REUTERS
Tijekom prijelaznog razdoblja London više neće sudjelovati u donošenju odluka EU-a, ali će i dalje imati pristup jedinstvenom tržištu, no morat će izvršiti svoje obveze unutar već dogovorenog višegodišnjeg financijskog okvira
Velika Britanija će 29. ožujka 2019. u ponoć po srednjoeuropskom vremenu službeno prestati biti dio Europske unije. Bit će to skok u nepoznato koji bi trebao biti ublažen sporazumom o prijelaznom razdoblju, ocjenjuju analitičari.
Britanska premijerka Theresa May započela je »brakorazvodnu« proceduru s EU-om krajem ožujka 2017, ali je odmah shvatila da u dvije godine neće moći postići sporazum o budućim odnosima sa svojim bivšim partnerima te je zatražila i ishodovala prijelazno razdoblje. Tako je dobila na vremenu i osigurala ponešto pravne sigurnosti britanskim tvrtkama.
»Ne moramo biti spremni već dogodine jer imamo prijelazno razdoblje«, kazao je profesor političke ekonomije na King’s Collegeu u Londonu Anand Menon.
»Prekid je odgođen«, dodaje njegova kolegica Catherine Barnard, profesorica europskog prava na Sveučilištu Cambridge.
Pravo pitanje je, dodaje Barnard, »hoće li dva tabora biti dovoljno spremna 31. prosinca 2020., kada završi prijelazno razdoblje«.
Tijekom prijelaznog razdoblja London više neće sudjelovati u donošenju odluka EU-a, ali će i dalje imati pristup jedinstvenom tržištu, no morat će izvršiti svoje obveze unutar već dogovorenog višegodišnjeg financijskog okvira.
Zadržat će se također i sloboda kretanja europskih građana, što je bio zahtjev Bruxellesa kojem se premijerka May morala povinovati.
Konačni sporazum nepoznanica – tvrtke oprezne
Ministarstvo financija osiguralo je više milijardi eura za pripremu Brexita.
Tranzicijsko razdoblje neće biti zapečaćeno ukoliko se London i blok dvadesetsedmorice ne dogovore oko odredbi razlaza do listopada, kada bi se trebao postići sveobuhvatni dogovor o izlasku.
Budući odnosi trebali bi biti definirani deklaracijom koja isto mora biti potpisana do listopada.
Ili, kako poručuju europski dužnosnici, »ništa nije dogovoreno dok se sve ne dogovori«.
Imigracija
Pitanje granice između britanske pokrajine Sjeverne Irske i Republike Irske, koja će u budućnosti biti jedina kopnena granica između Ujedinjene Kraljevine i EU-a, i dalje je bolna točka između dviju strana.
»Puno više ih je glasalo za izlazak iz EU-a zbog političkih, a ne ekonomskih razloga«, pojašnjava Larsen, posebice stavljajući u prvi plan volju Britanaca da vrate kontrolu nad svojim zakonima i povuku kočnicu na europsku imigraciju.
Posljednje statistike pokazuju pad useljavanja iz članica EU-a.
»Ako se taj pad imigracije nastavi, Brexit je već sada postigao željeni učinak«, zaključuje Larsen.