U ožujku 2011. godine, valovi Tihog oceana ostavili su zajednicu Fukushime u ruševinama. Tog je popodneva masovni potres pokrenuo tsunami duž japanske obale, koji je ubio gotovo 19,000 ljudi. Nedugo zatim, građanima je naređena evakuacija jer je nuklearnoj elektrani nanesena ogromna šteta u reaktorima.

Dok se Japan sprema na obilježavanje osmogodišnjice katastrofe, Fukushima ponovno pokazuje zašto su je mnogi smatrali najboljim mjestom za surfanje u Japanu.  Surfer Shinji Murohara, mislio je da više nikad neće surfati duž obale na kojoj je odrastao, prenosi Guardian. “Kao nekome tko je ovdje odrastao, teško je gledati more znajući da više nikad neću biti tamo”, rekao je Murohara koji je nedavno otvorio dućan u Odaki, koji prodaje surferske daske. 

Njegov je dućan za surfere jedini otvoren na području od 20 kilometara, u zoni koja je nakon nuklearne katastrofe bila praktički zatvorena. Mjesto na kojem je redovito surfao, plaža Kitaizumi, do prije dvije godine je bila zabranjena za posjete. Čak i u susjednim područjima, gdje je stanje proglašeno sigurnim za povratak stanovništva, surferi su pokoravali valove uz kritike da riskiraju vlastito zdravlje. 

“Neki su ljudi htjeli surfati na plaži Kitaizumi odmah nakon katastrofe. Rekli su da će snositi vlastitu odgovornost za bilo kakav zdravstveni rizik od radijacije”, izjavio je Hideki Okumuoto, stalni surfer i profesor Sveučilišta u Fukushimi, za Guardian. 

Fukushima, Daicii, Wikimedia Commons

Surferi su se zatim susreli s drugom preprekom. Ispod valova je ležalo na tone otpada i vjerojatno, ostataka žrtvi koje su proglašene nestalima. “Nije se činilo pametno koristiti more za zabavu, tako brzo nakon katastrofe”, rekao je Okomutu. 

Tri godine nakon katastrofe, održana je budistička ceremonija kojom je službeno označen pokoj preminulima u moru. “Odlično je ponovno surfati”, kaže Murohara koji je pet godina živio izvan Odake, zbog naređene evakuacije. Oba muškarca odbacuju ideju da je more kontaminirano curenjem vode iz nuklearke. 

“Gradska vlast svaki  mjesec testira pijesak i vodu, a i mi sami provodimo različite testove. Radijacija se vratila na razinu jednaku onoj prije katastrofe, unazad nekoliko godina”, kaže Okumoto za Guardian. Okumoto vjeruje da bi Fukushima bila izabrana za domaćina surferskog natjecanja, koji bi trebao debitirati na Olimpijadi 2020. godine u Tokiju, da nije bilo katastrofe.

Fukushima, Wikimedia Commons

“Razumijem ljude koji nisu odavde, da se ne bi osjećali ugodno oko surfanja u Fukushimi. Ali mi vjerujemo znanstvenim dokazima. Što još možemo napraviti?, pita se Okumoto. 

Surferi iz drugih dijelova Japana su se počeli pojavljivati na događajima, u znak solidarnosti. Murohara i Okumoto planiraju oživjeti kampanju surferskog turizma, a kreću već ovo ljeto. Njihovi napori će uključivati i turnir te aktivnosti za djecu.

“Djeca rođena u godini katastrofe, sada imaju osam godina – dugo su morala čekati da uđu u more njihovog rodnog grada. Ovo je posebno mjesto. Nosilo se s potresom, tsunamijem i nuklearnom katastrofom u isto vrijeme. More je dio života ovdje, a ja želim podijeliti tu ljubav prema surfanju s novim generacijama surfera iz Fukushime”, objasnio je Okumoto za Guardian.