Poruka iz SAD-a

IRANSKI PRIJEPOR Političari EU-a osuđuju Trumpa, a europske kompanije mu se pokoravaju

Branko Podgornik

Reuters

Reuters

Ako europske kompanije izađu iz poslova s Iranom, na njihovo mjesto utrčat će kompanije iz ostalih zemalja, ponajprije iz Kine, koja je posljednjih godina glavni ekonomski partner Teherana



Američko-europsko savezništvo doživjelo je novi udarac. Predsjednik Donald Trump je najavio obnovu američkih ekonomskih sankcija Iranu, ali i kompanijama iz Europske unije i trećih zemalja, ako nastave trgovati s tom zemljom. Novi veleposlanik SAD-a u Berlinu, Richard Grenell, već je zatražio od njemačkih firmi da »smjesta« počnu izlaziti iz poslova s Iranom, što je Nijemce šokiralo. Teško je naći neki američki potez koji je u posljednjih 70 godina tako pogodio i uvrijedio zemlje Starog kontinenta, koje su gotovo blokirane od iznenađenja i ne znaju precizno kako reagirati. Sjedinjene Države i njihove europske saveznice redovito su usklađivale svoju vanjsku i sigurnosnu politiku još od Drugoga svjetskog rata i od formiranja NATO-a, pri čemu je Europa najčešće bila poput poslušne mlađe sestre.


Washington sada sve više postupa na svoju ruku i dolazi u sukob s europskim državama, što pokazuje da se euroatlantske integracije rastaču. Europa je prisiljena »odrasti« i voditi samostalnu politiku – u skladu s vlastitim interesima na ekonomskom, političkom i sigurnosnom polju. Međutim, brojni promatrači procjenjuju da šokirana Europa neće moći Trumpu pokazati zube i naći zajednički jezik, jer će je u tome spriječiti raznoliki interesi članica EU-a i njihovih velikih kompanija.


Događaji su se počeli razvijati filmskom brzinom prije desetak dana, kad je SAD na čelu s Trumpom jednostrano izašao iz mukotrpno dogovorenog »nuklearnog sporazuma« s Iranom (JCPOA), kojeg su 2015. potpisali SAD, Rusija, Kina, Francuska, Velika Britanija i Njemačka. Tim sporazumom Iran se obvezao odustati od razvoja nuklearne bombe, a zauzvrat su mu skinute ekonomske sankcije.




Iako se Iran pridržava dogovora, Washington time nije zadovoljan, jer želi zaustaviti razvoj iranskih balističkih projektila, ograničiti utjecaj te zemlje u regiji, a možda stvoriti uvjete za dolazak »prijateljskog« režima na vlast u Teheranu, procjenjuju promatrači. Jednostranu obnovu američkih sankcija protiv Irana ne podržava nitko u svijetu osim Saudijske Arabije, Izraela i nekih zemalja Perzijskog zaljeva. Naprotiv, Peking, Moskva, London, Berlin, Pariz i Bruxelles nastoje sačuvati nuklearni sporazum, kako bi spriječili zaoštravanje napetosti na Bliskom istoku. Pritom, EU želi nastaviti trgovati s Iranom i zaštititi interese svojih kompanija u toj zemlji.



Francuski ministar financija Bruno Le Maire predložio je da Stari kontinent vodi vlastitu politiku prema Iranu, sugerirajući da Europa ne bi trebala »biti vazal koji se pokorava odlukama Sjedinjenih Država«. Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker smatra da bi EU trebao pokazati vodstvo u svijetu i u toj ulozi »zamijeniti SAD«. I njemačka kancelarka Angela Merkel smatra da Europa mora sudbinu uzeti u vlastite ruke, jer se na SAD više ne može oslanjati. New York Times je ocijenio da je Trump »uvrijedio Europu« i da su »transatlantski odnosi u nevolji«.



Europska unija se ujedinila u osudi Trumpovog poteza. Njemačka, Francuska i Britanija zajednički su izrazile »žaljenje i zabrinutost« zbog obnove američkih sankcija Iranu, a Europska komisija nije mogla sakriti »razočaranje«. Daleko oštrija bila je reakcija medija, osobito njemačkih. Tjednik Der Spiegel na cijeloj je naslovnici objavio neugodnu ilustraciju, prema kojoj je Trump svojim saveznicima pokazao srednji prst, poručivši im »Zbogom, Europo!«. Spiegel ocjenjuje da se europski »odnosi sa Sjedinjenim Državama trenutačno ne mogu nazvati prijateljskima« te zagovara pridruživanje »otporu prema Americi«.


Poslovi vrijedni 40 milijardi dolara


Prijetnja američkim sankcijama zatekla je članice EU-a upravo u razdoblju kada su njihove kompanije počele obnavljati trgovinu s Iranom, dogovorivši poslove vrijedne oko 40 milijardi dolara. Washington će sankcije Teheranu početi primjenjivati za tri do šest mjeseci, pri čemu je najspornije upravo to što će američke vlasti, kako rekosmo, kažnjavati i treće zemlje, odnosno njihove firme koje nastave trgovati s Iranom. To će osobito pogoditi Airbus, jer je Teheran spreman kupiti stotinjak aviona. Oštećeni će biti i Volkswagen, Siemens, Royal Dutch Shell, a posebice francuska energetska kompanija Total, koja je s Kinezima već dogovorila golemo zajedničko ulaganje u razvoj iranskih naftnih polja.


Prije uvođenja sankcija, Unija je bila najvažniji trgovinski suradnik Irana koji ima rastuće gospodarstvo i 80 milijuna stanovnika. Ako europske kompanije izađu iz poslova s Iranom, na njihovo mjesto utrčat će kompanije iz ostalih zemalja, ponajprije iz Kine, koja posljednjih godina postaje glavni ekonomski partner Teherana, upozoravaju promatrači. Drugim riječima, sankcije Iranu omogućuju širenje ekonomskog i političkog utjecaja Kine, Rusije i Indije, te potiču samoizolaciju Europe i SAD-a dok se središte svjetskoga gospodarstva seli sa Zapada na Istok. Bruxelles i članice EU-a proteklih su dana intenzivno razmišljale o zajedničkom odgovoru na američki potez, kojeg su trebali dogovoriti šefovi vlada i država na sastanku Europskog vijeća u Sofiji u srijedu navečer. Časopis Foreign Affairs unaprijed je procijenio da europski lideri, kao odgovor Trumpu, »najvjerojatnije neće učiniti ništa«.

Ipak, Bruxelles predlaže, prema agencijama, više mjera. Jedna je da EU napravi poseban platni sustav i počne trgovati s Iranom u eurima, što bi ugrozilo dominaciju (petro)dolara kao glavne svjetske valute. Ali Washington bi na to mogao odgovoriti protumjerama te ograničiti europskim bankama pristup Americi. Europska komisija predlaže da se kompanije u EU propisom obvežu da ne poštuju američke sankcije Iranu i ne priznaju inozemne sudove, koji bi europskim firmama naplaćivali kazne. Istodobno, Bruxelles želi osigurati novčane kompenzacije za kompanije koje bi eventualno bile oštećene sankcijama. Međutim, velike firme, poput britansko-nizozemskog Shella, tome se neslužbeno protive. One žele da Bruxelles politički isposluje izuzeće europskih firmi od sankcija, jer zbog pokazivanja zuba Trumpu mogu izgubiti pristup američkog tržištu, koje im je daleko veće i važnije od iranskoga.


I zaista, uoči sastanka europskih lidera u Sofiji francuska kompanija Total je kapitulirala i objavila da će se povući iz dogovorenih poslova s Iranom, osim ako ne bude dobila izuzeće od američkih sankcija. Promatrači kažu da se Total boji poslovnih gubitaka u Americi, u koju je uložio kapital u vrijednosti od oko 10 milijardi dolara. Bio je to težak udarac onim europskim političarima koji žele Trumpu pokazatio zube.


– Totalova akcija pokazuje da ovdje nitko ne vidi jednostavnog rješenja i da malo tko očekuje popuštanje SAD-a. Što god političari u Europi govorili, privatne kompanije se jednostavno izvlače i popuštaju pod pritiskom, rekao je analitičar Bjarne Schieldrop, komentirajući Financial Timesu najnoviji razvoj događaja.


I četiri godine sankcija Rusiji


Promatračima stoga nije čudno da su lideri europskih država u Sofiji vrlo uopćeno izrazili odlučnost da sačuvaju nuklearni sporazum s Iranom, kao i interese europskih firmi. Željeli su pokazati formalno jedinstvo, ali nagovještaja o konkretnijim potezima nije bilo. Jedan dužnosnik je Reutersu neslužbeno objasnio da će Uniji »trebati neko vrijeme« da bi oblikovala »složenu mješavinu nacionalnih i zajedničkih koraka«.


Ukratko, zbog američkih političkih inicijativa EU ima sve veće štete. Već četiri godine provodi ekonomske sankcije protiv Rusije, koje pogađaju i gospodarstvo Unije, ne i američko. S druge strane, Trump uvodi više carine na čelik i aluminij, što znači ograničavanje europskog izvoza u SAD. Na trećoj strani, poslušnost Unije prema Washingtonu nanijet će joj dodatne ekonomske štete u Iranu – da o zaoštravanju stanja na Bliskom istoku i ne govorimo. Mnogi smatraju da je Unija prisiljena gledati svoje interese i razići se sa SAD-om, barem privremeno. – Na nekoj točki – nakon što je SAD pritisnuo Europljane zbog NATO-a, Pariškog klimatskog sporazuma, preseljenja veleposlanstva u Jeruzalem i zbog trgovine, a sada zbog Irana – Europljani će doći do zaključka da im je bolje krenuti njihovim vlastitim putem. Ta se točka ubrzano približava, procijenio je Ivo H. Daalder, bivši američki veleposlanik u NATO-u, govoreći za New York Times. Brojni promatrači vjeruju da će slabljenje američko-europskog savezništa potaknuti europske zemlje na okretanje prema Istoku – na smanjenje napetosti s Rusijom i jačanje suradnje s Kinom, koje se također zalažu za spašavanje nuklearnog sporazuma s Iranom. Međutim, nema sumnje da će Trumpovi pritisci oslabiti Europsku uniju kao cjelinu. Htjele to one ili ne, europske države očito su prisiljene okrenuti ploču i oponašati Trumpovu politiku »Amerika na prvome mjestu«. Međutim, članice EU-a teško mogu na taj izazov odgovoriti politikom »Europa na prvome mjestu«, zbog raznolikih interesa država i sve većih razmimoilaženja. Vjerojatnije je da će europske zemlje, osobito najveće, sve više djelovati u skladu s nacionalnim interesima, što će potaknuti nastavak rastakanja EU-a.