Nobelovac Richard Thaler dokazao je da često ne radimo za svoju dobrobit / Foto REUTERS
Koliko vas košta ako popijete butelju vina koju ste prije više godina platili 50 dolara, a sada na tržištu vrijedi 500?
Darko i Antonija Matić planiraju kupiti stan. U tu svrhu uštedjeli su 100.000 kuna koje drže na banci, gdje dobivaju kamatu od 2 posto godišnje. Ovih dana kupili su automobil za 100.000 kuna, a otplaćivat će ga s kamatom od 10 posto. Jesu li postupili ispravno? Ako pitate prosječnog potrošača, pogotovo u financijski ne pretjerano pismenoj zemlji kao što je Hrvatska – jesu. Jer, novac koji se čuva za stan se ne dira!
Financijski savjetnici će reći da su postupili pogrešno. Jer, da su kupili automobil novcem predviđenim za stan, ne bi za auto plaćali nikakvu kamatu. Ostali bi bez onih 2 posto koje dobivaju od banke, ali bi uštedjeli 10 posto koje bi davali banci. U prijevodu, prvu godinu uštedjeli bi 8 posto (razlika između 10 i 2 posto) na 100.000 kuna, odnosno 8.000 kuna. Pogrešna odluka dovela je do toga da su 8.000 kuna, što je jedna jako dobra mjesečna plaća, praktički bacili u smeće.
Ako mislimo da smo mi ostali pametniji, sjetimo se naših kreditnih kartica ili minusa na računu. Koliko ljudi »u čarapi« ili na tekućem računu ima ušteđevinu, a istovremeno provlači karticu uz kamatu od gotovo 10 posto? Vjerojatno mnogo. Najpametnije je zatvoriti račun na kartici gotovinom, ako je već imamo, ali to u praksi malo tko radi.
Ili još očitiji primjer – zašto uvijek više trošimo kada kupujemo »na karticu«, nego gotovinom, ako znamo da i kartica i gotovina proizlaze iz istog izvora, a to je uglavnom naša plaća.
Pametni tvrdoglavac
Američki ekonomist Richard H. Thaler sa Sveučilišta u Chicagu dobio je nedavno Nobelovu nagradu jer već desetljećima nastoji uočiti, objasniti i ispraviti greške poput one koju su napravili Marići i onih koje rade svi ostali. To područje naziva se bihevioralna ekonomija od engleske riječi »behaviour« što znači »ponašanje«. Suprotno klasičnoj ekonomskoj školi koja uči da se ljudi uvijek ponašaju racionalno, Thaler smatra da to nije istina i da ljude njihov um i ono što se naziva uobičajeno ponašanje često odvode do grešaka i postupaka suprotnih njihovoj dobrobiti. Bihevioralna ekonomija bavi se malim primjerima poput spomenutih, ali i globalnim efektima ljudskog ponašanja kao što su tržišni baloni.
Kako opisuje Nina Mažar, bihevioralna ekonomija je disciplina koja se bavi s time kako ljudi odstupaju od pretpostavki standardne ekonomije. Te devijacije, kaže Mažar, u funkciji su inherentnih neobjektivnosti, zbog čega bihevioralna ekonomija mnogo svojih zaključaka izvlači iz psihologije.
Kako je povodom Thalerove nagrade napisao New York Times, službena ekonomija izgrađena je oko pretpostavke da se ljudi ponašaju racionalno. Ekonomisti shvaćaju da to nije doslovno tako, ali tvrde da je barem blizu. Thaler je odigrao odlučujuću ulogu u tome da ekonomiste odmakne i od te pretpostavke. On nije, piše New York Times, samo utvrdio da su ljudi iracionalni, nego je pokazao da su u svojoj iracionalnosti dosljedni, tako da se pogrešno ponašanje može predviđati i modelirati, odnosno ispravljati.
– Njegov rad uvjerio je ekonomiste da više pažnje posvete ljudskom ponašanju, a političare da više pažnje posvete ekonomiji, piše New York Times.
– Dick je zanimljiv tip, kaže za naš list Nina Mažar, Njemica ličkih korijena i profesorica na prestižnoj poslovnoj školi Rotman u Torontu. Mažar je jedna od najistaknutijih svjetskih znenstvenica u polju bihevioralne ekonomije, a u ovom području radi i za Svjetsku banku.
– Znam ga kao pametnog, sukobljavanju sklonog i tvrdoglavog čovjeka sa »suhim« smislom za humor. Poznamo se od 2001. Prije dvije godine bila sam na večeri s njim i Danielom Kahnemanom (bihevioralni ekonomist koji je dobio »nobela« 2002., op. a.), u skupini s još nekoliko kolega, u Chicagu. Veliko je zadovoljstvo i čast provoditi vrijeme s ljudima koji su kreirali bihevioralnu ekonomiju. Na primjer, Thalerov rad na »efektu naslijeđivanja« ili »mentalnom računovodstvu« pokazao je da ljudi nisu racionalni onoliko koliko standardna ekonomija misli da jesu, kaže Nina Mažar, inače suosnivačica tvrtke BEworks, jedne od prvih na svijetu koja se bavi rješavanjem poslovnih izazova koristeći bihevioralnu ekonomiju.
Richard Thaler poznat je i po tome što se kratko pojavio u filmu Oklada stoljeća (The Big Short) iz 2015. Riječ je o filmu koji se bavi nastankom globalne financijske krize 2008. godine. U zanimljivoj sceni on i Selena Gomez objašnjavaju temelje zbog kojih je do krize došlo, između ostalo povezane s ljudskim ponašanjem. U filmu glume i Christian Bale, Ryan Gosling, Brad Pitt… Bio je nominiran za pet Oscara, a dobio je jedan, za najbolji adaptirani scenarij.
»Mentalno računovodstvo« (Mental accounting), koje je spomenula Mažar, je upravo ono što rade Matići. »Efekt naslijeđivanja« (Endowment effect) dovodi do toga da ljudi nisu skloni prodati nešto što imaju, pa čak ni ako bi na toj transakciji zaradili. U istraživanju, sudionici koji su prvo dobili čokoladicu nisu je željeli mijenjati za šalicu kave (ista vrijednost), a oni koji su prvo dobili kavu, nisu je željeli mijenjati za čokoladicu.
Butelja vina
Vrlo je poznat i sljedeći primjer, odnosno pitanje: koliko vas košta ako popijete butelju vina koju ste prije više godina platili 50 dolara, a sada na tržištu vrijedi 500? I opet, mnogi će odgovoriti 50, a točan odgovor je – 500.
– Većina će na to pitanje odgovoriti da ih konzumacija ove butelje vina ne košta ništa, a neki će čak reći da su zaradili tako što su popili vino jer ono danas košta više nego kada su ga kupili, objasnio je jednom prilikom Thaler. Moć »mentalnog računovodstva« je ogromna. Neki od onih koji su mirne duše popili vino ne bi nikad potrošili 500 dolara na istu bocu, a nisu ni svjesni da su konzumacijom učinili – baš to.
– »Efekt naslijeđivanja« pomaže nam da shvatimo zašto su ljudi skloni čuvati određenu imovinu, iako je ona postala neprofitabilna, a »mentalno računovodstvo« pokazuje da ljudi ne tretiraju novac toliko zamjenjivim kako se misli, kaže Nina Mažar, koja je 2014. godine bila proglašena jednom od 40 najboljih profesora na poslovnim školama, do 40 godina starosti.
Thaler se, naravno, pobrinuo da sve ne ostane samo na teoriji i popisivanju problema, bez da ponudi rješenje. Tako se dolazi do njegovog kapitalnog djela, knjige »The Nudge« iz 2008. koja je u Hrvatskoj prevedena već godinu danas kasnije pod naslovom »Poticaj – moguće je donositi bolje odluke o zdravlju, bogatstvu i sreći«. Tu knjigu Thaler je napisao u koautorstvu s Cassom R. Sunsteinom s Pravnog fakulteta na Harvardu. Glavna teza knjige je da se ljude ne smije siliti da bi nešto učinili, ali ih se može elegantno poticati, odnosno suptilno gurkati da učine nešto za svoje dobro.
Američki ekonomist Richard H. Thaler sa Sveučilišta u Chicagu dobio je Nobelovu nagradu
Ovaj princip najlakše je primjenjiv tamo gdje postoji dovoljno moćan autoritet, poput države. Među prvima je ljude počela poticati vlada Velike Britanije u vrijeme premijera Davida Camerona, a slijedili su i drugi. Tako su, na primjer, otkrili da su ljudi skloniji platiti registraciju automobila ako im se uz račun pošalje fotografija njihovog vozila.
A vrlo jednostavne a tako genijalne su metode kojima je profesor Thaler pomogao Amerikancima da više novca štede za mirovinu. Za početak, primijetio je da mnogi nisu skloni uključiti se u mirovinske stupove (koji su u SAD-u dobrovoljni) iz obične inercije. Jednostavno su se trebali uključiti u to, poduzeti neku radnju da počnu štediti. Thaler je problem riješio tako što je preporučio vlastima i poslodavcima da zadana (default) opcija bude – uključen, naravno, uz mogućnost isključenja. Paralelno je preporučio da se u početku u štednju stavljaju manji iznosi, a tek s vremenom veći, kako bi se zaobišao, odnosno barem umanjio »efekt nasljeđivanja«.
Koautor Poticaja Cass Sunstein kaže da je Thaler bolje od ikoga shvatio što je to u ekonomiji – životinjski nagon. Riječ je o nagonu koji upravlja investitorima u fazama kada cijene na tržištima naglo rastu i padaju. Upravo ovih dana cijene na tržištima su u velikom rastu, što je popratio i tjednik The Economist naslovom »The bull market in everything« (Bikovsko tržište uz svemu, a bik je simbol rasta cijena).
– Ono što znamo iz bihevioralne ekonomije je da ljudi vole pratiti stado. Vole se prepuštati pustim željama, imaju previše samopouzdanja i pate od pristranosti, odnosno traženja informacija koje odgovaraju njihovim željama. Sve to njihovo ponašanje čini iracionalnim, kaže Nina Mažar.
Rezultat? Prema procjenama, Richard Thaler pomogao je Amerikancima uštediti 30-ak milijardi dolara više za svoje mirovine. Prema istim procjenama, 15-ak milijuna ljudi počelo je štediti i ulagati više za mirovinu.
Cijeli pokret
– Posljednjih godina Dick je pomaknuo svoj fokus na to kako programi i politike mogu biti dizajnirani da ljudi donose bolje odluke. Cijeli taj »Nudge« pokret u velikoj je mjeri pokrenut upravo pod njegovim poticajem, primjerice u Velikoj Britaniji i Kanadi, kao i u multinacionalnim organizacijama poput Svjetske banke, koje i ja podržavam. Ako se u obzir uzme doseg njegovog rada i pogotovo utjecaj na politike koji do izražaja dolazi posljednjih godina, nije iznenađenje da je on dobio Nobelovu nagradu, kaže Nina Mažar.
Richard Thaler danas ima 72 godine. Rođen je u New Jerseyu a magistrirao je i doktorirao na Sveučilištu u Rochesteru. Predavao je na sveučilištima Cornell i Chicago.
Sredinom 70-ih, kada je započinjao istraživanja bihevioralne ekonomije, praktički bez iznimke se smatralo da će ljudi prilagoditi svoje potrošačke navike kad god dođe do promjene porezne politike jer će, jednostavno, predvidjeti posljedice. Kako piše New York times, Thaler je počeo primjećivati devijacije od ove pretpostavke još dok je bio na fakultetu. Počeo je razgovarati s ljudima o njihovim odlukama, što su ekonomisti do tad smatrali nevažnim, i ustanovio je da odgovori koje je dobio ne odgovaraju onome što piše u udžbenicima.
Na konferenciji za novinare nakon dobivanja Nobelove nagrade, rekao je da svatko tko želi biti dobar u ekonomiji mora imati na umu da su ljudi ipak ljudi. A kada su ga pitali što će učiniti s nagradom koja iznosi oko 1,1 milijun dolara:
– Nastojat ću je potrošiti što iracionalnije!
