Račun plaćaju siromašni

AFERA RAJSKI PAPIRI Imamo još jedan dokaz da je cijeli sustav namješten samo za interese najbogatijih

Branko Podgornik

Reuters

Reuters

Korporacije i najbogatije pojedince treba prisiliti da postanu financijski odgovorni prema državama i narodima u kojima zarađuju novac, a ne da od njih skrivaju prihode i zarade. Za to postoje načini, ali problem je što većina političara nije zainteresirana da se to ispravi



Današnji ekonomski sustav namješten je za prohtjeve najbogatijih pojedinaca i velikih kompanija. To je potvrdio međunarodni skandal s tzv. Rajskim papirima, koji je proteklog tjedna javnosti otkrio kako najbogatiji u svijetu izbjegavaju plaćanje poreza. Zbog njihove raširene neodgovornosti za zajednice u kojima zarađuju novac, povećavaju se socijalne nejednakosti.


Proračuni država ostaju bez dovoljno prihoda za zdravstvo, školstvo i ostale javne potrebe. Umjesto da novac uzmu od najbogatijih, vlade država prisiljene su proračunske rupe krpati povećavanjem PDV-a i ostalih poreza na štetu svih stanovnika, pa i onih siromašnih.



Prosječni porez na dobit za europske kompanije iznosi oko 25 posto. Međutim, proizvođač tenisica Nike, poput mnogih drugih kompanija, formirao je tvrtke u Nizozemskoj, a koristeći rupe u zakonodavstvu te zemlje smanjio je svoju poreznu stopu na 2 posto. Velik dio zarade prebacuje na Bermudu. Nike je nakupio oko 12 milijardi dolara profita u poreznim oazama, pišu mediji. Kompanija je 2007. plaćala globalnu poreznu stopu od 34,9 posto, a prošle godine smanjila ju je na 13,2 posto. Sličan put za izbjegavanje poreza koriste prijevoznička kompanija Uber i proizvođač botoksa, kompanija Allergan.





»Rajski papiri« s ukupno 13,4 milijuna dokumenata pokazuju da najveće svjetske firme, poslovni ljudi, političari, članovi kraljevskih obitelji i medijske zvijezde, zajedno s kriminalcima, sve više uskraćuju porezne obveze državama u kojima žive. Čine to tako da u različitim državama osnuju niz povezanih tvrtki, preko kojih iznose novac iz zemlje i parkiraju ga u takozvane porezne rajeve – na Djevičanske i Kajmanske Otoke, Bermudu, Mauricijus i ostale državice u kojima su porezi niski, ili ih nema. U tom bijegu od oporezivanja uglavnom nema ničeg nezakonitog. Upravo zato se i govori da je cijeli sustav namješten za interese najbogatijih. Ako običan građanin ne plati porez, državna tijela će ga novčano kazniti, a možda i strpati u zatvor. Na velike kompanije i najbogatije pojedince to se ne odnosi. Oni koriste savjete financijskih stručnjaka i odvjetnika o tome kako da legalno zaobiđu poreznike i spreme svoj novac u porezne oaze.


Samo u SAD-u, Appleby ima 31 tisuća klijenata koji se koriste uslugama te odvjetničke kuće s Bermude, otkrivaju »Rajski papiri«. Među njima je oko 40 američkih političara, pa i Penny Pritzker, državni tajnik za trgovinu iz Obamine administracije. Na popisu su pjevačica Madonna, donatori Republikanske i Demokratske stranke, vlasnici fondova i kompanija, koji su parkirali milijarde dolara izvan SAD-a. Tu su i tri bivša kanadska premijera, udovica jordanskog kralja i barem pet članova katarske kraljevske obitelji, prema New York Timesu. George Soros također je klijent tvrtke Appleby. O tome u medijima nema puno govora, jer Soros sufinancira istraživačke pothvate novinara.



Primjerice, obitelj Pritzker jedna je od najbogatijih u SAD-u, jer njezina imovina iznosi oko 15 milijardi dolara. Pritzkerovi je drže u 60 kompanija i 2.500 zaklada, koje su tako složeno konstruirane da obeshrabruju bilo kakvu istragu. Međutim, konstrukciju sustava za prikrivanje svoje zarade obitelj Pritzker nije napravila sama, već uz pomoć financijskih stručnjaka koji briljantno poznaju rupe u poreznim zakonima, piše časopis Forbes.


»Zlatni« savjetnici


Jedan od najpoznatijih savjetnika za najbogatije jest tvrtka Appleby sa sjedištem na Bermudi. Netko je iz nje ukrao više od 6 milijuna dokumenata, koji su procurili u Süddeutsche Zeitung. Ta je novinska kuća potom dokumente proslijedila Međunarodnom konzorciju istraživačkih novinara (ICIJ), koji ih je podijelio s oko 100 medija iz 67 zemalja. Druga polovina od spomenutih 13,4 milijuna tajnih dokumenata procurila je iz singapurske savjetničke tvrtke Asiaciti Trust te iz korporativnih registara u 19 poreznih oaza.



Oko 10 milijuna funti iz imovine britanske kraljice Elizabete II. završilo je na Kajmanskim otocima i Bermudi. Iznenađena britanska javnost pita se, u najmanju ruku, zašto ona ne drži svoj novac kod kuće, nego u inozemstvu. Neki je zbog toga nazivaju »off-shore kraljicom«. Odgovornost za to prebačena je na Vojvodstvo od Lancastera, koje upravlja kraljičinom imovinom vrijednom oko 500 milijuna funti. Vojvodstvo, pak, prebacuje odgovornost na neke investicijske fondove. I kraljičin sin, princ Charles, izbjegava britanske poreze. Uložio je milijune funti na Bermudu i u ostale porezne rajeve.



Javnost u zapadnim zemljama ovih je dana zgrožena nad otkrićima iz »Rajskih papira«. Oni su nastavak »Panamskih papira«, koji su procurili u proljeće prošle godine. Za razliku od »Panamskih papira«, u kojima su izašle na vidjelo nepodopštine političara i kompanija iz Rusije te ostalih zemalja u razvoju, glavni protagonisti »Rajskih papira« dolaze iz SAD-a i zemalja Zapada.


U poreznim oazama u svijetu završilo je najmanje 10.000 milijardi dolara, odnosno više od 10 posto svjetskog bruto domaćeg proizvoda, prema procjeni konzultantske grupe Boston. Taj je novac jednak bruto domaćim proizvodima triju država – Japana, Francuske i Ujedinjene Kraljevine. Oko 80 posto novca u poreznim oazama drži samo najbogatijih 0,1 posto obitelji u svijetu, dok 50 posto tog novca drži najbogatijih 0,01 posto obitelji, prema BBC-u.– Ako bogati izbjegavaju poreze, račun plaćaju siromašni. Postoji minimalni iznos novca kojeg vlade trebaju da bi mogle funkcionirati. Što izgube od bogatih i od korporacija, to nadoknađuju uzimanjem od svih nas, rekla je ekonomistica Brooke Harrington za BBC.


Istraživači »Rajskih papira« navode desetak savjetnika i ministara u administraciji američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji su povezani s formiranjem mreže prekomorskih kompanija kako bi plaćali manje poreze. Osim toga, ministar trgovine Wilbur Ross ima 31 posto udjela u prijevozničkoj kompaniji Navigator Holdings putem složene mreže poduzeća u inozemstvu. Isti Navigator Holdings je sklopio partnerstvo s ruskom energetskom kompanijom Sibur, povezanom s ljudima bliskim Vladimiru Putinu. Otkriveno je da su ruske kompanije uložile milijune dolara u Twitter i Facebook. Ta poslovna partnerstva, koja su sklopljena prije uvođenja sankcija protiv Rusije, danas se u SAD-u smatraju politički nepodobnima.



Prema različitim procjenama, SAD, Velika Britanija i europski kontinent zbog izbjegavanja poreza godišnje izgube nekoliko stotina milijardi dolara proračunskih prihoda. Kad bi se izgubljeni porezi vratili u američki proračun, SAD bi svim svojim građanima mogao osigurati besplatno zdravstvo, ili besplatno visoko obrazovanje, procjenjuju stručnjaci. Američke obitelji u tom slučaju ne bi morale izdvajati prosječno 8 posto svog godišnjeg dohotka za liječenje i ostale zdravstvene potrebe. Mladi Amerikanci ne bi morali podizati studentske kredite da bi završili koledž. Trenutačno su američki studenti zaduženi za 1.400 milijardi dolara.



Većina pripadnika milenijskog naraštaja izgubila je vjeru u to da današnji sustav radi u njihovu korist. Čak 53 posto smatra da »ekonomski sustav radi protiv njih«. Rezultat nije puno bolji ni kad je riječ o ukupnom stanovništvu, jer 48 posto Amerikanaca svih naraštaja smatra da sustav »radi protiv njih«. Naime, američku javnost šokirali su nalazi istraživanja koji pokazuju da bi mladi Amerikanci radije živjeli u socijalizmu nego u kapitalizmu. Kapitalističkom sustavu prednost daje 42 posto pripadnika tzv. milenijske generacije, dok se više od polovine njih opredjeljuje za socijalizam ili komunizam. Preciznije, ukupno 44 posto američkih dvadesetogodišnjaka radije bi živjelo u socijalizmu, njih 7 posto u komunizmu, dok se njih 7 posto priklanja fašizmu, prema istraživanju koje je prije mjesec dana provela agencija YouGov na 2.300 ispitanika. Ti rezultati najviše su pogodili vodstvo Zaklade za sjećanje na žrtve komunizma, koja svake godine naručuje istraživanje s tom temom. – Duboko je zabrinjavajuće da se najbrojniji naraštaj Amerikanaca sve više od kapitalizma okreće prema socijalizmu, pa čak i prema komunizmu kao održivoj alternativi, izjavila je u tom povodu direktorica Zaklade Marion Smith. Nju zabrinjava i to što čak 70 posto milenijskog naraštaja ne zna točno odrediti koja je razlika između socijalističkog i komunističkog poretka. Američki komentatori kažu da se iznenađujući rezultat može uvelike pripisati »lošem obrazovnom sustavu«, koji mlade ljude nije naučio o teroru počinjenom u ime socijalizma i komunizma. Međutim, sami istraživači skreću pozornost analitičara na neke druge rezultate ankete, koji vjerojatno daju odgovor na pitanje zašto Amerikanci od 20 do 29 godina okreću leđa sustavu slobodnog tržišta u kojem žive, pa traže veću ulogu države i njezinu pomoć. Očito je da su dvadesetogodišnjaci – koji još studiraju, ili tek počinju samostalno živjeti – kritičniji prema poretku, pa su skloniji traženju promjena.


– Porezne oaze jedan su od glavnih pogona za rast globalnih nejednakosti. Kako nejednakosti rastu, prebacivanje zarada u inozemstvo postaje elitni sport, tvrdi ekonomist Gabriel Zucman sa sveučilišta Berkeley u Kaliforniji, prema Guardianu. Treba imati na umu da je imovina najbogatijih ljudi proteklih godina rasla po stopi od 7 do 8 posto, dok su gospodarstva zemalja rasla po stopi od oko 3 posto, upozorava Zucman. To znači da se zarade uglavnom prelijevaju bogatima, a većina ljudi više ne osjeća blagodati gospodarskog rasta i napretka, kažu stručnjaci. Zucman dodaje da bogati ljudi koriste moć, koju im daje novac, da bi ostvarivali politički utjecaj, smanjivali poreze i regulacije, te unajmljivali stručnjake koji će njihov novac smjestiti na sigurno.



Lewis Hamilton, prvak Formule 1, s bogatstvom od 240 milijuna dolara, izbjegao je Britaniji platiti PDV u vrijednosti od 4,3 milijuna dolara kad je kupovao zrakoplov kanadske tvrtke Bombardier. Učinio je to putem mreže povezanih tvrtki na Djevičanskim Otocima, na Manu i Guernseyu. Koristi se i tvrtkama za fiktivni lizing, što mu omogućuje da kupljeni zrakoplov koristi tako da ga unajmljuje sam sebi. Slično rade i mnogi drugi imućni ljudi. Hamilton se brani da su mu odvjetnici rekli kako je sve to legalno i blagoslovljeno od vlasti na otoku Man. Na sličan način Hamilton je nabavio i kamp-kuću vrijednu više milijuna dolara.



Rastuće nejednakosti


»Rajski papiri« pokazuju da je »kapitalizam zašao slijepu ulicu«, s obzirom na to da rastući broj ljudi na Zapadu više nema koristi od tog sustava. Prema Business Insideru, toga su postali svjesni i brojni poslovni ljudi koji su se početkom tjedna okupili na sastanku Konferederacije britanske industrije (CBI).


– Čini se da je kapitalizam zaboravio koja mu je svrha… Dok god koristi od kapitalizma ne osjete svi, u svojim džepovima i domovima, imat ćemo problema, upozorio je Paul Drechsler, predsjednik Konfederacije industrijalaca, pozvavši svoje kolege da prigrle »uključivi kapitalizam«.



Pjevač Bono Vox (Paul Hewson) iz irske grupe U2 kupio je 2007. manjinski udio u jednom litvanskom trgovačkom centru, i to putem firme na Malti, gdje se plaća samo 5 posto poreza na dobit. Kasnije se ta ista firma preselila na otok Guernsey, gdje se porez na dobit uopće ne plaća. Nakon tog otkrića pjevaču je bilo neugodno pred javnošću. Ti poslovni aranžmani, koje su radili njegovi financijski savjetnici, nisu protuzakoniti, ali su moralno upitni. Da bi plaćala niže poreze, kolumbijska pjevačica Shakira, koja živi u Barceloni, formalno se preselila na Bermudu. Na Maltu je prebacila više od 31 milijun eura, tvrdi Le Monde.



Na skupu britanskih industrijalaca našao se i Jeremy Corbin, predsjednik Laburističke stranke, koji je došao na svojih pet minuta. Još prije dvije godine mnogi u njegovoj stranci i u medijima smatrali su Corbina »ridikulom«, jer je isticao potrebu da sustav počne djelovati u korist svih ljudi, a ne samo privilegirane manjine. Međutim, laburisti su pod vodstvom tog »ridikula« postigli neočekivani uspjeh na nedavnim parlamentarnim izborima, na kojima su vladajući konzervativci ostali bez većine u parlamentu, a vlada premijerke Therese May došla je na rub opstanka.


– Rekao sam vam još prošle godine da za prevelik broj ljudi ekonomski sustav jednostavno ne radi. To je sustav koji je donio rastuće nejednakosti i pad životnog standarda za većinu, poručio je Corbin britanskim poslovnim ljudima. Promatrači kažu da su britanski građani zbog svega toga prošle godine glasali za izlazak Britanije iz EU-a, a Amerikanci su neočekivano izabrali Donalda Trumpa za predsjednika. »To što pojedinci i kompanije izbjegavaju plaćanje poreza pothranilo je otpor prema globalizaciji«, objasnio je ovih dana Angel Gurria, predsjednik Organizacije za ekonomsku suradnju (OECD), koji je poslovne ljude pozvao da promiču gospodarski rast »koji će ići na korist njihovih radnika«.



Jedan od najbogatijih Hrvata Danko Končar spominje se u »Rajskim dokumentima« kao vlasnik nekoliko desetaka tvrtki na Bermudi, Malti, Kajmanskim i Djevičanskim Otocima, koji najbogatijima služe kao porezne oaze. O tome su se naveliko raspisali mediji u Finskoj, gdje je Končar vlasnik nekih poduzeća. O postupcima bogatih Hrvata malo se toga može doznati, jer hrvatski mediji očito nisu bili uključeni u međunarodno novinarsko istraživanje i nisu dobili 13,4 milijuna tajnih dokumenata.



Europska komisija je početkom tjedna ponovno predložila da se napravi »crna lista« poreznih rajeva u svijetu. Ako državice s »crne liste« ne bi surađivale s EU-om, protiv njih bile bi uvedene sankcije, prema prijedlogu Komisije. Međutim, ta se zamisao teško ostvaruje. Jedan od vođa švicarske Piratske stranke, Stefan Thoeni, tvrdi da od obrušavanja na teritorije, koji djeluju kao porezne oaze, ionako ne može biti puno koristi. – Umjesto hvatanja u koštac s poreznim rajevima, treba promijeniti porezne zakone, tako da se porezi prikupljaju tamo gdje se novac stvara, pri čemu treba korporacijama onemogućiti premještanje profita iz jedne zemlje u drugu, kaže Thoeni. Drugim riječima, korporacije i najbogatije pojedince treba prisiliti da postanu financijski odgovorni prema državama i narodima u kojima zarađuju novac, a ne da od njih skrivaju prihode i zarade. Za to postoje načini, ali problem je što većina političara još nije zainteresirana da se to ispravi.


Kompanija Apple nakupila je na računima u inozemstvu čak 252 milijarde dolara gotovine. Izbjegavajući plaćati obveze prema SAD-u, gdje porez na dobit iznosi 35 posto, Apple se preselio u Irsku, gdje isti porez iznosi 12,5 posto. Međutim, sada mu je i to previše, pa zaradu prebacuje na britanski otok Jersey, gdje porez na dobit ne postoji. Europska komisija je dokumentirala da Apple godinama prikriva svoje prihode i profite. Godine 2017. Apple je zaradio čak 44,7 milijardi dolara izvan SAD-a, ali je na to platio samo 3,7 posto poreza.