Drugi kolosijek

PROPAO PROJEKT Mađari odlaze iz Kopra. Može li to biti prilika za Rijeku?

Denis Romac

Foto Damir Škomrlj

Foto Damir Škomrlj

Premda je riječ samo o 30-ak kilometara pruge, doduše po iznimno zahtjevnom kraškom terenu, drugi željeznički kolosijek dobio je mitske dimenzije, postavši nedosanjani san slovenskog gospodarstva i politike



KOPER Projekt izgradnje drugog kolosijeka između Kopra i Divače, strateškog slovenskog infrastrukturnog projekta koji bi povećao konkurentnost koparske luke, dobio je ovih dana neočekivan zaplet nakon što je mađarski premijer Viktor Orban objavio da Mađarska, koja je s 200 milijuna eura trebala sudjelovati u najvećem slovenskom infrastrukturnom projektu, ipak neće sudjelovati u izgradnji pruge između Kopra i Divače. Orban je najavio da se Mađari okreću Trstu gdje, kako je rekao, mogu dobiti bolji pristup lučkoj infrastrukturi, dugoročni najam zemljišta i bolje investicijske prilike za mađarske kompanije.


Iznenadnu odluku o povlačenju jučer je u Sloveniji svom slovenskom kolegi i bivšem slovenskom premijeru Miru Ceraru objašnjavao mađarski šef diplomacije Peter Szijjarto. Upravo u mandatu Cerarove vlade dogovoren je ulazak Mađarske u strateški slovenski projekt, no tijekom tog mandata projekt se suočio s brojnim osporavanjima i blokadama.


Drugi kolosijek između Kopra i Divače, premda je riječ samo o 30-tak kilometara pruge, doduše po iznimno zahtjevnom kraškom terenu, dobio je mitske dimenzije, postavši nedosanjani san slovenskog gospodarstva i politike. Kao i u slučaju LNG terminala na Krku, o kojem se govori više od dva desetljeća, ali nikako da počne njegova gradnja, tako se i o drugom kolosijeku u Sloveniji samo govori, ali ga nijedna vladajuća garnitura u posljednjih 20 godina nije uspjela izgraditi. Drugi kolosijek je ipak puno zahtjevniji projekt od krčkog terminala za ukapljeni plin. Koštat će najmanje milijardu, a možda i 1,5 milijardi eura, s obzirom na to da je trasa buduće pruge ucrtana na terenu s velikim usponom, zbog čega projekt predviđa brojne mostove, vijadukte, tunele i druge objekte, čime se bitno povećava vrijednost investicije.


Brojne opstrukcije




I kada se prije nekoliko godina činilo da je dogovorom s Mađarima konačno zatvorena financijska konstrukcija i da realizacija dugoočekivanog projekta može početi, počeli su novi problemi, koji su najvjerojatnije i doveli do povlačenja Mađara. Naime, drugi kolosijek naišao je na brojne opstrukcije u Sloveniji. Cerarova vlada donijela je poseban zakon o drugom kolosijeku, osiguravši po 200 milijuna eura za njegovu realizaciju iz državnih fondova i od mađarske vlade, kao i 250 milijuna eura iz europskih fondova. Ostatak od oko 300 milijuna trebala je odobriti Europska investicijska banka i Slovenska banka za izvoz i razvoj.



Orbanova odluka podijelila je aktualnu vladu u Ljubljani. Dok šef diplomacije Miro Cerar smatra kako je riječ o »velikom porazu Slovenije«, jer je povlačenjem Mađara Slovenija izgubila »vjerodostojnog partnera«, potpredsjednica vlade i bivša premijerka Alenka Bratušek uopće nije zabrinuta mađarskom odlukom, poručujući da Slovenija drugi kolosijek može izgraditi i bez Mađara i da Mađare ionako od drugog kolosijeka više zanima slovensko more. »U stranim rukama neće završiti ni centimetar koparske luke. Ako je to razlog zbog kojeg Mađari odlaze, neka odu«, rezolutna je Bratušek.



Tom planu usprotivio se aktivist Vili Kovačić, uz potporu opozicijske stranke Janeza Janše. Zahvaljujući Kovačiću, koji je uvjeravao kako je aranžman s Mađarima štetan za Sloveniju, jer slovenska strana Mađarima ugovorom jamči dobit, Slovenci su o drugom kolosijeku odlučivali na referendumu čak dvaput, zbog čega je pala i prošla slovenska vlada. Iako je oba puta dobio zeleno svjetlo birača, zbog referenduma i opstrukcija »projekt stoljeća« privremeno je stopiran. Izgubljeno je puno vremena i Mađari su naposljetku izgubili živce i okrenuli se Talijanima.


Iako je Orban najavio da će Mađari potražiti izlaz u Trstu, a mađarsko-talijanski razgovori o tome navodno su već započeli, novonastala situacija predstavlja novu priliku za Hrvatsku i riječku luku, iako je u ovom trenutku nemoguće reći hoće li ta prilika biti iskorištena. Očito je da Mađari traže lučku infrastrukturu za svoje kompanije, a upravo je Rijeka u prošlosti bila glavna mađarska luka. Pozitivan signal za Hrvatsku sigurno predstavlja mađarsko povlačenje blokade na članstvo Hrvatske u OECD-u, čime je Budimpešta osamila Ljubljanu, koja sada jedina blokira ulazak Hrvatske u klub najrazvijenijih zemalja svijeta. Drugi pozitivan signal je skori dolazak mađarskog premijera Orbana u Zagreb. Očito je da u hrvatsko-mađarskim odnosima pušu neki novi vjetrovi, što otvara prostor i za dogovor o revitalizaciji riječkog prometnog pravca.


Foto Denis Romac


Foto Denis Romac



Da se na relaciji Rijeka-Budimpešta nešto događa svjedoči i skoro potpisivanje ugovora između brodarske kompanije Maersk Line, društva Jadranska vrata koja upravlja s kontejnerskim terminalom Brajdica i PPD Transporta, prvog hrvatskog privatnog željezničkog cargo prijevoznika, o skladištenju i prijevozu opreme za tvornicu baterija za električne automobile, koju južnokorejski Samsung gradi u Mađarskoj.


Nema puno vremena


Takvi ugovori mogu potaknuti opravdanost izgradnje nizinske pruge od mađarske granice do Zagreba i Karlovca, te dalje od Karlovca do Rijeke, gdje tek treba definirati novu trasu ili odlučiti hoće li sve ostati na tzv. peglanju, odnosno modernizaciji postojeće pruge koja vodi do riječke luke. Problem ostaje i pitanje budućeg koncesionara na novom kontejnerskom terminalu na Zagrebačkoj obali, gdje tek treba vidjeti hoće li biti zainteresiranih na natječaju. Zasad mogućnost ulaska kineskog kapitala i kineskog zakupa kapaciteta na Zagrebačkoj obali u Rijeci ostaje tek predmet želja.


Ostaje također vidjeti ima li u tom smislu nekog konkretnijeg učinka nakon nedavnog posjeta premijera Andreja Plenkovića Kini, koji je uslijedio nakon što su Kinezi dobili posao gradnje Pelješkog mosta, što je također dalo pozitivni pomak razvoju kinesko-hrvatske gospodarske suradnje. Rijeka u ovom trenutku ozbiljno zaostaje i za Koprom i za Trstom, osobito kada je riječ o kontejnerskom prometu, iako je Rijeka, barem kada je riječ o geografskom položaju, u boljoj poziciji od Kopra. Udaljenost od Rijeke do Budimpešte, kada bi se izgradila nizinska pruga, iznosi 540 kilometara, a od Kopra do Budimpešte udaljenost je 635 kilometara.


Realizacijom slovensko-mađarskog prometnog pravca Budimpešta-Kopar ili mađarsko-talijanskog pravca Trst-Budimpešta, ali i već započetom realizacijom kinesko-srpskog projekta dvokolosječne pruge od Beograda do mađarske granice, koja se nalazi na prometnom koridoru od grčke luke Pirej i Budimpešte, Hrvatska i riječka luka našli bi se u svojevrsnoj prometnoj izolaciji. Hrvatska zato nema puno vremena i mora brzo djelovati, ako ne želi da Rijeka, unatoč geografskim prednostima, postane slijepo crijevo na prometnoj karti ovog dijela svijeta. Kao i cijela Hrvatska, uostalom.