Nebojša Koharović na sajmu u Changchunu u društvu Ive Dujmića i Roberta Kurelića / Foto Aleksandra KUĆEL-ILIĆ
Po svim podacima kojima raspolažemo, svaki turist koji dolazi iz Kine, a moramo znati da je svaki takav turist koji posjećuje Europu zapravo elita elite - onaj tko ima novca, kineski turist prosječno potroši tri puta više od drugih
Nebojša Koharović, u zadnje četiri godine veleposlanik Hrvatske u NR Kini, tijekom posjeta delegacije Grada Opatije kineskoj pokrajini Jilin na sjeveroistoku zemlje te gradovima Changchunu u kojemu se na 11. sajmu China-Northeast Asia Expo prezentirala Opatijska rivijera, odnosno kineskoj prijestolnici Pekingu, zdušno je pomagao u promociji naših krajeva i njihovom približavanju kineskim turistima. Vjeruje da će direktan kontakt koji je uspostavljen na relaciji između Opatije i Changchuna, odnosno Pekinga, ubrzo biti konkretiziran i stvarnim dolascima Kineza u Lijepu Našu…
– Republika Hrvatska do sada nije detektirala sjeveroistočnu Kinu kao područje svog primarnog interesa, već smo više bili vezani za područje obalnog dijela istočne i jugoistočne Kine, oko Hong-Konga, a sada polako krećemo i prema osvajanju ovih novih, brzo rastućih i vrlo zanimljivih tržišta čiji razvoj determinira velika trgovinska razmjena prema sjevernoazijskim partnerima. Drago mi je da smo u pokrajini Jilin predstavili hrvatske turističke mogućnosti uz veliku napomenu da se bilježi gotovo 50-postotni godišnji porast dolazaka Kineza u Hrvatsku. U ovom se trenutku može govoriti o dolasku 200.000 kineskih turista godišnje u Hrvatsku, ali mogućnosti su i puno, puno veće.
U Kini ste na mjestu hrvatskog veleposlanika zadnje četiri godine. Jeste li naučili kineski?
– Nažalost, kineski je izuzetno težak jezik i nisam ga uspio savladati do te razine koja bi mi omogućavala svakodnevnu komunikaciju s tijelima državne uprave u Kini. Naučio sam neke dijelove, ali ne dovoljno, jer bi za ovladavanje kompletnim jezikom trebalo puno duže vrijeme. Lingvističke procjene su da je za ovladavanje kineskim jezikom potrebno utrošiti oko sedam godina i posvetiti se predano učenju. Savladavanje pisma međutim traje još i duže, budući da je potrebno naučiti oko 2.000 znakova. Nalazimo se u pokrajini Jilin koja je jedna od tri pokrajine koje iz povijesti i geografije znamo kao nekadašnju Mandžuriju, na etničkoj i političkoj tromeđi Kine s Korejom i Ruskom federacijom i stoga je ovo područje oduvijek bilo zanimljivo. U njima se i etnički i politički i ekonomski kao i na svakom graničnom području prelamaju sva tri područja, što je označilo jedan vid njihovog blagostanja, ali i političke nesreće. Jer zapravo, ova pokrajina je praktički na nekoliko stotina kilometara od nadamo se – nikada realizirane, ali ipak moguće ratne zone. Prema tome, gledajući povijesno, ovo su pokrajine u kojima su se oduvijek miješale etničke grupacije, od Kineza, do Koreanaca, te europskog utjecaja, utjecaja Rusa i samih Mandžuraca kao etničke skupine. Nemojmo zaboraviti da je gotovo dva i pol stoljeća cijelom Kinom vladala mandžurska dinastija Quing koja je zapravo odstupila 1911. godine, kineskom građanskom revolucijom.
Ugodni i dragi ljudi
Nakon dosadašnjeg boravka u Kini, kako biste okarakterizirali ljude koji ovdje žive?
– Kinezi su izrazito dragi i dobri ljudi i sve predrasude koje povremeno zapadnjaci imaju, raspadaju se već pri prvom kontaktu s njima. Naravno da svaka kultura sa sobom nosi svoje osobitosti i posebnosti u načinu komuniciranja i običaja i svatko od nas tko ovdje živi mora se naviknuti na ono što determinira njihovu kulturu. Smatram da su ugodnost, otvorenost i prijateljstvo ljudi koji ovdje žive nešto što kompenzira one dijelove koji bi se možda u nekom trenutku mogli činiti pomalo stranim.
Kinezi znaju što je dobra hrana – hrvatski veleposlanik u očekivanju opatijskih prijatelja na ručku u Pekingu / Foto Aleksandra KUĆEL-ILIĆ
Kakve su, po Vašem mišljenju, šanse Hrvatske da i u budućnosti zadrži uzlaznu putanju kada je o dolasku kineskih turista riječ?
– Šanse su ogromne, a brojku od 200.000 kineskih turista u Hrvatskoj u 2017. godini postigli smo zapravo bez ikakvih većih konsolidiranih nastupa na ovom tržištu. Hrvatska je uspjela prodati samu sebe turistima i to vrlo uspješno. Inače, većina destinacija se prodaje po tzv. »glasu«- jedan prijatelj prepričava drugome kako mu je negdje bilo i tako se stvara najbolja reklama. Hrvatska se danas prodaje putem verbalne razmjene iskustava, više nego li putem organizirane promocije. Ono što bi sada bilo dobro i važno, bilo bi da se što prije otvori i neki tip ureda koji bi se ovdje u Kini bavio organiziranom promocijom hrvatskog turizma. Imamo najave da bi u dogledno vrijeme Hrvatska turistička zajendica mogla doći vjerojatno u Shangaj s nekim tipom takvog specijaliziranog ureda.
Kakva je prometna povezanost između dvije zemlje?
– Direktni letovi iz Kine za Hrvatsku i natrag zasad još ne postoje, ali se na tome intenzivno radi, jer su brojke od 200.000 turista ipak premalene da bi se tour operatori založili da se uvedu takve, nove i direktne avio-veze. Mislim da će za to trebati određeni poticaji, barem u prvo vrijeme, a kineske su avio-kompanije vrlo zainetersirane za ulazak na hrvatsko tržište. No, u ovom trenutku još se uvijek analizira komercijani interes za ova područja.
Opatija je atraktivna
Čuli smo da su Kinezi jednom kada se odluče za putovanje zbilja odlični potrošači?
– Po svim podacima kojima raspolažu naša turistička tijela, svaki turist koji dolazi iz Kine, a u prvom redu moramo znati da je svaki takav turist koji posjećuje Europu zapravo elita elite – onaj tko ima novca, kineski turist prosječno potroši tri puta više na putovanju od turista koji dolaze iz našeg turističkog okružja u Europi.
U razgovoru Vam se osjeća čakavština, onaj naš »mekani«, domaći »ča«, ne mogu ne primijetiti…
– Čakavština je dio mog identiteta, mog djetinjstva. Pozdravio bih sve čitatelje Novog lista, uz poruku – čuvajte čakavštinu jer i sam svojim porijeklom dolazim iz ovoga kraja i volim govoriti po domaći. Nikada nemojte ugasiti rubriku Beseda, nikada! Moj je nonić iz ovog kraja i s ponosom mogu reći da sam odrastao uz MIK, Tonija Kljakovića i Betty Jurković.
Što bi kineskim turistima mogla ponuditi Opatija?
– Zapravo ih najviše zanima vidjeti očuvanost ekološke baštine, netaknutost prirode. To je bilo vidljivo i po reakcijama na film o Opatiji koji je prikazan u Changchunu. Zatim, zanima ih i mogućnost konzumiranja onog dijela naše kulture kojega mogu razumijeti i u kojemu mogu uživati, a na trećem mjestu, kao veliki gurmani – žele uživati u našoj prehrani, a Kvarner je po tome itekako poznat. Četvrta niša koju tek trebamo otvoriti, a koju oni kao najbolji konzumeristi na svijetu žele ostvariti bila bi luksuzna roba – šoping u kojemu mogu trošiti na luksuznu robu međutim, takve mogućnosti kod nas za sada ne postoje.
Po čemu je Hrvatska prepoznatljiva u Kini? Je li to Marco Polo?
– Marco Polo, Luka Modrić i Davor Šuker – tri su brenda koja prodaju Hrvatsku. Da, oni su za Kineze pravi mamac za dolazak u Hrvatsku i naš »bingo« za njihovo privlačenje. Čak i kada neki Kinez uopće nije čuo za Hrvatsku, čuo je za ove tri osobe i kada shvati da su povezani s Hrvatskom – poželjet će doći k nama. To su tri ličnosti oko kojih treba spretno oplesti priču i jače ih povezati s nama u namjeri da se dođe do većeg broja kineskih turista jer poveznica je zbilja jaka i utemeljena. Priča o Marku Polu je njima jako zanimljiva i uče je već u školi, ali i dalje kroz život jer je on bio jedan od prvih zapadnjaka o kojemu Kinezi uče kada govore o povijesti, kulturi, o Putu svile, razvoju i trgovini. Činjenicu da je rođen u Hrvatskoj na Korčuli nastojimo što jače promovirati i igramo na nju, kao i na ona mjesta u Kini u kojima je najduže boravio. To stalno pokušavamo eksploatirati, jer nije važno to što Marco Polo etnički ne pripada Hrvatima, važno je to da je rođen na našem otoku.
