Chhaupadi

POGUBNO STIGMATIZIRANJE MJESEČNICE U Nepalu izglasan zakon protiv okrutnog običaja

Kim Cuculić

Ujedinjeni narodi upozoravaju da su nepalske žene tijekom menstruacije tjedan dana prisiljene živjeti u šupama u kojima imaju minimalnu zaštitu i pristup higijeni te često razviju i po život opasne bolesti, a istodobno su osuđene na gotovo potpunu društvenu izolaciju



Nedavno je u Nepalu izglasan zakon kojim se kriminalizira praksa izgona žena u posebne barake ili kolibe za vrijeme menstruacije. Svrha ovog običaja, poznatog kao ‘chhaupadi’, je zadržati »nečistoću« izvan kuće, a za vrijeme mjesečnice žene ne smiju dirati hranu, muškarce, stoku ni religijske ikone.


Premda ga je vrhovni sud zabranio još 2005. godine, običaj se zadržao u zapadnom dijelu Nepala, pa je cilj novog zakona dodatno suzbiti ovu ponižavajuću i često opasnu praksu. Novi zakon je donesen kako bi pridonio unapređenju sigurnosti žena u Nepalu. Svatko tko prisilno provodi ovaj običaj bit će osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od tri mjeseca i morat će platiti novčanu kaznu u iznosu od 3.000 nepalskih rupija (oko 180 kuna).


Ujedinjeni narodi upozoravaju da su nepalske žene tijekom menstruacije tjedan dana prisiljene živjeti u šupama u kojima imaju minimalnu zaštitu i pristup higijeni te često razviju i po život opasne bolesti, a istodobno su osuđene na gotovo potpunu društvenu izolaciju. Nerijetko ih napadnu divlje životinje ili ih siluju seoski muškarci.




Često su protjerane bez osnovnih higijenskih potrepština, poput higijenskih uložaka. Od studenoga prošle godine zbog ovog okrutnog običaja umrlo je pet žena. Aktivisti su pozdravili odluku o kriminalizaciji ove prakse, ali su zabrinuti da to neće biti dovoljno da zaustavi ovaj običaj koji je duboko ukorijenjen u hinduskoj tradiciji.


Prema članku koji je objavio Voxfeminae, 19-godišnja Tulasi Shahi umrla je nakon što ju je u kolibi ugrizla zmija, dok se 15-godišnja Roshani Tiruwa ugušila zbog slabe ventilacije u kolibi. U sličnoj situaciji umrla je četrnaestogodišnjakinja koja se nasmrt razboljela dok je bila prognana u kolibu, no nitko joj nije smio pomoći. Međutim, novi zakon se neće početi provoditi odmah. Kako bi se lokalne vlasti informirale o zakonu, zabrana će se provoditi postupno, a sljedeće godine bit će organizirana kampanja s ciljem upoznavanja građana i vlasti s njegovim odredbama.


Pristup vodi i sanitarijama


Apsara Neupane, zamjenica načelnika općine Chandannath u zapadnom Nepalu, istaknula je da će promjena stavova biti pravi izazov. »Jako zakonodavstvo je važno, ali za reformu društvenih običaja potrebno je puno više vremena«, objasnila je. Tom Palakudiyil iz organizacije WaterAid smatra da novi zakon predstavlja pozitivan korak i pokazuje posvećenost suzbijanju ove drevne prakse koja ima štetan utjecaj na živote djevojaka i žena.


»Međutim«, dodao je, »njeno kriminaliziranje samo po sebi neće biti dovoljno da spriječi izgon žena i djevojaka iz kuće za vrijeme menstruacije. »Ta tradicija duboko je ukorijenjena u mnogim zajednicama, stoga moramo usmjeriti pažnju na glavni uzrok problema kako bismo ostvarili održive promjene« – izjavio je Palakudiyil. Kao prioritete naveo je pristup čistoj vodi i sanitarijama, kako bi žene imale privatnost i dostojanstvo za vrijeme mjesečnice.


Drugi aktivisti upozorili su da vlast mora biti odlučna u provedbi zakona, s kojom će započeti u kolovozu 2018. Renu Rajbhandari, voditeljica platforme National Alliance for Women’s Human Rights Defenders, izjavila je da zajednice i aktivisti za prava žena moraju pratiti situaciju i prijaviti svaki slučaj ‘chhaupadija’, jer samo tako će vlada biti primorana provodi ga.


Ovaj stari običaj možda je najbolji primjer u kojoj je mjeri stigmatiziranje mjesečnice negativno, te čak i pogubno utječe na svakodnevni život žena. Slična praksa primjenjuje se i kad žene rađaju. Iako zasad nema sudskih progona zbog ovakvih zločina, nepalska vlada postupno prestaje zatvarati oči pred ovakvim slučajevima, prekida šutnju, počinje se boriti protiv ove tradicije nastojeći je iskorijeniti te radi na nacrtu politike podizanja svijesti o mjesečnici.


Slična ovoj, po žene je pogubna i tradicija ženskog obrezivanja. Sakaćenje ženskih genitalija, žensko obrezivanje ili obrezivanje žena je naziv za sve procedure koje uključuju djelimično ili potpuno uklanjanje eksternih ženskih genitalija ili bilo kakve ozljede ženskih spolnih organa bilo iz kulturalnih, religijskih ili drugih neterapeutskih razloga. Žensko obrezivanje je prije svega rašireno u Africi kod mnogih plemena. U Egiptu, Etiopiji i Sudanu gotovo sve žene imaju ovakvu sudbinu.


U ostalim državama su obrezane samo pripadnice pojedinih plemena – u Nigeriji, Maliju, Senegalu, Burkini Faso ili u Keniji. Obrezivanja se provode kod djevojčica i kod odraslih djevojaka. U većini slučajeva prije ili tijekom puberteta. Obično je povezano s jakom boli i može uzrokovati ozbiljna tjelesna i psihička oštećenja. Zbog tih dalekosežnih posljedica na zdravlje i živote žena i djevojaka, već neko vrijeme je u kritici organizacija za zaštitu ljudskih i ženskih prava iz mnogih zemalja.


Međuvladine organizacije Ujedinjenih naroda, UNICEF-a i Svjetske zdravstvene organizacije, kao i nevladinih organizacija kao što je Amnesty International zalažu se protiv toga kršenja ljudskih prava i tjelesnog integriteta.



Prema procjenama, u svijetu živi između 100 i 157 milijuna žena i djevojčica koje su podvrgnute obrezivanju. Svake godine taj broj se poveća za oko dva milijuna, što znači da se u tijeku jednog dana obrezuje oko 6.000 djevojčica. Obrezivanje djevojčica ne može se usporediti s obrezivanjem dječaka, budući da se kod obrezivanja djevojčica odstranjuje jedan dio seksualnog organa, što kasnije u nemalom broju slučajeva ima dugoročne posljedice na zdravlje.


Za zahvat se koriste najrazličitiji instrumenti, kao što su žileti, noževi, škare i komadi stakla. Sve se, uglavnom, vrši bez anestezije i dezinfekcijskih sredstava, a ponekad se upotrebljavaju prirodni melemi. Osakaćivanje vrše babice ili starije žene, a rjeđe svećenici muškog spola ili berberi. Starost devojčica nad kojima se provodi ovaj zahvat u pravilu je između 4 i 8 godina. (Izvor: Wikipedija)



Osakaćivanje genitalija


U zakonima mnogih zemalja (uključujući sve zemlje Europske unije) žensko obrezivanje predstavlja kazneno djelo. Riječ je o starom običaju, koji datira još iz vremena prije pojave monoteističkih religija. Razlozi koji se navode za provođenje osakaćivanja genitalija su uglavnom različiti: to je religiozna zapovijed, ženski spol je ružan i nečist, obrezivanje i infibulacija štiti ženu od bolesti, krvarenja, crva, osakaćivanje čini devojčice u potpunosti ženama, jer se »muški dio« otklanja sa žene i slično.


Kao izlika navodi se i to da sakaćenje umanjuje seksualnu želju žene i štiti je od njene seksualnosti, povećava plodnost i šanse za udaju, dok muškarci doživljavaju veliko seksualno zadovoljstovo s infibuliranim ženama. Stvarni motiv za osakaćivanje genitalija ipak treba potražiti u partijarhalnim društvenim strukturama. Osakaćivanje služi kao sredstvo kontrole ženske seksualnosti i zaštita od gubitka nevinosti. Zdravstvene posljedice su vrlo teške: stanje šoka zbog velikog gubitka krvi, trovanje krvi, tetanus, inficiranje dječjom paralizom, hepatitisom i HIV-om, upala jajnika i maternice, sterilitet, problematični i za majku i za dijete po život opasni porođaji.


Česte bolesti ženu vežu za kuću, ona nije u stanju raditi ili redovno pohađati školu, a psihičke posljedice su reakcije koje sliče reakcijama nakon preživljene traume. Osakaćivanje genitalija je tek odnedavno tema međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava i zdravlja. Sada se genitalno sakaćenje žena prakticira čak i u zapadnjačkim zemljama od strane doseljenika i izbjeglica.


Ovaj običaj se čak bagatelizira, jer se polazi od liberalističke pozicije da se u druge kulture i tradicije zbog tolerancije ne bi trebalo miješati. Za one koji ne pripadaju toj kulturi i tradiciji teško je razumljivo da baš žene, nad kojima je provedena jednako štetna procedura, istu tu proceduru provode nad svojim kćerima kako bi im povećale životne šanse i prilike za udaju.


Danas u mnogim zemljama svijeta postoje mali lokalni projekti i inicijative žena, koje na svim razinama pokušavaju djelovati protiv osakaćivanja genitalija žena i posljedica toga: prosvjećivanjem, medicinskom zaštitom, kućama za zaštitu djevojčica, odgojem i obrazovanjem, kao i otvaranjem alternativnih radnih mjesta za babice. Ovim inicijativama žene pokušavaju dati svoj doprinos u suzbijanju osakaćivanja genitalija.