zatvara svoja vrata, objavit će danas presudu ratnom zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću, preduge 22 godine od okončanja krvoprolića u Bosni i Hercegovini. Bit će to ne samo posljednja prvostupanjska presuda UN-ovog suda za kažnjavanje ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije, nego i jedna od najvažnijih presuda tog suda u njegovoj turbulentnoj 24-godišnjoj povijesti.


Nema eufemizama


General Mladić jedan je od onih uz čije ime novinari, zaboravljajući presumpciju nevinosti, u pravilu ne dodaju »osumnjičeni ratni zločinac« ili slične eufemizme, ne pokušavajući ublažiti njegov zločinački karakter. Jer Ratko Mladić, krvnik Srebrenice, sarajevski krvnik ili jednostavno krvnik Bosne i Hercegovine, na najgori mogući način personificira najteže zločine i najveća krvoprolića u ratu u Bosni i Hercegovini, od etničkog čišćenju u Prijedoru i okolici i trogodišnje krvave opsade Sarajeva, pa sve do genocida u Srebrenici.


Ti su zločini bili rezultat zločinačkog plana što ga je u šest točaka formuliralo vodstvo bosanskih Srba na čelu s Karadžićem, a za čiju je provedbu bio zadužen upravo Mladić. Proveo ga je brutalno i nemilosrdno, od točke do točke: »razdvajanja« srpskog od ostala dva naroda u BiH, Bošnjaka i Hrvata, stvaranja koridora u Posavini, etničkog čišćenja područja Drine, kako bi se izbrisala granica između Bosne i Srbije, uspostave granice na Neretvi i Uni, podjele Sarajeva i izlaza na otvoreno more. Iza Mladića ostalo je 100 tisuća mrtvih, 200 tisuća zatočenih u konc-logorima i dva milijuna raseljenih. Prvostupanjskom presudom balkanskom krvniku Haški sud zaokružit će procesuiranje i kažnjavanje političkog i vojnog ratnog vodstva bosanskih Srba, odgovornog za najteže ratne zločine i zločine protiv čovječnosti na tlu Europe poslije Drugog rata, uključujući i dvostruki genocid.





Fond za humanitarno pravo (FHP), beogradska nevladina organizacija za ljudska prava, podnijela je jučer Tužiteljstvu za ratne zločine u Beogradu kaznenu prijavu protiv pripadnika bivše JNA i Teritorijalne obrane zbog ubojstva 48 hrvatskih civila u Škabrnji i Nadinu u studenome 1991. godine. Kaznena prijava podnesena je protiv »šest identificiranih i nekoliko neidentificiranih pripadnika JNA i Teritorijalne obrane«. Podsjeća se  i da su pred Haškim sudom za zločine u Škabrnji i Nadinu na višegodišnje kazne zatvora osuđeni Milan Martić i Milan Babić, ali »pred sudom u Srbiji ni jedan pripadnik JNA ili TO-a nije odgovarao za ove zločine«. (B. Pa.)



Tužiteljstvo je zato zatražilo doživotni zatvor za Mladića, a tužitelj Alan Tieger citirao je u svojim završnim riječima na suđenju Mladiću u prosincu prošle godine nekadašnjeg izvjestitelja UN-a Tadeusza Mazowieckog, koji je rekao da »etničko čišćenje nije posljedica rata, nego njegov cilj, koji se postiže ubojstvima, prebijanjima, silovanjima i uništavanjem«. Genocid u Srebrenici, u kojem je Mladić imao ključnu ulogu, Tieger je nazvao »orkestriranim ubijanjem«, podsjetivši na Mladićeve riječi kako je došlo vrijeme da se »osvete Turcima«.


»Sredim Turke!«


Tužiteljstvo je u dokaznom postupku ispitalo 169 svjedoka, među kojima su bile žrtve i očevici Mladićevih zločina, zatim eksperti i predstavnici međunarodne zajednice, kao i svjedoci iz redova Mladićeve vojske koji su svjedočili za tužiteljstvo. Optužba je predočila i više od sedam tisuća dokaznih predmeta i dokumenata, dok je obrana ispitala 208 svjedoka, predavši u sudski spis više od dvije tisuće dokumenata.


Na suđenju je prikazana snimka koja prikazuje Mladića koji, vozeći se u automobilu negdje iznad Sarajeva, priznaje kako svaki put kada prođe pored Sarajeva nekog ubije. »Sredim Turke! Tko ih je…«, pohvalio se tada Mladić svom sugovorniku u automobilu. Jedna žrtva silovanja u Foči ispričala je u sudnici kako su je, nakon što su joj ubili majku i brata, silovali najmanje 50 puta. Prikazan je i slučaj 16-godišnjeg Dina Salihovića, čiju su likvidaciju video kamerom snimili pripadnici Škorpiona. Dino nije pokušavao bježati, nije vrištao, nije plakao, samo je mirno ostao stajati, ruku vezanih iza leđa, dok ga je presjekao rafal iz automatske puške. Fejzija Hadžić molio je egzekutore da ga poštede, ali je i on pokošen kao i Salihović, a njegovo tijelo završilo je na hrpi s ostalim tijelima. Ili slučaj 14-godišnjeg Elvedina Pašića iz Večića, čiju je opsadu naredio Mladić. Pašićev otac, stric i rođaci također su ubijeni, uvijek po istom obrascu, nakon što su predali dragocjenosti i ruku vezanih žicom na leđima. Mladić, koji danas najvjerojatnije neće prisustvovati izricanju presude, i čija je obrana do zadnjeg trenutku pokušavala ishoditi njezinu odgodu, optužen je za četverostruki udruženi zločinački pothvat. Prvi se odnosi se na etničko čišćenje velikih dijelova BiH, koje je u šest općina dosegnulo razmjere genocida, drugi na opsadu Sarajeva, treći na uzimanje pripadnika UN-a za taoce, a četvrti na ubojstvo i progon Muslimana u Srebrenici, što je tužiteljstvo također okarakteriziralo kao genocid.

Etničko čišćenje


Kako je genocid u Srebrenici pravomoćno potvrđen u više presuda Haškoga suda, ključno ostaje pitanje hoće li sudsko vijeće ovaj put presuditi da je etničko čišćenje s ciljem nasilnog i trajnog uklanjanja bosanskih Muslimana i Hrvata u šest općina BiH – Prijedoru, Ključu, Kotor Varošu, Sanskom Mostu, Foči i Vlasenici – također dosegnulo razmjere genocida. Bio bi to prvi sudski pravorijek, doduše još uvijek nepravomoćan, da se genocid nije dogodio samo u Srebrenici, nego i u drugim dijelovima BiH.


Kada je riječ o mogućoj presudi, očekuje se izricanje dugogodišnje zatvorske kazne, iako s Haškim sudom, zbog njegove nepredvidivosti, uvijek valja biti na oprezu. Činjenica je, međutim, da su za ista zlodjela trojica Mladićevih najbližih suradnika osuđena na doživotne robije, a Haag je Mladićeva suučesnika Radovana Karadžića za iste zločine prošle godine osudio na 40 godina zatvora.


Mladićeva obrana pokušala je svog branjenika predstaviti kao »dobročinitelja« i »zaštitnika Muslimana«, tvrdeći da se Mladiću sudi »zato što je Srbin« i zato što je »branio svoju zemlju i svoj narod«. Zločine Mladićeva obrana nije poricala, ali je tvrdila da za njih nije kriv Mladić, nego oni koji nisu bili pod njegovom komandom. No ključna strategija Mladićeve obrane, po uzoru na strategiju pokojnog Slobodana Miloševića, a potom i Vojislava Šešelja, temeljila se na odugovlačenju postupka. Obrana je sudsko vijeće stalno bombardirala brojnim podnescima, tvrdeći da je Mladić žrtva nepoštenog i pristranog suđenja. A s obzirom na loše Mladićevo zdravstveno stanje, to je predstavljalo golem izazov za tužiteljstvo. Nakon nedovršenog procesa Slobodanu Miloševiću, koji je umro u haškom pritvoru prije izricanja prvostupanjske presude, a trebao je biti krunski haški proces, tužiteljstvo sebi nije moglo dopustiti još jedan sličan fijasko.

Pragmatičnost


Zato je tužiteljstvo Mladićev postupak maksimalno ubrzalo. U jednom trenutku bilo je spremno suditi mu u dva odvojena postupka, što bi bio prvi takav slučaj u povijesti Haškoga suda, kako bi barem u jednome predmetu Mladić bio osuđen. Iz istih razloga tužiteljstvo je pribjeglo smanjenju opsega optužbi koje Mladiću stavljaju na teret, želeći skratiti trajanje suđenja, zbog čega su iz Mladićeve optužnice ispali i ratni zločini počinjeni na početku rata u Hrvatskoj, u vrijeme kada je optuženik bio zapovjednik 9. kninskog korpusa JNA. Iako je takav potez naišao na veliko nerazumijevanje u Hrvatskoj, Haški je sud u ovakvim situacijama nadasve pragmatičan. Sličnu pragmatičnost pokazale su i vlasti u Srbiji, ali zbog suprotnih motiva. Beograd je najtraženijeg haškog bjegunca priveo tek nakon 16 godina bijega, u Mladićevoj 69. godini, i to nakon najmanje jednog moždanog udara, vjerojatno pretpostavljajući da Mladić neće živ dočekati kraj dugog i napornog haškog procesa. No kako su se ta očekivanja izjalovila, Beograd je posljednjih mjeseci po svaku cijenu pokušavao Mladića dovući u Beograd »na liječenje«, s kojeg se Mladić najvjerojatnije živ nikad ne bi vratio u Haag.


Zbog svega toga Mladićev proces nije samo jedan od najopsežnijih, nego i najvažnijih haških procesa. Prvostupanjska presuda Mladiću označit će i simboličan kraj djelovanja Haškoga suda u sadašnjem obliku, s obzirom na to da će nakon objave Mladićeve prvostupanjske presude i nakon objave žalbene presude šestorici bosanskih Hrvata za Herceg Bosnu koncem mjeseca Haški sud i formalno prestati postojati.