Grad: Rijeka
Danas: 17° moguća kiša
Sutra: ° °
27. ožujka 2017.
Bez zaštite Jasmina Klarića

Komentar Buđenje: Europa se obranila biračkim kutijama

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 19. ožujak 2017. u 22:37 2017-03-19T22:37:09+01:00

Europa se, čini se, dobro prepala. I ustala. Onako kako ona obično i radi već dobrih sedam desetljeća. Ustala i odšetala do birališta

Svijet je preživio. Možda je to pomalo preuranjeni zaključak, obzirom da tako često katastrofična zbivanja i nemaju neke veze s demokratski izraženom voljom građana, no čini se da niz izbora koji su uslijedili nakon pobjede Donalda Trumpa u SAD-u pokazuje da su se građani kojima je u demokraciji zapravo dobro, probudili. A nije tako izgledalo, ni izbliza.

Jer, nakon što je živopisni američki poduzetnik i reality show zvijezda Donald Trump dobio tri milijuna glasova manje od svoje protukandidatkinje i svejedno pobijedio, činilo se da su stvari nepovratno krenule u smjeru dubinske promjene sustava liberalne demokracije koji je vladao zapadnim svijetom dobrih sedam desetljeća (pridjev »dobrih« ovdje valja shvatiti i kao kvalitativan i kvantitativan).

Nakon Brexita i Trumpa jedina stvar koja je propadala brže od vjere u predizborne ankete bila je vjera u snagu klasičnih demokratskih pokreta i sustava.

Krajem te davne 2016. godine, možda ćete se sjetiti tih burnih i tmastih vremena, Europa je bila pod stresom od rastućeg populizma, posljedica izbjegličke krize i straha od novog vala, te potresena terorističkim napadima.

Ekonomije koje su se oporavljale sporo nakon velike krize nisu nimalo pridonijele optimizmu, dok se usporedbe s tridesetim godinama prošlog stoljeća koje su iznjedrile Hitlera i sve što je uslijedilo nisu mogle ni nabrojati.

Rujanski kraj priče

Anketne brojke za najvažnije ovogodišnje izbore, predsjedničke u Francuskoj i parlamentarne u Njemačkoj, pokazuju da je vrhunac vala krajnje desnice – prošao.
Po najsvježijim brojama, Le Pen pobjeđuje u prvom krugu izbora koji će se održati za pet tjedana, s prednošću od oko jednog postotnog boda u odnosu na centrista Macrona. Ali, Francuska ima drugi krug. Macron tu vodi s prednošću od preko dvadeset postotnih bodova.
U Njemačkoj se CDU i SDP izmjenuju u sitnoj anketnoj prednosti. Najfriškije brojke im daju po 31 posto. Ultradesni Afd je na 11,5 posto.
Izbori se održavaju 24. rujna i ne bude li dramatičnih zbivanja u narednih pola godine, predstavljat će točku na priču o renesansi desnog populizma na Zapadu.

A tek je slijedio val velikih, bitnih izbora po Europi, za koje se strahovalo da će rezultirati konačnim padom EU i velikim usponom populističkih nacionalističkih pokreta.

Europa je, ukratko, vrila na sve strane.

Gadna vremena, zar ne, taj davni, zastrašujući kraj 2016. godine...

Zeleni vjesnik proljeća

A onda su došli izbori u Austriji. Zapravo prilično nevažni izbori, jer se radilo o funkciji predsjednika koji ima još manje ovlasti od hrvatskog. Sam balans stvarne moći u austrijskom društvu nije bitno ovisio o tom rezultatu.

Ali, bili su to izbori za koje se očekivalo da potvrde trend. Da, s Trumpovom pobjedom u jedrima daju dodatan zamah usponu ultra desnice koja je sa sve rigidnijim stavovima prema liberalnoj demokraciji, ljudskim pravima, migrantima, Europskoj uniji, jedva čekala cijeli niz izbora u 2017. godini.
Štoviše, pobjeda kandidata desnice nad kandidatom zelenih u drugom krugu austrijskih izbora ne bi bilo ni veliko iznenađenje. U travnju su se njih dvojica već sreli i zeleni Van der Bellen je pobijedio desnog Hofera za samo 0,6 posto glasova. No, izbori su poništeni zbog tehničkih problema pri prebrojavanju dopisnih glasova, a u međuvremenu se Univerzum pomaknuo – Velika Britanja je odlučila napustiti EU, a Amerika je postala Trumpworld.

Marš novog doba odzvanjao je na sve strane, a onima kojima se nije dopadao zvučao je kao približavajući bat čizama.
A onda se dogodilo.

Van der Bellen je pobijedio sa 7,6 postotnih poena prednosti. Zapravo, obzirom na malu razliku u odnosu na nekoliko mjeseci ranije, čovjek je rasturio.

Trump i Brexit, činilo se, makar u Austriji, nisu nadahnuli ultradesnicu, nego upravo one koji su se – prepali. I kojima se možda do još prije koji mjesec činilo kako su »ionako svi isti« i kako izlazak na izbore nije vrijedan žrtvovanja dijela sata nekog slobodnog prijepodneva ili poslijepodneva.
No, bili su to samo nebitni izbori u članici EU koja nije u samom krugu najvećih i najmoćnijih.
A Trumpov trijumfalizam, Putinove pretenzije i Erdoganov bijes pritiskali su sa svih strana.

Europu su u 2017. čekali i Nizozemska i Italija i Francuska i Njemačka.
Sve veliki, ključni izbori, s populistima i mrziteljima u niskom startu.

Nizozemski 80-postotni poučak

Zasad su od svih tih izbora održani samo oni u Nizozemskoj. No, trend je sad već jasan. Pobijedila je i pobijedit će (makar na slijedu ovogodišnjih izbora) stara dobra demokracija. Građansko društvo, ljudska prava i te trice za koje smo nekad mislili da su civilizacijska stečevina koja više nikad neće doći u pitanje.

Došla je i krajem te davne 2016. godine je izgledalo dosta gadno.

No, kad je u Nizozemskoj u ožujku 2017. godine antiislamist i populist Wilders osvojio 20 (od ukupno 150) mjesta u parlamentu, postalo je jasno da je pred onima koji bi rado klilknuli »budućnost pripada nama« i dalje dalek, gotovo nemoguće dug hod.

Wildersov poraz samo je prvi. Ne bude li dramatičnih iznenađenja, žena koje se boji cijela Europa, Marine Le Pen će uvjerljivo i glatko, poput svog oca, izgubiti u drugom krugu predsjedničkih izbora u Francuskoj. U Njemačkoj će ultradesni AfD ostati daleko od rezultata klasične desnice i ljevice. U Italiji... ha, pitaj Boga što će se dogoditi u Italiji. Tamo je ionako uvijek sve moguće i u najmirnijim vremenima.

Uglavnom, dok se Trumpovi birači tek imaju šokirani suočiti s posljedicama vlastitog izbora, koji će se, kako je i bilo očekivano, prelomiti upravo na njihovom vlastitom životnom standardu, Europa se, čini se, dobro prepala.

I ustala. Onako kako Europa obično i radi već dobrih (i kvaliteta i kvantiteta!) sedam desetljeća. Ustala i odšetala do birališta. U Nizozemskoj je odaziv na izbore bio nešto viši od osamdeset posto! (U Hrvatskoj, primjerice, u rujnu prošle godine na parlamentarne izbore je izašlo malo preko 52 posto birača).

Naravno, priča nije nikad gotova. Najbolja stvar oko demokracije je ta da se svako malo odigrava neka nova utakmica. I da oni koji su izgubili brzo imaju novu priliku. I da se političke ideje u tom razdoblju provjetravaju i transformiraju. Jer, puki populizam i podozrivost prema »drugima«, izgleda, nisu uspjeli čak ni sad.

Kad je Kontinet još istraumatiziran dugotrajnom ekonomskom krizom, vanjskim nestabilnostima i stalnim strahom od terorističkih napada.
Čak ni u takvim okolnostima, dakle, zatvaranje u vlastite nacionalne tvrđave i udar na različitosti, ne uspijevaju dobiti bitnu ulogu u političkim sustavima zapadnih zemalja. Nego dodatno motiviraju građane na političku akciju.

I možda su ipak građanske slobode i ljudska prava civilizacijska stečevina koja može doći u pitanje. Ali malo što je tako inspirirajuće kao odgovor koji su na njega dali građani Austrije i Nizozemske.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka