Dženana Burek, glavna urednica Dnevnog avaza, najtiražnijeg dnevnika u Bosni i Hercegovini / Foto Berjamin NIZIĆ
I »Avaz« je na stalnom udaru nekih moćnika, koji su umislili da mogu reći danu da svane, a suncu da stane
Iako se opire takvom razmišljanju, Dženana Burek od 10. listopada 2016. godine zapravo ispisuje jednu sasvim novu i potpuno zanimljivu stranicu medijske povijesti prostora koji se nekad nazivao Jugoslavija, danas uglavnom »regija« ili »region«. Dženana Burek je, naime, od tog numerolozima zanimljivog datuma glavna urednica Dnevnog avaza, najtiražnijeg dnevnika u Bosni i Hercegovini čime je otvorila vrata jednom sasvim drugačijem tretmanu žena u medijskim kućama, procesu koji bi mogao utjecati i na mnogo šire područje od stanja unutar medija samih.
Ponajprije, žene na položaju glavnih urednica visokotiražnih, iznimno utjecajnih medija prava su rijetkost. Posebno na našim prostorima. Čak i kad su se u toj ulozi pojavljivale, u pravilu je tu bilo mnogo stranačkih interesa, ili kako bi naši susjedi rekli »marifetluka«, znatno manje želje da se pojedinim novinama utakne zanimljivi, drugačiji – »ženski pečat«. Nadalje, ma koliko damama nije pristojno spominjati godine, Burek sasvim sigurno nije prošla ma kakve »partijske škole« već je u novinarstvo ušla 1997. godine, praktično kao brucošica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. I to zbog toga što ju je u Avaz privuklo isključivo – novinarstvo samo. Prošla je u ova dva desetljeća sve moguće i nemoguće škole novinarstva – od gradske do crne, a s obzirom na to da joj je suprug Rusmir svojedobno bio istaknuti prvotimac Željezničara, pisala je čak i sportske kolumne.
Ono što je druga zanimljivost, osim toga što je, dakle, jedna od uistinu rijetkih žena na glavnouredničkoj poziciji, jest ta da je prije toga čak 13 godina vodila sektore iz kojih se skoro pa nikad ne dolazi na poziciju broj 1: bila je urednica rubrike koja objedinjava kulturu i scenu.
Na kraju krajeva, pa čemu uvijati – konzervativne smo sredine, žena na mjestu glavne urednice…. ma daje molim vas, nije to posao za ženu, ozbiljne smo novine, ozbiljna firma, daj mi nekog muškog, brkatog s prstima obojanim nikotinom…
Iako smo to željeli učiniti i prije, Dženani smo, kao i pojedinim vladama, dali 100 dana za konsolidaciju, pa tek onda intervju.
Urednice u svim rubrikama, osim u sportskoj
Ponajprije, iskrene čestitke. Iako se znamo duže razdoblje, nije se baš dalo naslutiti priču koja vas je vodila na vrh Dnevnog avaza?
– Hvala na čestitkama. Pozicija glavne i odgovorne urednice Avaza meni je velika čast. U ovoj medijskoj kući radim od svoje dvadesete godine. Zbog velike privrženosti Avazu osjećam još veću odgovornost. Kolegama stalno govorim da mi je ovo »odgovorna« u funkciji mnogo dominantnije od »glavna«. Jer, Avaz doživljavam, bez imalo patetike, kao drugi dom. Statistički gledano, ovdje sam provela mnogo više vremena nego na adresi koja mi je navedena u osobnoj iskaznici.
Koliko imate žena u kolegiju? Pitam vas to jer ma koliko su žene postale prevladavajućom populacijom u medijima, na »šefovskim« ih pozicijama baš i nema. Pa i kod nas u kolegiju jedna, dvije, nikad više?
– Sad ću vas vjerojatno iznenaditi, ali od prvog broja Avaza žene su gotovo jednakobrojne u Uredničkom kolegiju. Tako je i danas. Od trinaest članova, koliko broji Urednički kolegij, trenutačno je šest dama. Da stvar bude »gora«, na funkciji direktorice medija grupacije Avaza još je jedna dama, Senka Kurt. Moram vam priznati da, odgovarajući na ovo pitanje, vidim da našim kolegama i nije baš lako, ali se zasad dobro nose s tim. I, da, urednice smo imali u svim rubrikama osim u sportskoj, ali je i tu bilo kolegica novinarki.
Svaka vam čast, no vratimo se poslovanju Avaza. Kakvi su mu prodajni trendovi?
– Činjenica da se, nažalost, neki printani mediji u našem okruženju gase, govori o teškim vremenima, ali istovremeno i o utjecaju, moći, pa tako i tiražu Dnevnog avaza. Mi smo tu, konstanta smo na medijskoj sceni kao dnevne novine punu 21 godinu. Avaz je već odavno brend. Jedinstven po mnogočemu. Ekskluzivnosti, tiraži, utjecaju, snazi, kvaliteti, profesionalizmu.
Novine su pokrenute u najteža vremena, kada je kupovna moć građana BiH bila na totalnom dnu. Zahvaljujući jasnoj viziji i nevjerojatnoj hrabrosti utemeljitelja Avaza Fahrudina Radončića, mi smo danas tu gdje jesmo. Bez nepotrebne skromnosti – Dnevni avaz je medij broj jedan u Bosni i Hercegovini i jedan od najutjecajnijih i najcitiranijih u regiji.
Možda sam i ja primitivan pa obaveze dijelim na »muške« i »ženske«, no ipak ne mogu a da vas ne pitam: kako si organizirate dan, poznato mi je da ste majka dvojice sinova u »najtežim« godinama?
– Da sam na ovu poziciju došla iz nekih tjednih novina, vjerojatno bi bilo šokantno. I porodici i meni. Ovako, razlika je u nekoliko sati. Radni dan mi počinje u 9 sati, a završi kada novine odu u tiskaru. Nekad je to 21 sat, nekad i dva sata kasnije. Ovisi o zanimljivosti dana, znate i sami. Sinovi su se već navikli, vrijeme koje provodimo skupa koristimo što bolje možemo.
A suprug? I on ima vrlo zahtjevan i odgovoran posao u Centralnoj banci BiH. Kako on na sve gleda?
– Suprug, dakle, ima potpuno drugačiji posao, ali je uz mene u novinarstvu već 20 godina. Prošli smo sve faze skupa i vrlo lako se organiziramo u novim situacijama. Apsolutna mi je podrška.
Jeste li prigodom preuzimanja funkcije dobili obaveze po pitanju tiraže? Mislite li da se taj tužni trend pada uopće može primiriti ili zaustaviti?
– Kad sjednete u stolicu glavnog i odgovornog urednika novina, duh zvani tiraža uvijek vam lebdi iznad glave. Kao što rekoh, imamo razloga biti zadovoljni. Ali, nemojte misliti da ne vodimo svakodnevne borbe za dobru vijest, informaciju, intervju, ekskluzivnu priču…
Vremena za print jesu teška, ali za što nisu? Kolegama često govorim da ne smijemo pasti u zamku da nam priča o padu printa postane izgovor za loš posao. Print je u tranziciji, ovaj izazov koji su nam donijeli internetski mediji moramo pokušati iskoristiti kao potencijal za promjenu pristupa poslu. Utrkivati se za informacijom koju će portali do sutra, kada smo mi na kiosku, isprati u nekoliko voda, apsolutno je besmisleno. Ali, ići dublje od osnovne vijesti, tri koraka dalje, sagledati je iz drugih perspektiva nešto je što bi današnjem printu trebao biti princip djelovanja.
Uvijek na strani čitatelja, a ne vlasti
Događaju li se često politički, ili pritisci velikih privrednih subjekata na vaš rad. Koliko su česte želje da se nešto ne objavi, ili još bolje – da se ponekad nešto, s čime se nužno i ne slažete, baš i objavi?
– Iako smo u 21. stoljeću, politički pritisci na medije ne jenjavaju, a usudila bih se reći da se i intenziviraju. Ni Dnevni avaz nije ih pošteđen, čak kao najutjecajniji medij na stalnom smo udaru nekih moćnika, koji su sebi umislili da mogu reći danu da svane, a suncu da stane. A što ne bi onda medijima.
I tako je jedan od njih, Bakir Izetbegović, predsjednik SDA i član Predsjedništva BiH, na svojoj novogodišnjoj konferenciji za novinare dobar dio vremena iskoristio da se bavi uređivačkom politikom Dnevnog avaza, praktično ucijenivši svog koalicijskog partnera Fahrudina Radončića zahtjevom da nam kaže da prestanemo kritizirati vlast. Zamislite hrabrosti, on je sve to rekao u diktafone i kamere naših kolega novinara, pred očima BH javnosti. Jučer smo to bili mi, sutra će to biti neko drugi…
Nismo mu ostali dužni. Kolega Fahir Karalić, urednik unutrašnjopolitičke rubrike, u komentaru dana cinično se ispričao Bakiru, navodeći mu sve razloge zbog kojih nam ne pada na pamet da prestanemo pisati objektivno, istinito, kritički prema nesposobnima, korumpiranima… Mi smo i uvijek ćemo biti samo na strani naših čitatelja, odnosno svih građana BiH, bez obzira na to tko bio na vlasti!
Baš ovih dana navršila se godina od upada specijalaca SIPA-e s dugim cijevima u redakciju Dnevnog avaza. Radi se o jednom od najvećih pritisaka na medije u novijoj povijesti ovih prostora.
Kako doživljavate, koje uopće izdvojeno i pratite, hrvatske medije? Koja je među nama razlika? Postoji li naprosto drugačije fokusiranje na pojedine tiražne sadržaje ili smo svi zajedno jednako i pretjerano »ispolitizirani«?
– Moj stol zatrpan je novinama iz regije. Apsolutno svako jutro na Uredničkom kolegiju prelistamo sve relevantnije dnevne novine iz okruženja, jer, iskreno, dugo već konkurenciju tražimo upravo tu. Imam sreću pa me u novinarstvu odgajao »stari kov«, urednici koji su stalno ponavljali, čitajte, čitajte, čitajte šta pišu drugi. Jedan od njih jako je volio Novi list tako da sam, recimo, zahvaljujući njemu odavno vaš čitatelj
Ispolitizirani? O, da. Svi smo. i »vi« i »mi«. Moramo biti. Jer politika kreira naš život i živote naše djece. Bolje da je držimo na oku. Uz to, mišljenja sam da su novine dobre onda kada je svaka rubrika koja ih čini, dobra. Dakle, od crne kronike, pa preko show businessa, do sportskih strana, koje su prema nekim analizama najtiražnije. Ali, dobra priča ne pita za broj stranice ni rubriku u kojoj je objavljena. Čitatelj se samo sjeća što je pročitao, a ne broja stranice na kojoj je pročitao tako da mislim da se i tih granica treba što više oslobađati.
Koliki je utjecaj i prodaja Avaza izvan Fedreacije?
– Avaz se prodaje u cijeloj BiH, također i u Hrvatskoj… Ali, vidim da ciljate na Republiku Srpsku. To me asociralo na moje novinarske početke. Neke 1997. godine, pratila sam sjednice Narodne skupštine RS. Tada smo pripremali teren za otvaranje dopisništva u Banjoj Luci i još nas nije bilo na trafikama. Sjećam se kako su mi poslanici iz RS tražili novine, koje bi onda šetale od stola do stola. Kasnije sam donosila po nekoliko primjeraka kolegama. Želim reći da dobra priča, odnosno dobre novine, razbijaju barijere. Jezične, političke, geografske… Na kraju, razmišlja li itko tko izdaje Time, recimo, ili Guardian… Znam da se referiram na svjetske medije, ali bolje će nam biti onda kada počnemo gledati dalje od nosa.
Postoji li suradnja između pojedinih medijskih kuća. U Hrvatskoj dominantno vladaju dva koncerna, te nešto nas nezavisnih, regionalnih novina?
– Suradnja s kolegama uvijek je postojala. S nekima je bolja, s nekima lošija. Vjerujem da je tako i kod vas. Ostvarujemo svakodnevne kontakte s regionalnim medijima… Mislim da možemo i na tom polju biti više nego zadovoljni. Suradnja s kolegama može donijeti samo dobro.
Portal živi svoj život, trebamo biti brži
Praktično svakodnevno pratim i vaš portal. Djeluje mi poprilično neovisan o tiskanom izdanju. Kako gledate na taj dualizam, bojite li se naprosto da portali, pa tako i vaš vlastiti, dodatno ubrzavaju pad prodaje tiskanih medija.
– Jedna od bitnih komponenti rasta snage Avaza posljednjih godina ogleda se i u sinergiji rada novine i web-redakcije. Portal živi svoj život, ne može se osloniti samo na vijesti iz novina, ali pritom koristi istraživačke tekstove i ekskluzive iz novina. Ne mislim da se još trebamo plašiti, samo moramo promijeniti način razmišljanja i raditi brže. Koliko god neki od nas bili nostalgični, slaganje olovnih slova u tiskari daleka je prošlost. Nema nazad, samo naprijed.
Smatrate li da bi svima nama pomoglo izvjesno medijsko povezivanje, stvaranje mreža putem kojih bismo bili sadržajniji, informativniji, a da nam »proizvodnja« istodobno bude povoljnija? Iako je od toga prošlo vremena skoro koliko ste i vi u novinarstvo, svojedobno je naša medijska kuća bila vrlo blizu povezivanja s kolegama iz Tuzle?
– Svako povezivanje može nam svima donijeti samo korist. Razdvajanja po raznim, glupim, nesuvislim osnovama, vidimo gdje su nas sve zajedno dovela. Vjerujem da je ideja vrlo realna u doglednoj budućnosti.
Dodatno, pa i prema čitanosti pojedinih tema na vašem portalu, čini mi se da je »roba« iz regije uvijek posebno zanimljiva, dakle čitana i tiražna?
– Vijesti koje dolaze iz regije veoma su čitane, i na našem portalu, ali i u novinama. Prenosimo pisanje kolega na dvije strane rubrike »Kiosk«. Također, u vanjskopolitičkoj rubrici trudimo se davati što više prostora regiji. Prirodno je da naše čitatelje više zanima šta se dešava u Hrvatskoj ili Srbiji, nego u Kini. Vjerujem da je tako i kod vas.
Je li vas dakle prvih stotinu dana iscrpilo ili se u vama probudila nova energija, skoro pa inat kako biste pokazali da je i u medijima slabiji spol zapravo – jači?
– Ne bih polemizirala s vama, ali ‘ko je jači spol? Šalim se… Jedna kolegica često je po povratku s terena, u postratnim vremenima, kada smo gotovo svakodnevno radili reportaže iz cijele BiH i upadali u razne situacije, kolegama govorila: Ovdje ja s pravom hlače nosim, a ne vi!
Ovu energiju koja vrije u meni ne bih nazvala inatom. Vjerujem da dolazi dijelom i iz izazova. Ne provjeravam joj porijeklo previše, iskoristit ću je kao pogonsko gorivo!
