Amerika bira

Izbori za zakonodavno tijelo u sjeni predsjedničkih: Novom predsjedniku SAD-a vezane ruke bez većine u Kongresu

Denis Romac

Odlučujući o Kongresu, Amerikanci odlučuju i o moći Bijele kuće / Foto Reuters

Odlučujući o Kongresu, Amerikanci odlučuju i o moći Bijele kuće / Foto Reuters

Dok je demokratsko preuzimanje Senata posve izgledno i vjerojatno, preuzimanje Predstavničkog doma bit će puno teže, a vjerojatno i nemoguće



Iako je gotovo sva pozornost uoči američkih izbora usmjerena prema utrci za Bijelu kuću, odnosno prema kampanji kontroverznog republikanskog kandidata Donalda Trumpa i nevoljene, a za mnoge i omražene, demokratkinje Hillary Clinton, koja će po svemu sudeći ipak postati prva žena na predsjedničkoj dužnosti u američkoj povijesti, više od 150 milijuna registriranih birača u Sjedinjenim Američkim Državama izabrat će na sutrašnjim izborima i sve članove Predstavničkog doma Kongresa, njih 435, kao i 34 od ukupno 100 članova Senata.


Kongresni izbori potpuno neopravdano protječu u sjeni predsjedničkih, čemu je ove godine dodatno pridonijela i iznimno prljava i karikaturalna kampanja predsjedničkih kandidata, osobito Trumpa, iako je riječ o podjednako važnim izborima, na kojima se zapravo odlučuje o snazi budućeg predsjednika, odnosno predsjednice. Odlučujući o sastavu novog Kongresa, odnosno o dva njegova doma, Senatu i Predstavničkom domu, američki birači odlučuju i hoće li budući predsjednik moći provesti svoju predsjedničku agendu.


Provjera i ravnoteža


O čemu je riječ? Iako je u SAD-u na snazi predsjednički sustav, tamošnji politički sustav zapravo se temelji na znamenitom ustavnom modelu »checks and balances«, odnosno međusobnoj provjeri i ravnoteži triju grana vlasti, izvršne, zakonodavne i sudbene, odnosno predsjednika SAD-a, Kongresa i Vrhovnog suda. A predsjednik bez kontrole nad Kongresom, ili barem nad Senatom, zapravo je predsjednik osuđen na pokušaje i neuspjehe, jer su mu ruke vezane i takav predsjednik gotovo sigurno neće moći provesti svoja obećanja. O tome možda najbolje svjedoči i mandat odlazećeg predsjednika Baracka Obame poslije 2010., godine kada su demokrati izgubili većinu u Predstavničkom domu Kongresa, a osobito od 2014. godine, kada su izgubili i Senat.




Obama je odonda prisiljen vladati predsjedničkim ukazima, bez mogućnosti da svoje prijedloge ozakoni redovitim putem, kroz Kongres, a zakone koje je izglasala republikanska kongresna većina mora rušiti vetom koji, međutim, može poništiti dvotrećinska većina u Senatu. Upravo mu se to nedavno dogodilo sa zakonom po kojemu obitelji žrtava 11. rujna 2001. mogu tužiti Saudijsku Arabiju, što je bio prvi takav slučaj od njegova dolaska na vlast 2008. godine.


Kako izgleda vladati SAD-om bez potpore Kongresa zorno potvrđuje i kako je prošao Obamin prijedlog da jedno ispražnjeno mjesto u Vrhovnom sudu nakon smrti konzervativnog suca Antonina Scalije popuni liberalni sudac Garland Merrick, čime bi se izjednačio broj konzervativnih i liberalnih sudaca u najvišem sudu. Senat, koji je ovlašten potvrđivati kandidate za izvršnu i sudbenu vlast, Merricka ne želi ni saslušati, niti će dopustiti glasanje o Obaminom kandidatu, poručivši Bijeloj kući da će to morati pričekati novog predsjednika, premda nijedan zakon tako nešto ne propisuje.



Republikanskog kandidata Trumpa zgrabili su za vrijeme njegova predizbornog skupa u Nevadi tajni agenti i iznijeli ga s pozornice jer se učinilo da jedan muškarac u publici ima pištolj, što se kasnije pokazalo netočnim. Sumnjivog muškarca agenti su odmah uhitili i izveli iz dvorane, a potom ubrzo i pustili. I ovaj događaj svjedoči o velikoj napetosti u kojoj se održava finiš brutalne kampanje u kojoj su kandidati, kao i drugi politički i institucionalni akteri, poput FBI-ja, pokazali da su spremni na sve, pa i na kršenje zakona i dosad važećih pravila, kako bi postigli svoj cilj.


Može se pretpostaviti da bi bilo kakav sigurnosni incident u zadnjim danima i satima uoči izbora – a američki obavještajci upozorili su prije nekoliko dana na moguće terorističke napade u New Yorku, Teksasu i Virdžiniji – išao u prilog Trumpu, koji je u kampanji zagovarao odlučniji obračun s terorizmom i zatvaranje američkih granica za muslimane, optuživši upravo svoju protukandidatkinju da je odgovorna za nastanak terorističke organizacije ISIL.



Zbog svega toga nobelovac i komentator Paul Krugman upozorava da će pobjeda Hillary Clinton u utrci za Bijelu kuću bez demokratskog preuzimanja kontrole nad Kongresom, ili barem nad Senatom, biti “besmislena”.


Tijesna bitka


I što, naposljetku, možemo očekivati od sutrašnjih kongresnih izbora, o kojima ovisi moć budućeg predsjednika? Ako je vjerovati anketama, demokrati se nadaju da će gotovo sigurno preuzeti kontrolu nad Senatom, a možda i nad Predstavničkim domom, što će biti puno, puno teže. Republikanci u Senatu od ukupno 100 mandata imaju 54 mandata, demokrati 44, dok su dva mandata formalno neovisna, iako oba glasaju s demokratima, a jedan od njih je i mandat Bernarda Sandersa, protukandidata Hillary Clinton na demokratskim predizborima.


Kako mandati u Senatu traju šest godina, svake dvije godine na izbore ide trećina senatskih mandata. A od 34 mandata koja ove godine moraju pred birače, republikanci brane 24, tako da demokrati moraju preuzeti najmanje pet republikanskih mandata ako žele vratiti Senat u svoje ruke i istodobno obraniti sve svoje mandate, a tijesna bitka vodi se u osam utrka za republikanske mandate. Zanimljivo je da se republikanci čiji su senatski mandati ugroženi napadno pokušavaju distancirati od Trumpa, čija je nekontrolirana i prostačka predsjednička kampanja očito ugrozila republikansku većinu u Kongresu.


Tih pet osvojenih mandata demokratima bi trebalo biti dovoljno za minimalnu većinu u Senatu, koju će im možda morati osigurati i potpredsjednik Tim Kaine – u slučaju pobjede Hillary Clinton, naravno – jer potpredsjednik predsjeda Senatom i njegov glas postaje odlučujući u slučaju izjednačenog broja senatskih mandata između demokrata i republikanaca.


Dok je, dakle, demokratsko preuzimanje Senata posve izgledno i vjerojatno, preuzimanje Predstavničkog doma bit će puno teže, a vjerojatno i nemoguće. Republikanci u tom domu sada imaju 247 mandata, a demokrati 188, a prema ocjeni analitičara, republikanska većina je jednostavno prevelika za preokret, jer bi to značilo da demokrati trebaju republikancima preuzeti čak 30 mandata, a zadnje ankete im najavljuju takvu mogućnost u desetak, najviše 15 utrka. Pa ipak, demokrati se potiho nadaju da će im kaos u republikanskim redovima i Trumpov težak poraz koji priželjkuju pomoći i prilikom preuzimanja oba kongresna doma, i Senata i Predstavničkog doma bez kojih, kao što je već rečeno, nije moguće djelotvorno vladati.