Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
19. rujna 2019.
Housing first

Ovo je jedina europska država koja smanjuje broj beskućnika: Iza projekta stoje doktor, političar, biskup i sociolog

FOTO/Pexels
FOTO/Pexels
Autor:
Objavljeno: 3. lipanj 2019. u 7:08 2019-06-03T07:08:00+02:00

„Svima je bilo jasno da stari sustav ne radi, trebali smo radikalnu promjenu“, kaže tajnica i voditeljica programa koja vodi fondaciju (Y-Foundation), Juha Kaakinen. Cilj „Housing First“ projekta je bio stvoriti dvije i pol tisuće novih domova, ali stvorili su ih još tisuću više. 

Guardian prenosi priču Tatu Ainesmaa (31) koji po prvi put nakon više od deset godina, ima vlastiti dom. Riječ je o dvosobnom apartmanu u malenom i nedavno renoviranom kvartu predgrađa u Helsinkiju.

„Ovo je veliko čudo. Bio sam u komunama, ali tamo se svi drogiraju i morao sam izaći. Bio sam u lošim vezama, spavao sam na majčinom kauču, nikada nisam imao nešto svoje. Ovo je za mene nešto veliko“, kaže Ainesmaa.

Stepenicama iz apartmana, dolazi se do zajedničke blagovaone i dnevnog boravka, kuhinje, teretane i saune. Na katu se nalaze domovi za dvadeset i jednog stanovnika, od kojih je većina mlađa od trideset godina.

Projekt "Housing First"

Svaki od njih ima ugovor i plaća stanarinu, što je dio samostalnog života i politike koja je učinila Finsku jedinom državom u Europskoj Uniji koja smanjuje broj beskućnika. Politika je osmišljena prije desetak godina, a četvero ljudi koji stoje iza nje su doktor, političar, biskup i sociolog. Ekipa je sada poznata pod principom „Housing First“, a svoj su izvještaj nazvali „Tvoje ime na vratima“, prenosi Guardian.

„Svima je bilo jasno da stari sustav ne radi, trebali smo radikalnu promjenu“, kaže tajnica i voditeljica programa koja vodi fondaciju (Y-Foundation), Juha Kaakinen.

„Morali smo se riješiti noćnih skloništa i kratkoročnih hostela koje smo imali. Oni imaju dugačku povijest u Finskoj i svatko je mogao vidjeti da ne pomažu beskućnicima, pa smo odlučili preokrenuti pretpostavke“, kaže Kaakinen.

Kao i u većini država, beskućnici u Finskoj su morali prolaziti tzv. „model stepenica“ – selidba po različitim fazama privremenog smještaja.

„Odlučili smo smještaj učiniti bezuvjetnim. Dom će predstavljati sigurne temelje kojima će ljudi jednostavnije riješiti probleme“, dodaje Kaakinen.

Prateći izjavu uz gradsku podršku i nevladine organizacije, stanovi su kupljeni, novi blokovi izgrađeni, a stara skloništa su pretvorena u trajne i udobne domove.

Cilj „Housing First“ projekta je bio stvoriti dvije i pol tisuće novih domova, ali stvorili su ih još tisuću više. Otkako su projekti započeli 2008. godine, broj dugoročnih beskućnika u Finskoj se spustio za više od 35 posto. U Helsinkiju je „teško spavanje“ gotovo pa nestalo, jer postoji tek pedesetak noćnih skloništa.

"Spavanje na ulici je prava rijetkost"

Zamjenica gradonačelnika Sanna Vesikansa, kaže da je tijekom njezinog djetinjstva „stotine ljudi u državi spavalo u parkovima i šumama“. Sada kaže to gotovo i ne postoji, te da je „spavanje na ulici prava rijetkost“.

Guardian se osvrnuo na Englesku gdje je primijećen porast broja beskućnika bez adekvatnih mjesta za spavanje. 2010. godine broj je iznosio 1768, a 2018. se popeo na njih 4677.
Gradonačelnik Helsinkija Jan Vapaavuori, koji je inače bio ministar graditeljstva kada je projekt započeo, kaže da je „Housing First“ više od „samo kuća“.

„Usluge su krucijalne. Mnogi dugoročni beskućnici su ovisnici, imaju problema s mentalnim zdravljem i zdravljem općenito, o čemu treba brinuti. Potpora mora postojati“, prenosi Guardian.

U Rkkilai, sedam članova osoblja pomaže dvadeset i jednoj osobi. Saara Haapa kaže da posao varira od pomoći kod birokratskih problema i obrazovanja te zapošljavanja, do društvenih igara, posjeta i učenja kuhanja te čišćenja.

„Mnogo toga je razgovor. Lakše je kada nešto radite zajedno nego kada je razgovor u obliku formalnog intervjua. Veza je jednostavno lakša i spremnije možete primijetiti probleme“, kaže Henna Ahonen, buduća socijalna radnica, a trenutno stažistica.

Finska zbog programa uspijeva uštedjeti novac

Happa kaže da malo koji stanovnik stiže ravno s ulice. Za oni koji dolaze, postoji vremenski period prilagodbe života u zatvorenom. Nakon tri mjeseca probnog roka, ugovori o stanovanju su stalni – ne prestaju važiti osim ako se ne prekrše pravila. Pravila primjerice ne dozvoljavaju alkohol i drogu.

Guardian prenosi da neki ostanu oko sedam godina, pa i više – ali ostali odlaze nakon jedne do dvije godine. 2018. godine, dvoje se stanovnika odselilo da bi vodilo potpuno samostalne živote.

Happa kaže da je jedan od njih sada čistačica koja živi u vlastitom stanu, a druga radi kao kulinarski chef jer se tijekom pet godina boravka u kompleksu, obrazovala za taj posao.

Finska troši 250 milijuna eura za izgradnju stanova iz projekta, te za zapošljavanje 300 dodatnih radnika. No, nedavna studija pokazuje da se unatoč potrošnji, zapravo uspjelo i uštedjeti po pitanju troškova hitnih službi, socijalnih službi i pravosudnog sustava – i to 15 tisuća eura godišnje za svakog beskućnika koji je smješten u komplekse.

Vesikansa kaže da interes za ovu politiku postoji i izvan državnih granica, od Francuske do Australije. Britanska vlada financira „pilot program“ projekta, zbog kojeg Andy Burnham (radnička stranka) ovog srpnja putuje u Helsinki, da bi vidio kako to funkcionira.

„Pilot projekti nam ne trebaju jer znamo što funkcionira. Možete imati različite projekte, ali ako nemate stvarne domove… Dovoljna zaliha društvenih domova je jednostavno ključna“, kaže Kaakinen.

Organizacija strukture kao temelj projekta

Finska prijestolnica je po ovom pitanju sretna, posjeduju 60 tisuća jedinica društvenih stanova – jedan od sedam stanovnika živi u kući čiji je vlasnik grad. Helsinki posjeduje i 70 posto zemlje unutar gradskih granica, imaju vlastitu graditeljsku kompaniju i cilj izgradnje još 7 tisuća novih domova – godišnje.

Rikka Karjalainen (planiranje) kaže da nema šanse da ovakav projekt može zaživjeti ako ne postoji ozbiljna i šira slika politike domova i stanova.

Finska nije još u potpunosti riješila problem beskućnika. Na državnoj razini, oko pet i pol tisuća ljudi je još bez domova. Više od sedamdeset posto njih, privremeno živi s prijateljima ili rodbinom.
No, „House First“ se pokazao kao uspješan projekt. „Još uvijek nismo gotovi, naravno. Niti jedan model nije savršen, još uvijek imamo mane. Ali, ponosan sam što smo imali hrabrosti to probati“,kaže Vesikansa. 

S izjavom se slaže i gradonačelnik koji dodaje da su smanjili problem dugoročnih beskućnika, ali da moraju napraviti još više. „Bolja podrška, bolja prevencija, bolji dijalog sa stanovnicima – ljudi podržavaju ovu politiku, ali ne žele svi takvu jedinicu u susjedstvu. Ali da, možemo biti ponosni“, prenosi Guardian.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.