Banke, zajedno s odvjetnicima, financijskim posrednicima i savjetnicima pomažu milijarderima – uz velike nagrade – smišljajući načine kako da zametu tragove bogatstva
Ugledni zapadni mediji krenuli su u rasvjetljavanje jedne od najvećih financijskih tajni u protekla tri desetljeća. Počeli su objavljivati članke o najimućnijim ljudima svijeta koji svoje bogatstvo prebacuju u inozemstvo kako bi izbjegli plaćanje poreza. Procjenjuje se da su poduzetnici, bankari, medijske zvijezde, liječnici, mafijaši i drugi bogati pojedinci sakrili – u više od 80 poreznih rajeva diljem svijeta – oko 32.000 milijarda dolara, odnosno polovinu godišnjeg BDP-a svih država u svijetu, prema podacima kojima raspolaže Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ), a objavljuje ih na svojoj mrežnoj stranici.
Počelo osamsdesetih
ICIJ tvrdi da raspolaže s oko 2,5 milijuna dokumenata koji pokrivaju razdoblje od početka osamdesetih godina prošloga stoljeća, kad je masovno bježanje kapitala u svjetske porezne rajeve i počelo. Podaci se navodno odnose na tvrtke i pojedince iz više od 170 zemljama, a među njima i one iz Hrvatske. Oni koji su vidjeli podatke kažu da su zapanjujući i 170 puta ospežniji od podataka koje je objavio WikiLeaks. Nevolja je što se iz dokumenata uglavnom ne vidi, na prvi pogled, tko je sakrio novac u utočišta. Dokumenti navodno sadrže podatke o odlukama tvrtki, fondova, skrbničkih društava i drugih entiteta, pa istraživači moraju uložiti velik napor da bi otkrili koji se ugledni ljudi iza tih tvrtki kriju. No, nešto su već otkrili.
Primjerice, objavili su podatke o povezanosti azerbajdžanskog predsjednika Ilhama Alijeva i građevinskog tajkuna koji je od države dobivao goleme poslove. Spomenuti je tajkun na britanskim Djevičanskim otocima otvorio, u ime predsjednikovih kćeri, nekoliko tvrtki kojima je i upravljao. Otvaranjem inozemnih tvrtki služili su se vladini dužnosnici i članovi njihovih obitelji u Kanadi, Rusiji, Pakistanu, Tajlandu, Filipinima, Mongoliji, kao i milijarderi iz Indonezije koji su surađivali s bivšim diktatorom Suhartom. Novi podaci stalno cure u medije.
Imućni pojedinci oduvijek se žele sakriti od poreznika i očiju običnih ljudi. Stalo im je ne samo do premještanja bogatstva u porezne rajeve, nego žele imati pristup novcu u svakome dijelu svijeta. Žele uživati bogatstvo u miru i anonimno, zaštićeni od kamera fotoreportera, od financijske policije, ucjenjivača, špijuna, bivših supruga, ljubavnica i od zainteresiranih rođaka.
Sofisticirana mreža
U Švicarskoj djeluje nekoliko stotina odvjetnika koji milijunašima, velikodušnim klijentima švicarskih banaka, daju usluge »zaštite« bogatstva. SonntagsZeitung je objavio da je odvjetnik Peter Hafter, primjerice, puno pomogao najbogatijim ljudima u Europi, kao što su bankar Elie de Rothschild i industrijalac Hans Heinrich Thyssen. No, pogrešno je misliti da se u toj »zaštiti imovine« sve svodi na prebacivanje novca na lokacije na dalekom otoku. Radi se o vrlo sofisticiranim načinima i mrežama za skrivanje bogatstva, kojima je teško ući u trag. Recimo, nečije vrijedne umjetnine i bankovni račun mogu se nalaziti u Švicarskoj. Međutim, te umjetnine i novac pripadaju anonimnoj kompaniji u drugoj državi, na nekom otoku. Nad tom kompanijom skrbništvo vodi organizacija koja se nalazi u trećoj državi, a sami skrbnici smješteni su u četvrtoj državi.
Fantastičan iznos
Ako je točno da su najimućniji pojedinci u svijetu u porezne rajeve prebacili oko 32.000 milijarda dolara, to znači da su izbjegli platiti poreze na iznos ravan polovini godišnje zarade cijeloga čovječanstva. Riječ je o fantastičnom iznosu, znatno većem od ukupnog javnog duga svih europskih država i SAD-a. Neki njemački ekonomisti su izračunali da bi se jednokratnim, 10-postotnim oporezivanjem imovine najbogatijih mogli riješiti proračunski deficiti svih europskih zemalja.
Prema izračunu bivšeg glavnog ekonomista svjetske konzultantske kuće McKinsey, Jamesa S. Henryja, samo 50 najvećih banaka u svijetu na taj je način dosad »zaštitilo« više od 12.000 milijarda dolara, putem raznih skrbničkih računa i tvrtki. Primjerice, milijunaši su u Lihtenštajnu uz pomoć banaka otvorili razne zaklade putem kojih izbjegavaju plaćati porez u vlastitim zemljama. U toj maloj kneževini broj zaklada danas je veći od broja njezinih stanovnika, prema Glasu Njemačke.
Na leđa siromašnih
Nešto se, po svemu sudeći, počelo mijenjati. Istina, vlade većine članica EU nastavljaju rezanje proračuna i plaća, kako bi se »povećala konkurentnost« gospodarstva tih zemalja, a izlazak iz krize i dalje pada na teret onih koji nemaju. Međutim, njemački socijaldemokrati (SPD) potkraj zime izašli su s novim programom za parlamentarne izbore, planirane za jesen, u kojem traže snažno povećanje poreza na dohotke najbogatijih, jačanje zaštite zaposlenih te povećanje plaća i dohodaka za većinu Nijemaca – suprotno od politike vlade kancelarke Angele Merkel.
Nije trebalo dugo čekati na negativne reakcije. Među prvima, na novi program SPD-a reagirali su upravo poslodavci i bankari. Deutsche Bank je na svojoj mrežnoj stranici napao socijaldemokrate tvrdeći da su se »umorili od reformi«, da vode »populističku« politiku i da je njihov program štetan za konkurentnost gospodarstva.
