RIJEKA – Jaka bura i niske temperature opustile su riječki trbuh grada – jučer su u prodajnoj igri ostali samo najhrabriji trgovci. Glavna tržnica zbog hladnoće zapravo je već neko vrijeme pusta i tiha; kupaca ni za lijek, a većina prodajnih pultova je zatvorena. Ma, tko može izdržati cijelo jutro dok ti hladan sjevernjak masira obraze i tijelo?

– Ljudi su bez potrebe isprepadani, smatraju prodavačice ribe na praznoj ribarnici Snježana i Barbara koje nam otkrivaju ljepote ovog posla kada zima pokaže svoje zube.

– Prije pet godina bilo je sasvim normalno izaći u kupnju i po lošem vremenu. A sada su građani, a tomu je već par godina, bombardirani nekakvim crvenim alarmima i apelima tipa nemojte izlaziti iz kuće. Mi ne moramo biti ovdje – ali svi imamo neke radne obveze. Idu li učenici u škole? Idu. Da li ste Vi danas došli na posao? Jeste. A što se tiče hladnoće mi smo već naučeni na sve to, rekle su nam naše sugovornice.

Cupkanje na mjestu

Na zelenom dijelu place, prodavači samo što se nisu pretvorili u sante leda. Bodre se pjesmom a neki se griju cupkanjem na mjestu. A što im drugo i preostaje? Nije lako ni onima koji imaju natkrivene štandove, pa ni onima koji su u zavjetrini, uz paviljone. Svima je »ledenica«. Refuli bure na trenutak su tako jaki da se sve trese: tende, njihove konstrukcije, ali i rolete na okolnim zgradama koje okružuju placu. Samo da nešto ne doleti u glavu, mnogima se ta misao vrzma po glavi. Među malobrojnijima je i »zabundana« prodavačica Sandra koja kaže:

– Da je ugodno, pa baš i nije. Na placu dođem kako kada; nekad u pet, a nekad u šest ujutro. Danas sam došla znatno kasnije. Čak je danas bilo nešto kupaca, ali nema prevelikog šetanja. Kupi se i trči dalje. Ma, uzet ću pauzu, otići na čaj, jer tko može izdržati ovakvo što cijelo jutro, govori Sandra, koja nudi agrume, a oni mogu podnijeti niske temperature. No, to se ne može reći recimo za krumpir i kapulu. Takva se roba ponegdje štitila najlonima. Oni koji su prodavali maslinovo ulje, njima se ono iskristaliziralo. Ako ništa drugo, zima ga je najbolje »istestirala«.

Raditi se mora

Među najstarijima jučer je zasigurno bila i prodavačica Marica koja nam je rekla da ima 70 godina, da dolazi iz Bjelovara i da raditi mora.

– Nisam radila četiri dana, zato sam sada ovdje. U Bjelovaru placa je zbog hladnoće kompletno zatvorena. Tu ću biti četiri dana. Čak sam danas i imala nešto kupaca. Hladno mi je, ali navikla sam se. Ipak u Rijeci mi bolje idu moji proizvodi nego u Bjelovaru, veli rumena bakica, koja na svu sreću prodaje orašaste plodove (orah i lješnjak) i fažol, a to je otporno na ovakve zimske uvjete.

Već je poznato da je mnogima placa ritual, pa će na nju u kupnju bez obzira na sve. A to nam potvrđuje i jedan od rijetkih jučerašnjih kupaca. Mladen Matić je, naime, kupio nešto zelenog povrća i crvenog radiča.

– Zapravo je sve stvar i navike. Osim toga, uvijek nešto ovdje čujem pametno. Kako živim u centru grada, a mi u centru nemamo trgovačkog centra, i nemam neku alternativu. Što na kraju i nije tako loše, rekao nam je Mladen Matić.

U ovom optimističnom tonu završili smo obilazak hladnoćom okovane place sa štandom Dragana Tomića, koji kaže da je tu kako na plus 30 tako i na minus 8.

– A zima je i mora biti hladno. Kupaca nema, ali što da se radi, priča Tomić. Bilo bi dobro da se malo ovi pultovi još malo oblože, da nas se malo zaštiti, ali što se može. Tu je sve nešto zaštićeno. Ma, uzeo bih ja mjesto u paviljonu, iako je tamo manje kupaca. Ali, sve je u novcu. Najam ovakvog pulta kreće se od 1.000 do 1.200 kuna mjesečno. A to je mnogima nekako prihvatljivo, zaključuje Tomić.