Desničarski ekstremisti

Nasilje neonacista u SAD-u moglo bi dati krila i ekstremnoj desnici u Europi. Evo tko je posebno ugrožen

Zdenko Duka

Osnažit će se zahtjevi da se Donald Trump povuče jer on šteti američkom kapitalu / Foto REUTERS

Osnažit će se zahtjevi da se Donald Trump povuče jer on šteti američkom kapitalu / Foto REUTERS

Desnica u starim, razvijenim demokracijama već ima jedno iskustvo desnog totalitarizma i ona brzo reagira. Ali, u mladim demokracijama to je znatno teže, i zbog toga što one često grade svoj politički propagandni program na opoziciji prema bivšem komunističkom sustavu



Prije desetak dana poljska je policija nasilno prekinula mirni prosvjed feministkinja kako bi se održao desničarski marš u povodu Dana oružanih snaga. Skupina aktivistica i aktivista mirno je prosvjedovala u središtu Varšave i blokirala je put predviđen za marš. Većina feministkinja držala je u rukama fotografije Heather Heyer, žrtve neonacističkog napada u Charlottesvilleu, u SAD-u. Nju je, pregazivši je automobilom kojim se zaletio u okupljene prosvjednike, ubio zagovaratelj bjelačke nadmoći James Alex Fields.


Poljakinje su bile odjevene u crno, sjedile su na podu i držale bijele ruže te plakate s natpisima: »Ako niste zgroženi, znači da ne obraćate pažnju. Heather Heyer, žrtva fašizma u kolovozu 2017.« i »Uklonite fašiste s ulica«.


Policija je nasilno uklonila prosvjednice, odvukla ih u obližnju ulicu i zabilježila njihova imena a onda štitila marš desničarskih ekstremista.




Poljski ultrakatolici posljednjih godina, doduše uz vrlo velike otpore, vladaju Poljskom praktički na svim razinama, žestoko su antiliberalno i anti-EU orijentirani. Antiliberalna politika američkog predsjednika Donalda Trumpa na izvjesni način im je uzor.


Trump je još jednom, po nebrojeni put u ovih sedam mjeseci otkako je predsjednik SAD-a, šokirao svjetsku javnost kada je poslije otvoreno neonacističkog i desničarskog nasilja u Charlottevilleu u Virginiji, u kojem je ubijeno troje ljudi a 35 ih je ranjeno – zapravo izjednačio štetnost djelovanja naoružanih ekstremista i pripadnika Ku Klux Klana koji zastupaju superiornost bijele rase, te aktivista koji su na ulici promovirali rasnu i nacionalnu jednakopravnost.


Trump je govorio o »krasnim ljudima s obje strane«, a o onima koji su pjevali rasističke pjesme i izvikivali antisemitske slogane, rekao je: »Među njima je bilo nekih loših tipova, ali bilo je i puno ljudi u toj skupini koji su nevino i legalno prosvjedovali.« Pred koji dan, Trump je za tobožnju nevjerodostojnu interpretaciju njegovih izjava koje su inače svi mogli čuti na televizijama, po tko zna koji put optužio »lažljive« medije – CNN, New York Times i Washington Post.


Trumpa su napustili direktori najvećih američkih korporacija koji su podnijeli ostavke u njegovim odborima poslovnih savjetnika, a od njega su se ogradili i otac i sin Bush, bivši američki predsjednici. Prema studiji sveučilišta George Washington, u posljednjih pet godina za 600 posto je porastao broj neofašističkih i neonacističkih pokreta u SAD-u, iako nacizam i fašizam nikad u povijesti nisu tamo imali bilo kakvo uporište.


No, vrlo je zanimljivo kako je svjetski poznati lingvist i filozof lijevoliberalne orijentacije Noam Chomsky ovih dana ocijenio da pokret ljevice Antifa »baš poput svojih prethodnika čine najveću uslugu desnici, i to militantnoj desnici koja danas buja.« Kaže da oni blokiraju govor i da su generalno autodestruktivni. » Kad se sukob prebaci u arenu nasilja, onda onaj najjači i najbrutalniji pobjeđuje, a mi znamo tko je to«, rekao je Chomsky u intervjuu Washington Examineru.


Pola sata filma o – Hrvatima


U proljeće prošle godine francusko-njemački televizijski kanal Arte emitirao je njemački dokumentarni film »Desno, dva, tri – kreće li se Europa udesno?« (u produkciji ZDF-a i u suradnji s Der Spiegelom, Arteom i drugim kućama) koji prikazuje populističku i ekstremnu desnicu u Europi, a taj se fenomen u filmu prikazuje na primjerima Njemačke, Francuske, Mađarske, Poljske i Hrvatske. Prikazani su Hrvati kako uz ustašku ikonografiju pjevaju pjesme u slavu Ante Pavelića na proslavi Oluje u Kninu i u Čavoglavama, a i detaljno su opisani stavovi prošlogodišnjeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, kao povijesnog revizionista.


Osim Hrvata kojima je posvećeno gotovo pola sata filma, prikazane su i akcije Nacionalne fronte Marine Le Pen, njemačke Pegide te Alternative za Njemačku mađarskog Jobbika i mađarskog premijera Viktora Orbana te vladajućeg antieuropskog PiS-a Jaroslawa Kaczynskog u Poljskoj.


Ekstremna desnica u Hrvatskoj makar se prividno nešto primirila otkako je na čelu HDZ-a Andrej Plenković, a ove je godine izmijenjen scenarij obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Kninu, tako da nije bilo mimohoda braniteljskih postrojbi u samom Kninu, govori političara su izgovoreni na kninskoj tvrđavi, a ne u gradu, a koncert u Europi zabranjivanog Marka Perkovića Thompsona maknut je iz Čavoglava i iz Knina u medijski manje eksponirani Slunj.


Općenito gledajući, ekstremna desnica se u Europi donekle stišala, a čini se da je razlog tome zatvaranje ruta kojima su većinom muslimanske izbjeglice stizale u europske zemlje. Ipak, u Poljskoj je krajnji konzervativizam još i ojačao, a zakonskim izmjenama u imenovanjima sudaca kojima se umanjuje njihov neovisni položaj i integritet, Poljska Jaroslawa Kaczynskog našla se pred izolacijom unutar EU-a.


No, ekstremna desnica uvjerljivo je poražena ove godine u nekoliko izbora u zemljama zapadne Europe. Desničari su najprije polagali nade u uspjeh »nizozemskog Trumpa« Geerta Wildersa, radikala i populista koji se čak nadao da će u ožujku sa Slobodarskom strankom postati relativni pobjednik parlamentarnih izbora. Ali je Wildersova stranka dobila tek 13 posto glasova i dotadašnji premijer liberal Mark Rutte ostao je premijer. Wilders je inače obećavao da će zatvoriti džamije i zabraniti Kuran u Nizozemskoj.


Glatko, vrlo uvjerljivo poražena je u svibnju u drugom krugu predsjedničkih izbora u Francuskoj Marine Le Pen. No, ipak, uspjeh je bio već taj što je ona uopće ušla u drugi krug, a u prvom je krugu osvojila više od 21 posto glasova Francuskinja i Francuza.


Potpuni krah Nacionalna fronta doživjela je na parlamentarnim izborima u lipnju kada je uspjela osvojiti samo osam od ukupno 577 zastupničkih mjesta u parlamentu (čak četiri puta više nego na prošlim izborima kad su imali samo dva mjesta!). No, taj je veliki neuspjeh posljedica francuskog dvokružnog većinskog izbornog sustava koji eliminira stranke koje su osjetno udaljene od centra, osobito ekstremne.



Tonči Kursar, profesor Fakulteta političkih znanosti, kaže nam da je ekstremna desnica u SAD-u sada dobila na političkoj vidljivosti, odnosno na težini, jer se promijenilo ideološko okruženje, ali su pripadnici desnih organizacija i prije slično nastupali.


Promjena je u tome što Donald Trump kao predsjednik SAD-a nastoji odstupiti od liberalnog konsenzusa kojem smo svjedočili zadnjih desetljeća. U njegovom u biti preziru prema političkom postmodernizmu mnogi su ‘pročitali’ da je došlo njihovo vrijeme. Doduše, »momci iz Charlottesvillea« su, kako kaže Steve Bannon, efemerni jer su veći ulozi u igri. Traži se ponajprije polit-ekonomski model koji bi SAD drukčije formatirao, ali i donekle zadovoljio interese onih koji nisu mogli držati tempo s promjenama koje se često podvode pod izraz deindustrijalizacija, kaže Kursar i ističe da to jako diže tenzije na sve strane jer su vrlo glasni i oni koji vjeruju u »liberalni konsenzus«. Oni se ponašaju kao da obožavaju neke paragrafe Komunističkog manifesta: »Buržoazija je eksploatacijom svjetskog tržišta dala kozmopolitski karakter proizvodnji i potrošnji svih zemalja. Na veliku žalost reakcionara, ona je izvukla nacionalno tlo ispod nogu industrije.« Ova se bitka dakle dugo vodi, a problem je to što različite vrste »reakcionara« nemaju više previše izbora. To će s obje strane Atlantika radikalizirati stanje kako na desnici tako i na ljevici, tvrdi Kursar.


No, kaže Kursar – ne ulazeći u raspravu o tome što se točno misli pod »ekstremnom desnicom« – povijest je pokazala da je stanje ‘pod kontrolom’ dok ona ne ojača u ključnim zemljama današnje EU. Ona je ojačala na njenoj periferiji ili poluperiferiji, ali je izgleda dosegla svoj maksimum premda ekonomska kriza, kao njen nemali generator, nije ni blizu razrješenja.



A što se tiče njemačkih parlamentarnih izbora koji će se održati 24. rujna, za očekivati je da će opet pobijediti Angela Merkel i CDU, a bit će, naravno, otvoreno pitanje s kim će ući u vladajuću koaliciju. Ako ne bude nekih većih promjena i iznenađenja, izborne dionice ksenofobne i revizionističke Alternative za Njemačku nisu veće od desetak posto.


– U SAD-u su stvari eskalirale iz dva razloga – jedan je što je Trump imao vrlo žestoku i u nekim elementima netolerantnu predizbornu kampanju, a njegovo je glasačko tijelo inače sklono takvim stavovima. S druge strane, u Americi je stalan latentni sukob koji nije izbijao na površinu zbog toga što su demokrati bili na vlasti i što je Afroamerikanac Obama bio na čelu države. Stoga su brzo rješavali ekscesi, kao, recimo, prekomjerna upotreba sile policije nad Afroamerikancima, analizira Ivan Rimac, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu.


Prividno smirivanje


Rimac govori da se u Europi ksenofobija najsnažnije iskazala se za vrijeme izbjegličke krize, a stav zemalja Višegradske skupine (Poljska, Mađarska, Češka, Slovačka) je da oni ne primaju izbjeglice koji nisu katoličke provenijencije, pa često niti one koji nisu iste nacije.


Rimac smatra da je smirivanje situacije u Europi sada ipak samo prividno. Priljev izbjeglica je bitno usporio, ali se sada ekstremna desnica restrukturira i prelazi u izvjesni oblik političkog djelovanja. Kod nas se to realizira kroz različite građanske udruge, a u nekim drugim europskim zemljama u stranačkom političkom djelovanju.


– Desnica u starim, razvijenim demokracijama već ima jedno iskustvo desnog totalitarizma i ona brzo reagira. Takvim političkim djelovanjem zaustavlja se rast tih ekstremnih skupina i programa i građane se uvjerava da je bolje imati mirnu desnicu, nego ekstremnu. A svoj doprinos daje i kolektivno pamćenje. Pa je tako, uostalom, Emmanuel Macron pobijedio Le Pen, a tako su zaustavljeni i njemački ekstremni desničari. Barem u europskim demokracijama postoji potencijal unutar desnog, demokršćanskog krila da zaustave takvu retoriku i programe. Ali, u mladim demokracijama to je znatno teže, i zbog toga što one često grade svoj politički propagandni program na opoziciji prema bivšem komunističkom sustavu, tumači Rimac.


Rimac smatra da bi se sve više mogli osnažiti zahtjevi da se Donald Trump povuče. Jer, Trump šteti američkom kapitalu. U načelu, Amerika svoju dominaciju ne gradi na jeftinoj radnoj snazi i stoga ne mogu zaustaviti kineske programe i reći – mi ćemo to proizvoditi kod kuće. To je u ovom trenutku ekonomski nemoguće i neopravdano. Ali, ono što je SAD počeo izgrađivati, a to je tehnološka supremacija, to je Trumpovom politikom dovedeno u pitanje, smatra on.