Emmaneul Macron, Foto: REUTERS
Čak i nakon šokantne odluke Britanaca da napuste EU, engleski ili barem njegova pojednostavljena globalna verzija čvrsto je ukorijenjen kao lingua franca među elitom u Bruxellesu
Govoriti francuski u Bruxellesu nekoć je bilo lako, ali to se promijenilo.
Ali dignute ruke brzo su se povukle. Ostala je samo jedna ruka novinara, koji je pitanje neumoljivo postavio na engleskom.
Takva je danas sudbina govornika francuskog u »EU balonu«, malenom svijetu u kojem se donose odluke bitne za cijelu Europu, a gdje je poznavanje jezika Molierea nekoć bilo neophodno.
Čak i nakon šokantne odluke Britanaca da napuste EU, engleski ili barem njegova pojednostavljena globalna verzija čvrsto je ukorijenjen kao lingua franca među elitom u Bruxellesu.
»U zadnjih 20 godina engleski posve dominira. Francuski nikako neće zamijeniti engleski«, rekao je jedan od najuglednijih ekonomista u Bruxellesu Nicolas Veyron, koji većinu vremena govori engleski iako je Francuz.
Bolna je to realnost za frankofone veterane u Bruxellesu koji se dobro sjećaju vremena kada je i europska vladajuća elita bila takva.
Korjenita promjena za francuski jezik zbila se 2004. kada je u EU ušao niz zemalja iz bivšeg Varšavskog pakta što je zauvijek promijenilo Uniju.
»Došla su sva ta nova lica i nitko nije govorio francuski«, rekla je Karen Massin, istaknuta lobistica u Bruxellesu podrijetlom iz Francuske, koja je u to vrijeme započela karijeru u europskoj politici.
»To je bio zaokret. Europski profesionalni svijet posve je prešao na engleski«, kazala je.
Iskvareni engleski
To, međutim, ne znači da je francuski nestao, a ne treba zaboraviti niti da je Bruxelles frankofon.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron u utorak će predstaviti plan za promicanje francuskog jezika u povodu Međunarodnog dana frankofonije. Bit će to niz mjera kojima želi obnoviti primat svojeg materinskog jezika u Europi i šire.
Službeno, zajedno s engleskim i njemačkim, francuski je i dalje radni jezik u EU. Osamdeset posto od oko 30.000 zaposlenika Komisije tvrdi da im je to prvi, drugi ili treći jezik, po podacima EK.
»Korištenje francuskog sada odgovara talijanskom ili španjolskom i uglavnom je povezano s nacionalnošću. Važno je za sklapanje kontakata«, rekla je Massin.
Veyron je kazao da, iako francuski nije neophodan u Bruxellesu, njegovo korištenje »obogaćuje razgovor, daje dodatna značenja, nijanse raspravi«.
»Znam puno ljudi kojima francuski nije materinski, ali vole ga ubacivati kako bi razgovor dobio novu dimenziju«, kazao je.
Jedna bivša europska dužnosnica, sada nacionalna diplomatkinja, slaže se s time.
»Može se čuti puno francuskog, nema sumnje u to, ali razlika je u tome što su pravni tekstovi sada gotovo svi na engleskom. Iz toga proizlazi da će sastanak također brzo skrenuti na engleski i tako je vjerojatno najbolje«, kazala je.
Quatremer je rekao da je to porazno. »U prostoriji može biti 29 ljudi koji govore francuski, ali ako ga trideseta ne zna, svi će prijeći na engleski«.
No takav »iskrivljeni engleski« kao zajednički jezik može dovesti do »katastrofe« kada se zakoni pišu na jeziku koji nikome nije materinski.
Renesansa nakon brexita
Usred šoka zbog brexita, u Bruxellesu se govorilo da engleskom slijedi zalazak s obzirom na to da je službeni jezik samo u malenim članicama, u Irskoj i na Malti.
»Situacija se poboljšava«, kazao je Beda Romano, dopisnik iz Bruxellesa za talijanski dnevni list Il Sole/24 Ore koji besprijekorno govori francuski i engleski, govoreći o korištenju drugih jezika umjesto engleskog.
No, kada je riječ o najčešće govorenom stranom jeziku, engleski je i dalje na prvom mjestu na jezičnoj karti Europe s 38 posto govornika, dok francuski slijedi s 12 posto.
S obzirom na to, nitko ne vjeruje da bi nastojanja Francuske mogla vratiti francuski jezik na poziciju koju je imao u prvim danima EU-a.
»Takozvana frankofonija živi u lijepim snovima iz prošlosti. Kao i britanski Commonwealth, to je lijepa zamisao, ali neostvariva«, rekla je Massin.