Barbara Laginja

Prapraunuka Matka Laginje javila se iz izolacije u Rimu: Ima jedan jako koristan savjet

Sandy Uran

Foto privatna arhiva

Foto privatna arhiva

Otvoreni su dućani s prehrambenim artiklima, te nekoliko javnih institucija koje rade sa skraćenim radnim vremenom. Na red za ulazak često se dugo čeka, jer ima mnogo ljudi i to dovodi do novog straha od potencijalne zaraze. Naime, mnogi nisu uspjeli kupiti zaštitne maske dok ih je još bilo u prodaji



S Barbarom Laginja, prapraunukom dr. Matka Laginje, koja u Rimu živi zajedno s majkom Graziellom Laginja, razgovarali smo o krizi prouzročenoj koronavirusom te doznali kako provode dane u izolaciji.


– Stalno smo kod kuće, izlazimo samo kad moramo po prehrambene namirnice ili po lijekove u ljekarnu. Jednom tjedno nastojimo napraviti jednu veliku kupovinu potrepština. Zapravo izlazim samo ja, jer moja mama, s obzirom na godine koje ima, iz predostrožnosti ne izlazi van iz kuće od dana kad je objavljen prvi teški slučaj zaraze u Lodiju. Bila je riječ o muškarcu od 38 godina, ispričala nam je Barbara i potom dodala:


– Tom prilikom otrčala sam kupiti zadnje maske za zaštitu koje sam našla u prodaji u željezariji, jer ih u ljekarnama već neko vrijeme nije bilo. Od onda ih je nemoguće naći bilo gdje. Vlada nestašica maski. Moji izlasci dakle ovise o potrebi kupovine onoga što nam je neophodno.




Otvoreni su dućani s prehrambenim artiklima, te nekoliko javnih institucija koje rade sa skraćenim radnim vremenom. Na red za ulazak često se dugo čeka jer ima mnogo ljudi i to dovodi do novog straha od potencijalne zaraze. Naime, mnogi nisu uspjeli kupiti zaštitne maske dok ih je još bilo u prodaji i premda svi nastojimo održati odstojanje jedni od drugih, strah je svejedno prisutan.


Dugi razgovori


Kako provodite dane u karanteni?


– Ujutro radim od kuće od 9 do 13 sati. Mi to nazivamo Smart Working. Stalno sam zaposlena, no nadređeni su smanjili količinu posla zbog drastičnog pada poslovanja. Ostatak vremena provodim obavljajući neki kućni posao, iako se o kući uglavnom brine moja mama, koja je na taj način i fizički aktivna, onoliko koliko joj je to moguće s obzirom na godine, što je dobro za nju.


Dopušteno nam je šetati ili trčati samo u krugu od 200 metara od mjesta stanovanja, te tako izbjegavamo kaznu policijske patrole. Dobar dio dana provodim slušajući glazbu i pjevajući. Članica sam zbora Coro della Diocesi di Roma. Obožavam pjevati, a uz to vježbam svirajući violinu, to je moja najnovija umjetnička strast, dok je mama zaokupljena poslovima u kuhinji te gledanjem svoje omiljene sapunice, te mise i molitve na TV2000.


Kad joj vrijeme to dopušta, posvećuje se njezi cvijeća i biljaka na terasi naše kuće. Neizostavni su dakako i dugi telefonski razgovori, te chat s prijateljima u mom slučaju, naročito onima s kojima se dugo nisam čula. Navečer zajedno s mamom pogledam malo i televizijski program, ali ne uvijek, zato što nisam nikad bila velika ljubiteljica televizije. Preferiram dobru knjigu ili surfati po internetu.



Jesu li ljudi još uvijek u panici glede kupovine hrane, stvaranja zaliha, ili se situacija normalizirala?


– Pravila kojima je bilo određeno radno vrijeme dućana mijenjala su se često, što je dovelo do prvotnog kaosa. No sada se situacija podosta normalizirala. Panika je u nekim situacijama predvidljiva, a u drugima neizbježna, poglavito ako su u igri ljudski životi, ali kvalitetna komunikacija institucija situaciju čini boljom, odnosno smiruje.


Pričuvne bolnice


Kakva je situacija u bolnicama?


– U prošlosti su napravljeni mnogi rezovi u zdravstvu. Odluka koja nije bila najpametnija imajući u vidu prosjek godina stanovništva, koji je podosta visok. To je dovelo do zatvaranja brojnih struktura koje se sada iznova stavljaju u funkciju, kako bi se pružala neophodna njega bolesnicima. Primjerice u Rimu bolnica Columbus, koju su namjeravali zatvoriti,, sada je u potpunosti namijenjena za liječenje oboljelih od koronavirusa.


Građani su također zatražili ponovno otvaranje bolnice Forlanini, poznatog rimskog sanatorija, čija su dva paviljona bila namijenjena plućnim bolesnicima, koji je utemeljen u vrijeme kad je postojala borba protiv tuberkuloze, a koji je zatvoren 2015. godine.


U brojnim zdravstvenim strukturama, kao primjerice pri bolnici Spallanzani, koja se nalazi blizu naše kuće, podignute su pričuvne bolnice kako bi se moglo hospitalizirati veći broj oboljelih od koronavirusa, a koje su opremljene i vanjskim prijemom takozvanim tendama pretriage, kako bi se izbjeglo eksponencijalni rizik zaraze na hitnom traktu.


Posvuda je prisutan manjak zdravstvenog osoblja. Iz novina smo doznali kako je angažiran i velik broj liječnika koji su završili studij, ali nisu još pristupili državnom ispitu, a aktivirani su i umirovljeni doktori. Prvi su bez iskustva, a drugi su zbog godina u velikom riziku od zaraze. Svakodnevno se broje žrtve čak i među osobljem. No, mogu se pročitati i prelijepe priče poput one dolaska liječnika epidemiologa iz Kine i Kube koji su nam priskočili u pomoć.



Vodite li pomno računa o zdravoj prehrani kojom se može osnažiti imunitet?


– I ja i moja mama pazimo na prehranu. Svaki dan nastojimo popiti dosta vode i konzumiramo voće i povrće, koje peremo vodom i sodom bikarbonom. Oduvijek izbjegavamo industrijski obrađenu hranu te volimo same spravljati jela, pomno pazeći i na način kuhanja. Slabo pečeno meso, rozbif, u ovom periodu izbjegavamo.


Pri pripremanju jela dosta koristimo i različite začine kao što je kurkuma, crni papar i svježi đumbir. Moja mama ne ide na spavanje bez šalice infuzije od đumbira, koju spravlja tako što u kipuću vodu umače svježi đumbir te malo meda i limuna.


Obožavamo slatko, a kolače same radimo.


Držati distancu


Možete li nam dati još poneki koristan savjet?


– Najvažnije je ostati kod kuće te izbjegavati kontakte s drugim osobama, odnosno držati distancu. Prema jednoj nedavnoj studij napravljenoj u Kini korektno rastojanje, ono najučinkovitije da tako kažem, je ono od 4,5 metara. Treba izbjegavati kontakte sa starijim osobama, onoliko koliko je moguće, te s ostalim ljudima koji imaju zdravstvenih problema, kako ih se ne bi ugrozilo.


Nakon povratka kući iz kupovine treba dobro i duže vremena prati ruke, kao što to rade kirurzi prije operacije. Ima dosta snimki pravilnog pranja ruku na internetu. Zatim treba dobro dezinficirati kvake, utičnice, prekidače za svjetlo… Sve što najčešće dotičemo. Kad se nakon kupovine vratim kući, perem sve što je bilo u kontaktu s vanjskim svijetom, prije negoli to konzumiram ili odložim u frižider ili ostavu.


Za kraj bih naglasila kako je ovo jedno teško životno razdoblje u kojem smo primorani zaustaviti se, ali o tome gdje će nas odvesti budućnost možemo i sami odlučiti, stvarajući ili gradeći već od danas i promišljajući i ponovno kreirajući naš život, upravo u ovoj fazi u kojoj se nalazimo.


Imamo mogućnost fokusirati se na stvari koje su doista vrijedne naše pažnje, a kojima do sada nismo pridavali pažnju, jer smo bili okrenuti svakodnevnom ubrzanom ritmu ispunjenom brojnim obvezama. Sada se možemo osvijestiti. Upravo sada kad smo »mirni, zaustavljeni, usporeni« i dalje živimo, odnosno imamo mogućnost da postanemo svjesni onoga »što mi doista jesmo«.


Ne nedefinirani moto, već odnos i ljubav kao konstanta. Ovom prigodom želim vam zahvaliti na ovom razgovoru. Ovih dana mnogi naši poznanici i »zemljaci«, zabrinuti za nas su nas kontaktirali s istim pitanjima. Doista je jako lijepo u ovom tako teškom trenutku stisnuti se u tako solidarnom zagrljaju putem raznih tehnoloških mogućnosti.


Treba se posvetiti malim stvarima koje život znače


Kako se rješavate straha i lošeg raspoloženja?


– Strah je posvuda prisutan, što je razumljivo. Život provodimo organizirajući se, a potom odjednom shvaćamo kako više nismo neovisni, da naš život ne ovisi samo o nama samima. Govorim ponajviše o mlađim osobama, koji se u svojim najboljim godinama osjećaju nepobjedivima. No, strah ne mora a priori biti negativan osjećaj, ako mu ne dopustimo da nas iracionalno nadvlada.


Što treba učiniti da se pobijedi strah? Posvetimo svo ovo dragocjeno vrijeme koje imamo na raspolaganju njegujući osobni i ljudski odnos, koji smo zapostavili zbog frenetičnog svakodnevnog ritma. To vrijedi ponajviše za mene osobno, koja sam između posla i društvenog života, dolazila doma samo prespavati! Osim toga, pokušajmo se posvetiti onim malim stvarima koje nam život čine ugodnijima kao što je slušanje glazbe, vrtlarenje, kuhanje, čitanje kvalitetnog štiva.