Kad vam je grad na tridesetak kilometara udaljenosti od jednog od najaktivnijih vulkana današnjice i kad ste na otoku koji je izvorište uopće i pojma “mafija”, čovjek bi očekivao da građani takvog grada budu malo i “nabrijani”, s elementima nervoze. No, Catanija, o kojoj je riječ, jednostavno nije takva.

Grad ležernog ritma, koji svoj jutarnji život počinje između devet i deset sati kad se otvaraju dućani i kafići, djeluje kao manje nervozna verzija omanjeg dalmatinskog mjesta. To što se nad čitavim gradom od preko 300 tisuća duša uzdiže moćna Etna, o kojoj je još Vergilije u Eneidi pisao, kao da ih ne dira previše. Via Etnea je najveća gradska ulica, s nje se u svakom trenutku bar u oblacima vidi vulkan, a čini se kako su ljudi savršeno svjesni da je Etna istovremeno i užas koji je nekoliko puta poharao grad i okolicu, ali i hraniteljica. Jer, zbog mineralima bogatog vulkanskog tla, Catania i njezina okolica su poljoprivredno središte južne Italije.

– To je moj prozor, iznad dućana, s pogledom na Via Etnea. Svako jutro se probudim i vidim planinu, koja je simbol svega ovog oko nas, priča Franco, prodavač i čini se suvlasnik lokalne suvenirnice. Iznenađujuće spremno je spreman naširoko pričati o Cataniji, legendama i povijesti. No, bio sam u “điru” po gradu s mlađom i zgodnijom kolegicom od mene, valjda je to pomoglo rječitosti, Sicilijanci su ipak šarmeri.

– Ovo što vi vidite treća je verzija Catanije. Vidite onu fontanu? To je ostatak rijeke koja je jednom tekla kroz grad, sada je ponornica i ovo je jedino mjesto na kojem je možete vidjeti. Vidite onu pticu na kraju ulice? To je Feniks, postavljen tamo da pokaže kako se ovaj grad rađa iznova i iznova, mi smo takvi ljudi, priča nam Franco, očigledno zaljubljen u vlastiti grad. S razlogom, jer Catanija je puna šarma i odaje dojam da je ugodna za život.

Foto Danko Radaljac

Mafija, s druge strane, jedna je potpuno različita priča. Cosa Nostra nikad nije uspjela u potpunosti ovladati istokom Sicilije, gdje je Catania. Jasno, uvijek je imala svoje ljude tu, ali njihov utjecaj nikad nije bio kao u Palermu. Tek tamo nakon Drugog svjetskog rata se pojavila obitelj Calderone, kao svojevrsna ispostava Corleonea, ali nikad nisu zagospodarili gradom kao njihova starija braća u sjeverozapadnom dijelu otoka.

Sve to ne smeta prodavače da na gradskim ulicama i trgovima na tone prodaju magnete i majice s motivima mafije. Neizostavni Marlon Brando mrgodno izlazi gotovo sa svakog drugog magneta u ponudi u središtu Catanije, i kako se čini, to je dobra strategija. Većina turista misli kad je već na Siciliji da je zapravo svejedno, Catanija ili Palermo, nešto mafijaško treba se imati.

Foto Danko Radaljac

Čak će vam i prodavač na tržnici, srcu svakog mediteranskog grada, tvrditi kako cjenovne rangove diktira mafija. No, teško je vjerovati tome dok vas prodavač koji pred vama peče artičoke s limunom pokušava naplatiti pet eura po komadu, odnosno jednostavno vas prevariti. Mafija je od tamo 17. stoljeća na Siciliji bila na neki čudan način i regulator koji nije dozvoljavao da se vara običan svijet, tako da bi ovaj s pet eura po artičoki loše prošao da se mafiju išta pita.

Foto Danko Radaljac

A sama tržnica je jednostavno spektakl, i dokaz da nas u našoj državi političari rade budalama. Znate sve one priče o potrebi higijenskih uvjeta, zatvorenih hladnjaka i sličnih gluposti kojima se podiže cijena hrane? Toga u Cataniji nema. Dok se kod nas pravila ne primjenjuju na političare i njihovu bogatu ekipu, a primjenjuju naobične ljude, u Cataniji je drugačije. Na te manje ljudske neregularnosti se zatvara oči koliko god može. 

Foto Danko Radaljac

Pa je tako najnormalnije vidjeti potrbušninu obješenu o kuku, onako, na ulici. Odreže se koliko treba i odmah se može baciti na izradu tripica (ili fileka, kako vam drago). Želite komad konjetine, tako omiljene na Siciliji? Nema problema, ispred vas će se na štandu odrezati komad odreska spreman za pečenje, po cijeni od otprilike 50 kuna po kilogramu. Posebna priča su i kaktusovi plodovi, za desetak kuna dobije se savršeno slatko voće, iznenađujuće pune arome. Kako će vas lokalni konobari podučiti, najbolje je kad ih se par sati rashladi u zamrzivaču. 

Gastronomija ovog dijela Sicilije priča je za sebe. Tjestenine na različite načine je nešto očekivano, pri čemu je glavni specijalitet pasta a la norma, u principu težačko jelo siromašnih (veliki makaruni s patlidžanima, riccotom i crvenom šalšom).

No, izbor ide i dalje, konjetina kao specifikum kraja je sjajna, teško da u Hrvatskoj igdje možete pojesti konjski steak kao u najobičnijem kataleškom restorančiću. I ribe i školjke na tisuće načina. Čak će vas i dok idete po tržnici prodavač zaustaviti na tren i dati da na čačkalici probate blago ukiseljenog i usoljenog inćuna, koji je ukusniji od mnoge pečene ribe. Nemogućnost sporazumjevanja nije problem, ako se i ne zna talijanski, već će se nekako rukama i nogama pojasniti što se želi.

– Uno momento, uno acciuga, malo mahanja i već žvačete inćunčića.

Jasno, kuhinju prati i bogat izbor vina iz lokalnih vinograda, ali i neobično veliki izbor piva. Čini se kako se craft moda dovukla i do Sicilije, tako da uz konjetinu se može popiti dobar lokalni ale, i to u boci od 0,75 litara, veličina je bitna.

Foto Danko Radaljac

Na kraju balade, ono što najviše iskazuje sicilijansku, odnosno ležernost Catanije, svakako je promet. Standardno hektičan kad su talijani u pitanju, no neopisiva je ta razina smirenosti, unatoč kaosu. Pretrčavate li cestu izvan pješačkog prijelaza, a dojam je da to jednostavno svi rade, nitko neće sjesti na trubu. Samo će se zaustaviti i propustiti vas. Pa i policijsko vozilo, nema problema, to je jedan od onih djelova gdje vlasti zatvaraju oči. Lupiti drugo vozilo u vožnji je nešto uobičajeno i nitko se ne ljuti ako mu to napraviti. Zbog toga je, bez pretjerivanja, bar svako treće vozilo u Cataniji bar malo otučeno, ali čini se da autolimari nisu neko previše cijenjeno zanimanje na Siciliji. Dok automobil vozi, vozi. 

Foto Danko Radaljac

Catania je grad koji se isplati posjetiti. I to na više dana, kako bi se saživjelo s tom ležernošću s kojom živi. I da bi se moglo jedan dana provesti u posjeti moćnoj Etni. Jasno, i probati što više kulinarskih specijaliteta.