Reuters
Rusija će brodom elektranom »Akademik Lomonosov« zadovoljiti vojne i gospodarske potrebe za energijom u polarnom krugu, koji zbog zatopljenja postaje strateško mjesto globalnog nadmetanja
Rosatom, državna tvrtka Rusije zadužena za sve poslove oko atomske energije, prije desetak dana je na prvi testi plov poslala »Akademika Lomonosova«, brod-nuklearnu elektranu, prvi takav uopće, koji bi od sljedeće godine trebao biti zadužen za opskrbu energijom na krajnjem sjeveru ove države, u polarnom krugu. To je i nastavak tihe strateške borbe za krajnji sjever planeta, gdje brojne države pokušavaju osigurati što snažniji utjecaj.
Najagresivniji u toj strateškoj bitki za sada su bili baš Rusi, kojima je regija koja se može nazvati arktičkom, jedan od glavnih resursa u zaradi. Prema procjena, u ovom trenutku preko 20 posto ruskog BDP stvara se sjeverno od polarnice, što se geografski smatra arktičkim područjem. Većina nafte i plina koju Rusija vadi je iz tih krajeva, a radi se ujedno i o jednom od mineralima najbogatijih područja na svijetu uopće. Ukratko, za Rusiju je krajnji sjever ekonomski bitan.
Kao jednu od simboličkih prelomnica u strateškom nadmetanju za Arktik i Sjeverni pol kao točku drži se jedna znanstvena, zanimljivo švedska, ekspedicija iz 2007. Iako su je Šveđani organizirali, u ekspediciji na Sjeverni pol bilo je državljana raznih zemalja, među ostalim i Rusije. I onda je kad se došlo do te najsjevernije točke izbio međunarodni incident. Naime, ruski su istraživači na sam Pol zabili rusku zastavu, sa štapom od titanija, da bude dugotrajnija na tim suludim hladnoćama. Takve se zastave zabijaju obično kako bi se ustvrdila nečija suverenost nad teritorijem, pa šira međunarodna javnost nije s oduševljenjem prihvatila ovakav simboličan čin. Dapače, zbog njega su NATO države u godinama koje su slijedile pojačale prisutnost vojnih patrola na krajnjem sjeveru planeta. Dapače, kao u ona prava hladnoratovska vremena, počelo se ponovno atomskim podmornicama probijati arktički led, također kao neka simbolička gesta iskazivanja snage u tim polarnim područjima. U posljednjih par godina tako se pouzdano zna da su se ruske, američke, norveške i kanadske vojne snage ukazivale na samom sjeveru globusa, ističući time svoje strateške smjernice i pokazujući da žele sudjelovati u podjeli plijena, ako ga ikad bude.
Prvi korisnik ove ploveće nuklearne elektrane bit će Gazprom, odnosno njegovi pogoni na krajnjem sjeveru. U planu je izgradnja još šest ovakvih brodova, od kojih bi prvi sljedeći na navoze trebao ići čim »Lomonosov« operativno zaplovi dogodine. Sama elektrana s nuklearnim reaktorom proizvodit će energije dovoljno za grad od 100.000 ljudi, a zanimljivo je da Rusi ovakav projekt nude i drugim državama. Računica je jednostavna, svijet stalno traži novu energiju, a računa se kako je oko 75 posto svjetske populacije smješteno najviše 100 kilometara od morskih luka. Ekonomske prednosti ima, druga je stvar koliki dio svijeta bi bio sretan s ruskim nuklearnim reaktorom u svojoj luci.
O važnosti polarnih područja govori i slučaj iz specijalnih snaga Rusije i Sjedinjenih Američkih Država. Naime, obje ove države imaju specijalizirane postrojbe specifično za polarno ratovanje. Rusi tako u sklopu 200. samostalne motorizirane brigade imaju jedinice za polarno ratovanje. Kao zanimljivu triviju svakako treba istaknuti da se među ostalim obučavaju i za kretanje uz pomoć sobovskih zaprega. S druge strane, Amerikanci su jedan od elitnih SEAL timova obučili baš za ovaj vid ratovanja. SEAL Team Two tako je zadužen za specijalne misije koje bi se morale odrađivati u polarnim krajevima.
U kontekstu polova mora se sagledati i nedavna vijest iz Sjedinjenih Država, gdje je objavljeno kako će nakon nekoliko godina mirovanja, a sve zbog pojačane prisutnosti Rusije u Atlantiku, nanovo biti reorganizirani i operacionalizirana Druga flota, zadužena za nadzor Atlantika. Jasno je da će ta povratnička flota svoje prisustvo pojačati i u krajnjim sjevernim djelovima ovog oceana, u polarnim krajevima.
A »Akademik Lomonosov« će nastaviti svoj rad, koliko god protiv toga se bunili ponajprije aktivisti zelenih udruga. Uz ovaj strateški aspekt kojim se primarno bavi politika, zeleni ističu opasnost od nuklearne havarije te su već dali dva zlokobna nadimka ovom neobičnom brodu. »Ploveći Černobil« i »Nuklearni Titanic« svakako ne zvuče dobro i takvim pristupom se senzibilizira svjetska javnost. Rusi, očekivano, navode kako je brod spreman preživjeti bez problema svakojake opasnosti.
No, čemu uopće toliko zamaranje i takvo streteško prepucavanje oko Sjevernog pola? Pod broj jedan, što je i logično, radi se o pitanju resursa. Naime, drži se kako su ta hladna sjeverna mora još uvijek slabo iskorištena kad je u pitanju nafta i plin. No, uz te tradicionalne energente, lagano se pojavljuje i još jedna priča o resursima. Pitanje pitke vode sve se češće spominje na svijetu, a baš su polarne kape jedno od potencijalnih rješenja. Uostalom, na drugom kraju globusa se već razmišlja je li polarni led Antarktika rješenje za sad već ozbilje kronične probleme s pitkom vodom južnoafričkog Cape Towna. Treća stvar je promet. Preko Sjevernog pola idu važne interkontinentalne zrakoplovne linije, a pojedini znanstvenici drže kako će zbog otapanja leda za 30 do 40 godina gotovo čitav sjever biti plovan, čime će dodatno porasti njegova strateška i ekonomske važnost. Zbog svega toga, za očekivati je da će se ovo strateško nadmudrivanje oko Sjevernog pola nastaviti.
