Nadbiskup Salvadora Oscar Romero, svećenik koji se borio za siromašne i obespravljene, zalagao za ljudska prava, protivio desničarskoj vojnoj hunti, kojega su ubili desničarski odredi smrti ustrijelivši ga u srce bit će proglašen svecem Katoličke crkve.

Romeo je 24. ožujka 1980. godine služio večernju misu u Bolnci Božje providnosti. To je crkvena bolnica u kojoj se liječe oboljeli od karcinoma i u kojoj utočište pronalaze terminalno bolesni. Nakon što je izrekao propovijed iz crvenog automobila je istrčao muškarac, stao na vrata bolničke kapele i i ustrijelio nadbiskupa. Ispalio je jedan (po nekim verzijama dva) metka, pogodio Romera točno u srce.

Represija nad narodom

Romeo je smetao hunti koja je na vlast došla državnim udarom u jesen 1979. godine. Stanje u zemlji bilo je napeto i prije nego što je hunta zbacila predsjednika Carlosa Humberta Romera s vlasti. Napetosti su bile velike, zemlja, poznata po golemim socijalnim razlikama i nejednakostima, je bila na rubu građanskog rata. Lijevi pokreti su jačali, a Sjedinjene Američke Države snažno su potpomagale vojsku i desnicu odlučivši da nakon Kube i Nikaragve, Salvador neće biti treća komunistička država u Latinskoj Americi. Prvi cilj hunte bio je uništenje ljevičarske gerile i lijevih političkih organizacija, tada već organiziranih u Front nacionalnog oslobođenja Farabundo Marti. Organizirani su paravojni odredi smrti, a vojna pomoć pristizala je iz Sjedinjenih Američkih Država. Cilj je bio razbiti i sindikate, studentske i seljačke organizacije koje su zbog svoje masovnosti mogle organizirati generalni štrajk. U veljači 1980. godine nadbiskup Romero uputio je otvoreno pismo predsjedniku SAD-a Jimmyju Carteru. Pozvao ga je da obustavi program vojne pomoći salvadorskom režimu.

Popularne propovijedi

– Politička moć je u rukama oružanih snaga. Oni znaju samo kako provoditi represiju nad narodom i braniti interese salvadorske oligarhije, pisao je Romero. Američka će pomoć samo zaoštriti nepravde i represiju nad organizacijama koje se bore za zaštitu ljudskih prava, upozoravao je Romero američkog predsjednika koji je sva upozorenja zanemario.

Otvoreno pismo Carteru nije bilo prvo čime je Romero stao na žulj salvadorskim vlastodršcima. Taj svećenik rođen 1917. godine nadbiskup San Salvadora je postao u veljači 1977. godine. Tadašnja vlada bila je zadovoljna imenovanjem Romera, a mnogi svećenici bili su razočarani. Romero je bio na glasu kao konzervativac, a među salvadorskim svećenicima bila je mnogo marksista, ljevičara, posebno je snažna bila teologija oslobođenja u čijem su fokusu bili siromašni i borba protiv društvenih nepravdi. Samo nekoliko tjedana nakon što je postao nadbiskup Romero je promijenio svoje stavove. Naime, 12. ožujka 1977. snage sigurnosti ubile su isusovca Rutilija Grande, Romerovog prijatelja u čijem su fokusu djelovanja bili siromašni. To je promijenilo Romerov odnos prema vladi. Tražio je hitnu istragu (što je vlada ignorirala), strogo kontrolirane novine, radio i televizija su također ignorirali ubojstvo svećenika, a Romero je zaključio »ako su ga ubili zato što je činio ono što je činio, onda i jam moram kročiti istim putem«. U 60. godini Romero je počeo govoriti i propovijedati protiv društvenih nepravde, ubojstava, torture, kršenja ljudskih prava.

Nije prošlo mnogo vremena i Romero je postao iznimno popularan. Njegove nedjeljne propovijedi, koje je prenosio crkveni radio YSAX postale su veoma popularne i slušane. A u njima je Romero osuđivao torturu, ubojstva, poimence javno govorio o ljudima koji su nestali i drugim kršenjima ljudskih prava i nepravdama. Ponedjeljkom bi na istom radiju održao jednosatni govor. Njegove propovijedi i govori bili su iznimno važni. Nadbiskup nije samo moralno diskvalificirao vlast, oni su za mnoge stanovnike Salvadora bili jedini pouzdan izvor informacija o zbivanjima u zemlji. Njegove propovijedi i govori bili su najslušanije emisije u zemlji. Redovito ih je slušalo oko tri četvrtine seoskog stanovništva i skoro dvije petine gradskog. Nadbiskupija je objavljivala i tjednik »Orintacion« koji je redovito izvještavao o slučajevima torture i represije. Romero se donekle približio teologiji oslobođenja, ali je odbacivao njen materijalizam, knjige teologa oslobođenja uglavnom nije čitao, a to da je u osnovi ostao konzervativac jasno je i iz njegovog odnosa prema Opusu Deiju kojega je iznimno cijenio.

Fatalni korak

Romero je pokopan šest dana nakon što je ubijen. Na sprovodu je bilo 300.000 ljudi. Za vrijeme pogreba u katedrali dimne bombe eksplodirale su na ulicama nadomak katedrale, a ubrzo se iz okolnih zgrada počelo pucati po okupljenima. Službeni izvori tvrdili su da je stradao (u pucnjavi i stampedu) 31 čovjek, a stvarna brojka je oko 50. Na svjetinu su pucali pripadnici vladinih paravojnih odreda smrti.

U svibnju 1980. uhićen je bivši bojnik Roberto D’Aubuisson, ekstremni desničar i jedan od organizatora odreda smrti. Osumnjičen je za ubojstvo Romera i zavjeru kojom je s vlasti htio srušiti huntu. Uhićenje D’Aubuissona izazavalo je desničare koji su izveli više terorističkih napada i prisilili huntu da ga pusti. Tjedan dana nakon uhićenja D’Aubuissona kod rijeke Sumpul Nacionalna garda, paravojni odredi smrti, u suradnji s vojskom Hondurasa ubili su 600 seljaka, mahom žena i djece. Do kraja godine vojska, policija i odredi smrti ubili su 12.000 ljudi.

Salvador je godinama bio na rubu građanskog rata, a ubojstvo nadbiskupa Romera bilo je ključno za fatalni korak naprijed. Do kraja građanskog rata 1992. godine ubijeno je 75.000 ljudi. Nikada nitko nije optužen zbog ubojstva Oscara Romera.