Watergate 21. stoljeća

Crtica iz debilizma ljudskog roda: Može li umjesto Nobela Donald Trump dobiti – nogu?

Branko Mijić

Foto Reuters

Foto Reuters

Richard Nixon, 37. predsjednik SAD-a izbjegao je »impeachment« podnijevši ostavku 9. kolovoza 1974. kao prvi koji je odstupio, a opoziv je pokrenut i protiv Andrewa Johnsona 1868. te Billa Clintona 1998. godine. Može li Trump postati prvi predsjednik kojeg je Kongres uspio izbaciti iz Bijele kuće?



Ostat će zapamćena u povijesti debilizma ljudskog roda ta snimka kada debeli policajac sklanja šesnaestogodišnju djevojčicu Gretu Thunberg, koja je došla u Ujedinjene narode govoriti o klimatskim promjena i spasu čovječanstva, na sigurnu udaljenost iza ograđenog prostora štiteći onoga koji dolazi tamo gdje je maloprije ona stajala, Donalda Trumpa, 45. po redu američkog predsjednika.


Tko je tu opasan i koga bi se trebalo čuvati, debila koji je kao igračku dobio nuklearni arsenal kojim deset puta može razoriti Zemlju, ili djeteta koje upozorava da ljudi pate i umiru dok bogati postaju još bogatiji, ne treba posebno obrazlagati.


Nije Donald Trump imao što reći o tome kako sačuvati planet za budući život, uostalom on je taj koji pogoduje onima koji ga uništavaju u ime sve većih profita, nije to prisutne novinare ni zanimalo, već je li telefonski razgovarao i o čemu s ukrajinskim kolegom Volodimirom Zelenskim.




Zašto? Odgovor je uskoro dala predsjednica Zastupničkog doma Kongresa Nancy Pelosi objavivši kako je »Trump izdao svoju predsjedničku prisegu« te je pokrenuta istraga protiv predsjednika Donalda Trumpa zbog sumnje da je poticao stranog čelnika protiv svog političkog konkurenta. O čemu se u stvari radi?


Politički skandal


Američki mediji su objavili kako je Trump u telefonskom razgovoru sa Zelenskim u srpnju čak osam puta tražio da ukrajinske vlasti pokrenu istragu protiv Huntera Bidena, sina jednog od glavnih demokratskih predsjedničkih kandidata, te ih nagovarao da u toj istrazi surađuju s Trumpovim osobnim odvjetnikom i bivšim gradonačelnikom New Yorka Rudyjem Giulianijem.


Navodno je ucjenjivao Ukrajinu odgađajući isporuku već obećane vojne pomoći u vrijednosti od oko 400 milijuna dolara, dok Kijev ne pokrene istragu koja bi nanijela veliku štetu njegovom političkom suparniku Joeu Bidenu i oporbenoj Demokratskoj stranci.


Naravno, da je sve odmah zasmrdjelo na najveći politički skandal u povijesti Sjedinjenih Država, aferu Watergate, nakon koje je iz Bijele kuće morao otići znatno veći predsjednički kalibar od Trumpa, Richard Nixon, 37. po redu predsjednik. Tada se nakon naizgled jedne sasvim obične provale u hotel Watergate u Washingtonu, gdje je bilo i sjedište Demokratske stranke, počelo raspletati klupko koje je dovelo do prve, povijesne ostavke jednog američkog predsjednika.



Njome je Nixon 9. kolovoza 1974. godine preduhitrio »impeachment«, postupak koji je pokrenut tek protiv dvojice američkih predsjednika, Andrewa Johnsona 1868. godine te Billa Clintona 1998. godine. Može li Donald Trump postati prvi aktualni predsjednik kojeg će Kongres smijeniti s funkcije?


Kompromitacija suparnika


Postupak je tek u početnoj fazi i teško je reći može li »optužnica« proći i u Senatu, gornjem domu Kongresa, s potrebnom dvotrećinskom većinom, jer tu većinu drže republikanci, listom, unatoč svim aferama, odani Trumpu. Nakon dvogodišnje istrage o ruskoj upletenosti u američke izbore, ne bi li se kompromitirala Hillary Clinton, svašta je izbilo na vidjelo, ali ništa nije naškodilo Donaldu Trumpu.


Niti veze s režimom Vladimira Putina, niti što je kao predsjednik nastojao sabotirati istragu protiv sebe. Demokrati tada nisu imali snage za pokretanje »impeachmenta«. Je li u ovom slučaju nešto drugačije?


Ovoga puta postoje materijalni tragovi da je Trump, baš kao svojedobno i Nixon, zloupotrijebio Ovalni ured ne bi li kompromitirao najvjerojatnijeg suparnika u borbi za drugi mandat.



Kada je policija uhapsila provalnike čudnog naglaska s »toki wokijima« u hotelu Watergate, vjerojatno su samo novinari »The Washington Posta« Carl Bernstein i Bob Woodward vjerovali da to nije tek tema za »crnu kroniku« već da se iza telefonskog broja Bijele kuće pronađenog u bilježnici jednog od uhapšenih krije nešto mnogo veće.


Doduše, do Nixonove ostavke trebalo je više od dvije godine, ali i on je dobio drugi mandat prije nego li je morao odstupiti pod prijetnjom »impeachmenta«.


Duboko grlo i Zviždač


Možda je samo slučajnost što su i ovoga puta u akciji oko Trumpovih prljavih političkih poslova s Ukrajinom opet novinari »The Washington Posta«, ali oni su tradicionalno naklonjeni demokratima pa je za vjerovati da su i ove povjerljive informacije oko telefonskih razgovora otkrili uz njihovu pomoć.


Možda je ovo prilika i za »remake« legendarnog filma »Svi predsjednikovi ljudi« Alana J. Pakule s Robertom Redfordom i Dustinom Hoffmanom u glavnim ulogama. Štoviše, i ovom slučaju pojavljuje se netko koga bismo mogli nazvati Duboko grlo, pripadnik vladajućeg establishmenta čija savjest ne dozvoljava da tako krupne stvari ostanu tajnom.


U Watergatu 21. stoljeća ulogu Marka Felta, visokopozicioniranom službeniku FBI-ja, koji je navodio Woodwarda i Bernsteina na pravi trag šapćući im »Slijedite trag novca!«, a čiji identitet su novinari tajili do njegove smrti, mogao bi ponijeti pripadnik jedne od američkih obavještajnih službi kodnog imena Zviždač.



Naime, on je službeno zatražio da mu se prizna status zviždača, jer je obavljajući svoj posao saznao sadržaj Trumpovog telefonskog razgovora sa Zelenskim.


Njegov identitet nije javno poznat, kao ni to za koju od mnogobrojnih tajnih službi radi, ali indikativno je kako je bio dovoljno uvjerljiv s obzirom na to da je glavni inspektor obavještajne zajednice Michael Atkinson, kojeg je na to mjesto postavio sam Trump, ocijenio kako je riječ o »hitnoj stvari« o kojoj smjesta treba upoznati vodstvo Kongresa.


Iako je v. d. ravnatelja obavještajne zajednice Joseph Maguire mimo procedure htio zataškati preporuku vlastitog glavnog inspektora, Atkinson je sam poslao pismo Kongresu!


Deset tisuća laži


Tako su demokrati, uz pomoć medija, cijelu aferu učinili javnom. Bez obzira na sve dosadašnje Trumpove skandale, od Putina do putana, ovoga puta je oštrica optužbe vrlo oštra i ubojita, jer je zloupotrijebio svoj položaj i prijetio Ukrajini kako bi smjestila lažne dokaze i teško optužila sina njegovog vjerojatnog protukandidata Joa Bidena. Je li moguće da je Trump pokušao s Ukrajincima odigrati sličnu igru kao i s Rusima kada je eliminirao Hillary Clinton?


I ne govori li sve to skupa o debilizmu svjetskog poretka u kojem navodno međusobno sukobljene i zaraćene strane surađuju vrlo prisno i komotno ne bi li njihove vođe i režimi ostali vječno na vlasti?


Ovakvi kakvi jesu, koji vode planet u propast, ne samo klimatskom kataklizmom, već i mogućim atomskim ratom koji bi preduhitrio Zemljinu polaganu smrt? I tu se vraćamo onom debelom policajcu s početka priče koji udaljuje šesnaestogodišnju djevojčicu koja svijetu pokušava reći istinu o tome što bi trebali biti naši prioriteti ne bi li napravio mjesto i osigurao prostor za čovjeka koji je za svog dosadašnjeg predsjedničkog mandata izgovorio deset tisuća laži!



Ako to nije dovoljno za »impeachment«, ostaje nam samo da se nadamo da će Zviždač biti jednako uvjerljiv i uspješan kao Duboko grlo. Nixona su Ovalnog ureda došle vrpce na kojima su snimljeni telefonski razgovori Bijele kuće, a ključan je bio tzv. »smoking gun«, dokaz da je naložio zaustavljanje istrage o provali u sjedište Demokratske stranke u hotelu Watergate. Mogu li i Trumpa stajati glave vrpce njegovih razgovora s Ukrajinom bez obzira kako na kraju zvali taj »fucking gun«?


Vjerovali ili ne


Pakistanski novinar je nakon Trumpovog susreta s pakistanskim premijerom Imranom Khanom na marginama Opće skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku upitao američkog predsjednika: »Ako riješite teško pitanje Kašmira, hoćete li dobiti Nobela?«.


– Trebao bih dobiti Nobelovu nagradu za mnoge stvari, kad bi je dodijeljivali pravedno, što ne rade. Dali su je Obami odmah nakon što je postao predsjednik i nije imao nikakve ideje zašto ju je dobio. Moram reći da je to jedina stvar u kojoj sam se slagao s njim.


Japanski list Asahi je pisao kako ga je za to priznanje zbog pregovora sa Sjevernom Korejom nominirao japanski premijer Shinzo Abe nakon što je dobio zahtjev američke vlade da to napravi.