Povratkom na smanjeno tjedno radno vrijeme u javnom sektoru sa 40 na 35 sati u Portugalu s jedne su strane ispunjena izborna obećanja dok s druge strane prijete  dodatni izdaci i novo zaduživanje države. Portugal je dugo vremena slovio kao primjeran učenik Europe, posebice kada je u pitanju provedba mjera politike štednje. No od kako su vlast prezele stranke lijevog saveza, zemlja više nije nema tu reputaciju.

Od 1. srpnja Portugal se u javnom sektoru vraća na tjedno radno vrijeme od 35 sati. Unatoč kritikama i mogućem povećanju troškova za portugalsku državu i novog opterećenja za proračunski deficit, predsjednik Marcelo Rebelo de Sousa prihvatio je odgovarajući zakon vlade. Portugalski je predsjednik ipak zadržao pravo da sazove savjet Ustavnog suda ukoliko bi ovaka revizionistička mjera za posljedicu imala porast zaduženja zemlje.

Portugalski premijer Antonio Costa koji predvodi manjisku socijalističku vladu i koji je ukinuo i povukao čitav niz mjera štednje bivše konzervativne portugalske vlade, naglašava kako smanjenjem tjednog radnog vremena na 35 sati neće doći do povećanja izdataka za državno osoblje i namještenike. Međutim, ovakve prognoze nisu realne, jer samo u zdravstvu vlada u Lisabonu namjerava zaposliti dodatnih nekoliko tisuća medicinskih djelatnika kako bi osigurala medicinske usluge u javnim bolnicama i kliničkim centrima. Očekuje se da će Portugal morati izdvojiti i dodatna financijska sredstva i za liječnike koji još uvijek čekaju na isplatu svojih prekovremeno odrađenih sati u bolnicama i ambulantama.

Služba na lošem glasu

Javna služba u Portugalu kod građana je na vrlo lošem glasu zbog dugotrajnih procedura, dugog čekanja i mnogih birokratskih prepreka. Prema novim odredbama Portugalci će u europskoj usporedbi nakon Irske (34,7 sati) biti država u kojoj će se tjedno najmanje raditi u javnom sektoru. Prosjek tjednog radnog vremena u Europskoj uniji iznosi 38,5 sati.

Bivša portugalska vlada pod vodstvom premijera Pedra Passosa Coelhoa na vrhuncu financijske krize te nakon što je Portugal spašen od državnog stečaja kreditom od 78 milijarda eura, uvela je tjedno radno vrijeme od 40 sati. Portugalski sindikati navode da tadašnje povećanje tjednog radnog vremena nije dovelo do efikasnije i povoljnije uprave. Sindikalci u Portugalu navode da se dogodilo upravo suprotno. Gradske uprave imale su duže radno vrijeme premda nije bilo korisnika njihovih usluga, ali je zato bilo dodatnih troškova. Bivša vlada nije zapošljavala nove građane, a motivacija djelatnika je smanjena, upozoravaju poredstavnici portugalskih sindikata.

Oporba upozorava na moguće opasne poseljedice ovakve odluke, posebice nakon što je objavljena vijest da Portugal i ove godine neće ispoštovati proračunski deficit od 3 posto. Prošle godine je taj deficit iznosio 4,4 posto. Ukoliko bi se Europska komisija odlučila da protiv onih zemalja koje ne poštuju gornju granicu proračunskog deficita od 3 posto pokrene kaznene mjere i sankcije, tada bi Portugal bio u društu sa Španjolskom čiji proračunski manjak iznosi 5,1 posto. Time bi za vladu Antonija Coste njegov proračun koji je ionako vrlo upitan imao još manje manevarskog prostora.

Zemlja u dilemi

Zabrinutost da bi se Portugal zbog svojeg slabijeg ekonomskog učinka i napetog stanja oko proračuna mogao ponovno naći u nezavidno teškoj gospodarskoj krizi ostavlja Portugal u dilemi.

Ukoliko Portugal sve mjere štednje i reforme koje su u proteklih nekoliko godina provedene sada ponovno povuče, to će narušiti ugled Portugala – što potvrđuju i međunarodne institucije. Smanjenje tjednog radnog vremena sa sobom donosi veće troškove, a ne smije se zaboraviti da su troškovi javne uprave u Portugalu već ionako vrlo visoki.

Manjinska se vlada obvezala da neće povećavati poreze već provoditi oštre mjere štednje u svojim ministarstvima kako bi se na kraju ipak poštovale odredbe iz Bruxellesa. Stoga politički promatrači drže da je smanjenje tjednog radnog vremena u Portugalu prije svega politički ustupak socijalista svojim biračima, a ne provedba duboke državne reforme.

Smanjenje radnog tjedna tražili su komunisti, predstavnici sindikata, kompletno lijevi blok, mnogi birači koji rade na sveučilištima i koji su izravno pogođeni, a naposljetku pogođen je cijeli javni sektor kojem osim ministara i državnih tajnika pripada kompletni državni aparat. Svi su oni profesionalni političari ili sveučilišni profesori ili rade u javnoj upravi. Ova odluka govori i o svojevrsnom manjku senzibiliteta te da u Portugalu osim javne uprave postoje i drugi problemi koje treba riješiti.