Suprotno trendovima

Europa diše sebe: Sjever Starog kontinenta i Sibir sve su zeleniji

Igor Duvnjak

Šumska se površina EU-a između 1990. i 2000. povećala na 11 milijuna hektara, ponajprije zahvaljujući prirodnom širenju, a recimo na području Amazone godišnje nestaje 20.000 četvornih kilometara šume



Europa kao pluća svijeta? Tvrdnja može djelovati pretenciozno s obzirom da Zemlja »diše« najviše na prašumu uz Amazonu, ali s druge strane, istraživanja koja objavljuje Science govore da se za razliku od drugih dijelova svijeta, u sjevernoj Europi i u Sibiru šire površine prašuma. Stoga konstatacija o »plućnom« Starom Kontinentu, ma kako zvučala paradoksalno, ima potporu u raznoraznim brojčanim pokazateljima. 


Ljudska ruka, vatra, bolesti šuma, to su sve uzroci koji diljem svijeta odnose pobjedu nad šumama, izuzev u Europi. U njezinom sjevernom dijelu i u Sibiru sve je više šume. Šumska se površina EU-a povećava. Između 1990. i 2000. narasla je na 11 milijuna hektara, ponajprije zahvaljujući prirodnom širenju i naporima pošumljavanja. 


   Sasvim drugačije je na drugoj strani svijeta, u Amazoni je sve manje šume, tamo čovjek krči stabla i zadovoljavajući svoje potrebe, kilometar po kilometar četvorni, smanjuje prašumu. U toj crnoj konstataciji ipak djeluje utješno informacija da je pritom ritam deforestacije usporen, i to bitno. Podaci govore da je u razdoblju od 2003. do 2011. godine površina uništene šume upola manja nego ranije. Sa 40 tisuća četvornih kilometara prokrčene prašume godišnje došlo se na 20.000 četvornih kilometara uništene šume u području Amazone na godinu dana. 





Dobre vijesti su nažalost u manjini u odnosu na izražene probleme. Recimo, još prije dvadesetak godina u zemljama istočne Europe primijećeno je pojačano sušenje stabala jasena koje je do danas postalo velik ekološki, ali i ekonomski problem šumara jer je jasen među najvažnijim drvećem u šumskim zajednicama. Sušenje izaziva gljivica Chalara fraxiena. Bolest se vrlo brzo širila i do danas zabilježena u Danskoj, Litvi, Latviji, Njemačkoj, Austriji, Finskoj, Norveškoj, Švicarskoj, Češkoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Slovačkoj, Sloveniji, a od 2009. godine i u Hrvatskoj. C.fraxinea je najprije pronađena na području Gorskog kotara. 



  


Ugrožena Indonezija


Međutim, u ovoj neobjavljenoj borbi za kisik, kao u sustavu spojenih posuda, ono što se dobije na jednom kraju, izgubi se na drugom. Dok je prepolovljena sječa prašume u Amazoni, za dvostruko je povećan napad na prašume u Indoneziji.


U tamošnjem arhipelagu je još 2003. godinje bilo sječeno poprilici 10 tisuća četvornih kilometara prašume, da bi se apetiti onih koji sjeku udvostručili. Sada godišnje imamo 20.000 četvornih kilometara zelenih površina manje, u biti izgubi se isto zelenila kao u Amazoni.   

Ugledni znanstveni časopis Science je objavio nešto detaljniju mapu s uvidom u stanje šuma u svijetu. Nacrtali su je djelatnici s petnaest američkih sveučilišta koje je koordiniralo ono u Marylandu.


Pritom je za početak korišteno »samo« oko 650 tisuća snimki koje je satelit Landsat 7 snimio u razdoblju od 2000. do 2012. godine. Do bi se obradilo toliku količinu podataka, poslužio je snažni Googleov stroj.


Tolike fotografije »probavio« je program Google Earth Engine. Da se time bavio jedan kompjutor, bilo bi mu potrebno čak 15 godina rada. Ovako, snimljeno iz zraka, stanje je pregledno i nije baš »da se od stabala ne vidi šuma«. Sve pritom ima divovske razmjere, velika »zelena karta svijeta« je dostigla rezoluciju od 30 metara prikazujući gubitke šume ili pak njezino širenje u svakoj zemlji. 



Šume Europske unije protežu se na 159 milijuna hektara, što je 4 posto svjetskih šumskih površina. Pokrivaju 38 posto površina EU. U šest država članica, Njemačkoj, Španjolskoj, Finskoj, Francuskoj, Poljskoj i Švedskoj je dvije trećine europskih šumskih površina. Dok 60 posto površine Finske, Švedske i Slovenije prekriva više od 60 posto šuma, ovaj omjer u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji iznosi tek 11 posto. Samo je 4 posto šuma netaknuto ljudskom rukom, 8 posto šuma je zasađeno, dok ostatak pripada kategoriji poluprirodnih šuma, onih koje oblikuje čovjek. Europske su šume većinom u privatnom vlasništvu, otprilike 60 posto površina nasuprot 40 posto javnih šuma. Oko polovice potrošnje obnovljive energije u EU-u dobiva se od drva. K tomu, šume osim drva osiguravaju i druge proizvode – hranu, kao šumske jagode i gljive. Isto i pluto, smolu, ulja. U fizičke ili kemijske čimbenike koji ugrožavaju šume spadaju požari, suše, oluje. U prosjeku, tijekom posljednjih šezdeset godina, svake su godine dvije oluje prouzročile veliku štetu u europskim šumama. Tu je i atmosferska zagađenost. Akcijskim planom EU-a u korist šuma nastoji se poboljšati dugoročna konkurentnost šumarstva, zaštititi okoliš, pridonijeti boljoj kvaliteti života Europljana i poduprijeti povezanost šumarskih inicijativa. Oko 90 posto financijskih sredstava EU-a za šume dolazi od politike za ruralni razvoj. Države članice mogle su izabrati između 20 mjera koje su izravno ili neizravno povezane sa šumama. U okviru potprograma su dvije najvažnije mjere, potpore za prvo pošumljavanje poljoprivrednih i nepoljoprivrednih zemljišta (2,4 milijarde eura) i obnavljanje šumarskog potencijala te za usvajanje mjera zaštite (1,6 milijardi eura). Fond solidarnosti nastoji pomoći državama u EU pri velikim prirodnim nepogodama, olujama i šumskim požarima.



  Društvo neprijatelja


Podaci za razdoblje od 2000. do 2012. godine govore da je na cijelom planetu uništeno 2,3 milijuna četvornih kilometara prašume. Pošumljavanje nije bilo ni blizu takvim razmjerima, riječ je o oko 800 tisuća četvornih kilometara.


Od toga je četvrtina nove šume nastala na površinama na kojima je stara šuma bila uništena. Čisti gubitak je 1,5 milijun četvornih kilometara, što je veličine čak pet Italija, kako to zorno ilustrira La Repubblica. Glavno mjesto tako velikih gubitaka su uglavnom tropski krajevi.


Spomenuta Indonezija, kao i Paragvaj, Malezija, Kambodža, Bolivija, Zambija te Angola su neslavno društvo zemalja »njeprijatelja šuma«. Navedena Italija se u tom promatranju može uvrstiti među »zelene« po trendu u proteklih dvadeset godina. Kako informira talijanski Corpo Forestale, u Italiji je u tom razdoblju šumska površina povećana za 1,7 milijun četvornih kilometara. Naši prekomorski susjedi imaju ukupno 10,4 milijuna hektara šume, čak je navedena i brojka od 12 milijardi stabala. 


   Iz Brazila šalju loše vijesti o tome kako zakoni o zaštiti prirode u posljednje dvije godine gube bitke. Izabela Teixeira, tamošnja ministrica za zaštitu okoliša, upozorila je da je u posljednjih godinu dana uništavanje šuma u toj zemlji povećano čak 28 posto.


Od kolovoza 2012. kada je u zemlji zamijećen minimum sječe prašume do kolovoza ove godine, za 12 mjeseci je površina uništene »vlažne prašume« porasla sa 1571 na 5843 četvorna kilometra.


Riječ je o podacima koji su iz izvora drugačijih od onih koji su stvarali Googleovu snimku iz zraka. Inače, u Brazilu su planirane gradnje brana, cesta i željeznica, u biti Vladini projekti razvoja, prijetnja prirodnom okolišu Amazone. Hoće li netko shvatiti da je njekontrolirani razvoj klasično piljenje grane na kojoj sjedi čovječanstvo?