Stigli računi

Žrtva krađe identiteta: Ukradenom osobnom netko kupio mobitel, beskućniku prijeti ovrha mirovine

Igor Duvnjak

Foto V. Karuza

Foto V. Karuza

Smatram kako Hrvatski Telekom nema pravo prodavati skupe mobitele osobama s tuđim ispravama. Trebalo bi biti dodatnog osiguranja pri ovakvim slučajevima prodaje – veli Milan Trbojević



I to se događa. Beskućnik Milan Trbojević, smješten u riječkom prihvatilištu »Oaza«, ostao je bez osobne iskaznice, ali je zato dobio račun koji nije načinio. Netko je s tim njegovim »papirom« kupio mobitel, dok su njemu ni krivom ni dužnom stizali računi, koje nije napravio. Ogorčen, kao žrtva prevare i nemara obratio se policiji, a na koncu i javnosti.


 – Nepoznata osoba je ukrala moju osobnu iskaznicu i s tom,  ponavljam, ukradenom ispravom te mojim krivotvorenim potpisom mi načinila štetu koja je veća od tri tisuće kuna, s time da ta šteta raste – rekao je. Možda se nekome svota ne čini velika, ali za čovjeka bez prihoda je malo bogatstvo.


 – Osoba u Hrvatskom Telekomu  je bez provjeravanja fotografije na osobnoj iskaznici, kao i bez provjeravanja potpisa prodala skupi mobitel lopovu, što i nju čini odgovornom u ovom mom slučaju.  Smatram kako Hrvatski Telekom nema pravo prodavati skupe mobitele osobama s tuđim ispravama. Trebalo bi biti dodatnog osiguranja pri ovakvim slučajevima prodaje. Meni je krajem ožujka 2014. godine nestala ta osobna iskaznica.  Odmah sam nestanak prijavio policiji i 14. travnja prošle godine izdana mi je nova osobna iskaznica. Međutim, neugodno sam se iznenadio kada je meni, beskućniku, ni krivom ni dužnom Hrvatski Telekom poslao dopis preko odvjetnika sa završnim prijedlogom za ovrhu. Bilo je to 6. kolovoza ove godine. U biti sam obavijest dobio sa zakašnjenjem od godinu dana, pošto je iz ovih dokumenata vidljivo da je početak dugovanja nastao u ožujku prošle godine. Račune je dobio sa zakašnjenjem, budući da je beskućnik pa nije odmah pronađen.


Bez stana od 2011.




 –  Kada sam primio ovaj prijedlog, pomislio sam da je riječ o ovrsi vezanoj za stan koji sam izgubio također prevarom. Pomislio sam kako ću platiti tih ondašnjih 2500 kuna.  Kasnije mi je zaposlenica u »Oazi« Dajana Lukač, pročitavši papire, kazala kako je u pitanju 2014. godina i  Hrvatski Telekom. Stan sam, naime, izgubio 2011. godine i od tada u njega nemam pristupa. Samim time nisam mogao primiti  sve dopise koji su stizali na tu adresu. Vjerojatno je odvjetnik koji ih zastupa bio kreativniji i pronašao me je. Svota koju navodno dugujem je pak narasla na  3.765 kuna. 


Iz Policijeske uprave primorsko goranske potvrdili su da je »u tijeku kriminalističko istraživanje u cilju pronalaska za sada nepoznatog počinitelja, a u svezi kaznenog djela počinjenog na štetu osobe iz Vašeg upita«.


Trbojević, hrvatski branitelj koji čeka mirovinu i socijalnu pomoć je, naravno, ogorčen. 


 – Živim  u utočištu za beskućnike  i to još nije dosta, nego mi prijete uzimanjem novca od mirovine koju tek trebam primiti. Čovjek koji nema stalna primanja, koji nema zaposlenje, nema račun u banci,  jednostavno ne može plaćati pretplatu za mobitel. Meni osoblje iz »Oaze« nastoji isposlovati socijalnu pomoć, koja bi iznosila 800 kuna. Inače, Zakon o ovrsi je najobičnija prevara.Ovrhu naime dobivaju ljudi koji su, kao ja, postali beskućnici te ljudi koji primaju samo mirovinu  te oni što imaju samo plaću. Ja ovu ovrhu ne mogu i ne želim platiti. Žrtva sam prevare te zahtijevam da me državni organi zaštite kao čovjeka, građanina te kao hrvatskog branitelja. Ne želim plaćati ovo što se od mene traži jer nisam kriv. Da sam kriv, ja bih platio. 

Besplatna pravna pomoć


Uputa o besplatnoj pravnoj pomoći ga baš nije obradovala, s obzirom na iskustva koja je imao.


 – Hrvatski Telekom  me uputio da angažiram besplatnog odvjetnika ali iz iskustva sam se uvjerio kako odvjetnici u biti ne  žele raditi besplatno. 


Kada je riječ o Centru za socijalnu skrb Rijeka u slučaju Milana Trbojevića može mu se izaći ususret upućivanjem na određene ustanove, iako je upitno koliko je sve to djelotvorno.


–  Centar za socijalnu skrb Rijeka zaštićuje građane materijalno – kaže ravnatelj Centra Karlo Balenović.


 – Znači, svakom građaninu koji se nađe u socijalno zaštitnoj potrebi daje odgovarajuću novčanu pomoć u skladu s propisanim zakonom.  U slučaju da građaninu treba neka druga vrsta pomoći, kao što je recimo pravna pomoć ili nešto drugo, upućuje ga se u Odjel državne uprave kako bi podnio zahtjev za besplatnu pravnu pomoć.  Odjel odlučuju o tome ima li pravo na to, ali onaj tko koristi socijalnu naknadu ima pravo na tu pomoć.  Znači, na temelju ovih preduvjeta, odvjetnici ga zastupaju kada je riječ o pravnim stvarima, sudskim postupcima ili nečemu sličnom. 


Bez ikakvih prihoda


Milan Trbojević ne prima socijalnu pomoć, međutim ima pravo na ovu vrstu pravne pomoći.


– Čak i taj uvjet za ovakvu pravnu pomoć nije potreban ukoliko je on smješten u prihvatilištu. S poreznom potvrdom  te potvrdom o nezaposlenosti te da nema nikakvih primanja, on će dokazati da je bez ikakvih prihoda. Temeljem svega toga on može podnijeti zahtjev i zatražiti besplatnu pravnu pomoć. Tada će dobiti rješenje da može  koristiti određenu pomoć, točnije usluge odvjetnika koji mu bude određen. 


Da, ali – rekli bi dežurni skeptici s obzirom na ono što je Milan Trbojević kazao o svojim iskustvima s besplatnom pravnom pomoći. Čovjek mu samo može poželjeti da ipak uspije istjerati svoju pravdu i da ostvari ono što je najnormalnije, da bude pošteđen plaćanja računa koje je načinio netko drugi, a ne da protagonist naše priče na koncu  ostane izgubljen, lutajući u labirintu. U ovom slučaju kojim se bavi policija, prema reakciji iz Hrvatskog Telekoma, izgleda da, srećom,  neće završiti kao neki od tužnih junaka u izgleda vječno aktualnim djelima nezaboravnog Franza Kafke.