Kad se stišala afera iz 2015. zbog Volkswagenovog lažnog prikazivanja ispuštanja otrovnih plinova iz vozila na dizelski pogon, Njemačku i svijet ovih je dana prodrmao daleko veći skandal, u koji su uključeni svi njezini glasoviti proizvođači automobila. Časopis Spiegel otkrio je da Daimler, Volkswagen, BMW, Audi i Porsche već četvrt stoljeća sudjeluju u protuzakonitom kartelu: redovito vode tajne pregovore kojima sebi namještaju povoljne uvjete poslovanja na tržištu – na račun svojih konkurenata i potrošača u Njemačkoj i Europskoj uniji.

Radi se »o jednom od najvećih slučajeva kartela u njemačkoj povijesti«, tvrdi Spiegel. Spomenute kompanije još su početkom 1990-ih godina pokrenule tajne pregovore u koje je do danas bilo uključeno oko 200 ljudi putem 60 radnih skupina, specijaliziranih za različite dijelove automobila. Postojale su radne skupine za kočnice, sjedala, kvačila, za dizelske i benzinske motore. Među ostalim, dogovarali su se o veličini spremišta za kemikaliju AdBlue koja smanjuje neke ispušne plinove, ili o najvećoj brzini za otvaranje pomičnog krova na automobilu prilikom vožnje. Dogovarali su se o cijenama i dobavljačima, kao i o pročišćavanju ispušnih plinova.

Tajne radne skupine sastajale su se nekoliko puta godišnje u gradovima koji su sjedišta automobilskih kompanija, poput Münchena, Stuttgarta ili Wolfsburga, ali i tijekom velikih automobilskih izbožbi u Frankfurtu, Ženevi ili Parizu. Kad se nisu mogle sastati, održavale su i telekonferencije.

Skandal slučajno otkriven

Autori članka u Spiegelu, ugledni njemački novinari, upozorili su da je suradnja među automobilskim proizvođačima otišla tako daleko da se oni više ne mogu smatrati konkurentima na tržištu, jer se ponašaju kao zajedničko njemačko automobilsko poduzeće (Aktiengesellschaft – AG). Sve uključene kompanije, osim BMW-a, priznale su međusobno dogovaranje pred nadležnim istražnim tijelima Njemačke i Europske komisije.

– Ti su navodi vrlo ozbiljni. Čini se da su vijesti o lošem ponašanju automobilske industrije postale priča bez kraja, uočio je frankfurtski analitičar Jürgen Pieper iz kuće Bankhaus Metzler, govoreći za Bloomberg.

Njemačke su vlasti, tvrdi se, slučajno otkrile najnoviji skandal. Kad su lani uputile istražna tijela u upravu Volkswagena kako bi dokazale navodno namještanje cijena čelika, pronašle su dokaze o tajnom sastajanju proizvođača automobila. Mediji tvrde da je Volkswagen vlastima priznao tajno sastajanje. Najveći zviždač postao je Daimler. Naime, tvrtke koje pridonesu otkrivanju malverzacija mogu biti djelomice oslobođene od kazne za kršenje propisa o zaštiti konkurencije na tržištu.

Očekuje se da će kazne, koje će pogoditi njemačku autoindustriju, biti goleme. One mogu dosegnuti 10 posto njezina ukupnog prihoda, ili oko 45 milijardi dolara. Promatrači ipak vjeruju da kazne neće biti maksimalne, a Bloomberg vjeruje da bi se postupak protiv prekšitelja mogao otegnuti na nekoliko godina. Volkswagen je već platio milijarde dolara američkim vlastima zbog skandala iz 2015., kada je okriveno da je u svoje automobile ugradio uređaje koji lažno prikazuju količinu ispuštenih otrovnih plinova. Europska komisija je Daimler i njegove suradnike već kaznila s 2,93 milijarde eura, zbog namještanja cijena kamiona.

Podupiranje dizelskog goriva

Trenutačno, jedna od pobuda za dogovoranje velikih proizvođača automobila jest njihov interes da obrane i podupru dizelsko gorivo. To se, prema Bloombergu, događa u situaciji kada se diljem svijeta pooštravaju propisi za ispuštanje štetnih plinova, dok autoindustrija istodobno svoje investicije masovno preusmjerava u gradnju tvornica automobila na električni pogon. Ukratko, autoindustija želi zadržati sadašnje visoke profite. Međutim, britanska kuća Eurointelligence – koju vodi Wolfgang Münchau, stalni komentator Financial Timesa – ocjenjuje da najnoviji skandal o tajnim dogovorima potvrđuje kako je njemačka autoindustrija u krizi.

– Kada industrije propadaju, taj je tip ponašanja učestao u pretposljednjoj fazi. Profiti industrije još su visoki. Kompanije i dalje imaju goleme dobitke od prošlih pronalazaka i razvoja proizvoda. Očito, njemačka autoindustrija bila je kadra održati svoju premoć dalje od roka trajnosti, i to kroz kartel. Ona je sada približno na istom stupnju na kojem je Detroit bio uoči 1967. godine, tvrdi Eurointelligence, misleći na povijesne događaje koji su označili nezadrživo propadanje nekoć velikog američkog grada i njegove autoindustrije.

Poseban problem njemačkih proizvođača vozila je u tome što su sve karte bacili na dizelsku tehnologiju te iskoristili svoj utjecaj na njemačku vladu kako bi spriječili strože testiranje ispušnih plinova, ocjenjuje britanska kuća. Funkcija kartela bila je održati profitnu razinu i osigurati premoć dizelske tehnologije. Njemačka je javnost imala iznimno povjerenje u proizvođače automobila, dijelom i zato što njemački novinari, koji prate autoindustriju, nisu obavili posao, jer su bili dio kartela, tvrdi Eurointelligence.

Dva razvoja događaja

Prema procjeni te britanske kuće, u sljedećih desetak godina očekuju se dva značajna razvoja događaja na koja njemačka autoindustrija navodno nije spremna. Prvi je postupni prijelaz automobila na hibridni i električni pogon, a drugi je napredak umjetne inteligencije. Njemačka autoindustrija ima mnogo patenata za električne motore, ali globalno nije vodeća snaga u toj tehnologiji. Međutim, Eurointelligence ne očekuje nikakav nagli pad prodaje njemačke autoindustrije, već dugoročnu silaznu putanju njezine reputacije, jer ona navodno neće moći raščistiti kašu koju je sama skuhala. Britanska kuća vjeruje da će autoindustrija tražiti zaštitu njemačke vlade, koja će nastojati izbjeći izravni sukob s tim kompanijama, jer zapošljavaju golem broj Nijemaca.

Najnoviji skandal imat će i političkih posljedica. To će dodatno potkopati vjerodostojnost njemačkih poltiičara u Europskoj uniji, prema mišljenju američkog portala Politico. Njemački političari, naime, već godinama »umišljeno ukoravaju« mnoge članice EU-a zato što se ne pridržavaju propisa Europske komisije, osobito kad je riječ o proračunskoj štednji. No, sada se pila okreće naopako, jer kritičari postaju meta kritike. Pokazuje se da su njemačke vlasti četvrt stoljeća zatvarale oči nad kartelskim ponašanjem svojih najvećih proizvođača automobila, koji su miljenici države i javnosti.

Treba imati na umu da kartelsko ponašanje, odnosno dogovaranje među industrijskim proizvođačima, u Njemačkoj nije strana pojava. Stvaranje kartela dopustio je još kancelar Otto von Bismarck u drugoj polovini 19. stoljeća, kada je počela ubrzana industrijalizacija zemlje. Promatrači upozoravaju da su njemačke kompanije i tijekom 20. stoljeća čestim dogovaranjem izbjegavale pretjeranu međusobnu konkurenciju na tržištu. Neki vjeruju da je kartelsko ponašanje čak dio njemačke tradicije.

Međutim, problem je što njemački proizvođači ne posluju samo u vlastitoj zemlji, nego na jedinstvenom europskom tržištu, pa su njihovi eventualni karteli upereni protiv proizvođača iz ostalih članica EU-a. Službeni Berlin, štoviše, najveći je zagovornik jedinstvenog tržišta u EU i najveći verbalni protivnik kartela. Najnoviji skandal s kartelom u autoindustriji, nema sumnje, kritičarima će biti novi dokaz kako Njemačka i njezino gospodarstvo ispod žita iskorištavaju slobodno i jedinstveno europsko tržište za vlastite probitke, na račun ostalih, slabijih gospodarstava i proizvođača.