Ostvarenje ove ideje je bitan korak. Ne govorim o sebi, govorim i o drugima, o veterinarima koji bi otvorili takve ambulante - Marina Pijaca / Foto Roni BRMALJ
Ne samo da bi se time podigla razina vaterinarske usluge u Hrvatskoj, nego bi to automatski značilo otvaranje novih radnih mjesta. Ideja nažalost još ne može biti realizirana u praksi jer u Hrvatskoj još uvijek nema zakona koji to omogućava, što je inovatorici priopćeno iz Ministarstva poljoprivrede
RIJEKA Riječanka Marina Pijaca nastavlja primati značajna priznanja za svoju ideju o mobilnoj veterinarskoj ambulanti. Diplomirana doktorica veterine se tako vratila iz Zagreba s diplomom i zlatnom medaljom sa 17. Međunarodne izložbe inovacija održane u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.
– Dobila sam zlatnu medalju na trodnevnoj Međunarodnoj izložbi inovacija održanoj u Zagrebu – kaže Marina Pijaca.
– Što se tiče moje osobne ideje o pokretanju mobilne veterinarske ambulante, ovo sada je još jedan dokaz i novo priznanje kako je sve to odličan potencijal. Ne samo da bi se time podigla razina vaterinarske usluge u Hrvatskoj, nego bi se time na određeni način pridonijelo rješavanju problema u Hrvatskoj. Ostvarenje ove ideje bi automatski značilo otvaranje novih radnih mjesta i to ne samo za veterinare, nego i za veterinarske tehničare. Inače, priznanje mi je još jedan vjetar u leđa, još jači nego ona srebrna medalja koju sam osvojila u Karlovcu. Ajmo reći da sam ovom zlatnom medaljom dobila super potvrdu, poruku u stilu »da, to je izvrsna stvar«.
Stavljeno na čekanje
Ideja nažalost još ne može biti realizirana u praksi jer u Hrvatskoj još uvijek nema zakona koji to omogućava, što joj je i pismeno priopćeno iz Ministarstva poljoprivrede, koje je i dalje inertno i ne pokreće mehanizme koji bi doveli do novog zakona koji bi omogućio otvaranje mobilnih veterinarskih stanica u našoj zemlji.
– Stižu priznanja, još ranije srebrna medalja sa sajma inovacija u Karlovcu, a sada i zlatna medalja, međutim to ne dopire do onih koji bi trebali odlučiti da se omogući pretvaranje ove ideje u praksu. Sve to ne dopire do Ministarstva poljoprivrede. Oni ne uočavaju taj potencijal, tu vrijednost. Dobila sam jednu pisanu obavijest prema kojoj mogu samo zaključiti da je sve jednostavno stavljeno na čekanje. Ja sada jednostavno čekam da se to pošalje Stručnom povjerenstvu. Ne znam kada se to poslalo i hoće li se to uopće uručiti te koliko dugo treba povjerenstvu da sve to pročešlja da bi se onda krenulo na e-savjetovanje. To se dalje ne zna.
Mobilne veterinarske ambulante ne bi djelovale samo u našem kraju, nego u četiri-pet hrvatskih regija.
– Te mobilne veterinarske ambulante bi bile otvorene u raznim hrvatskim središtima, samo kada bi došlo do ozakonjenja. Ostvarenje ove ideje je bitan korak. Ja naime ne govorim o sebi, govorim i o drugima, o veterinarima koji bi otvorili takve ambulante. Nisam u pitanju samo ja, jer onda bi zakon, kao i inače, bio jednak za sve.
Kaskanje za svijetom
Hrvatska, kao i na mnogim poljima tako i na ovom, kaska za svijetom, vani već godinama naime djeluju ovakve pokretne veterinarske stanice.
– Sjedinjene Američke Države su prve startale s tim. To je poslije prešlo i na razne zemlje Europske unije, mobilnih veterinarskih stanica ima u Engleskoj, Francuskoj, Španjolskoj. Našla sam da čak i Slovačka ima mobilnu veterinarsku ambulantu, jedino Hrvatska nema. Jednom će se to ipak morati ozakoniti. Vjerujem da će se to ozakoniti i kod nas, samo je pitanje kada, koliko će vremena trebati za to.
Raspitujući se o svojoj ideji, Marina Pijaca naišla je na itekako pozitivne reakcije.
– Za ovu ideju je zanimanje jako veliko. Provela sam anketu i među studentima šeste godine veterine, među ljudima koji se već vide na tržištu rada. Ako si na šestoj godina, može značiti da si uskoro na burzi rada, neki već znaju da će im biti problem naći posao. Pitaju se zašto nakon završenog studija skupljati prašinu na diplomi ili raditi nešto drugo za preživljavanje, konobariti ili nešto slično, a ne ono za što se studiralo šest godina.