Nagrađena fotka Tomice Rašetine

Zametska pruga ravnopravno stala uz Island, Tajland, Kanare, Novi Zeland, Bali, New York…

Ivana Kocijan

Nagrađena fotografija snimljena na pruzi na Zametu / Foto Tomica RAŠETINA

Nagrađena fotografija snimljena na pruzi na Zametu / Foto Tomica RAŠETINA



RIJEKA U izboru portala Junebug Weddings, u kategoriji Best of the Best Destination 2018, među više od 5.000 fotografija iz cijelog svijeta, fotografija Tomice Rašetine ušla je među 50 najboljih. Zadranin s dugogodišnjom riječkom adresom bio je jedini Hrvat u tom izboru. Nagrađena fotografija mladenaca, Valentine Sesar i Marka Ivančića, snimljena je na pruzi na Zametu koju su u magično mjesto pretvorili sami mladenci koji su imali ideju o dimnoj granati koju su donijeli na snimanje. Prvobitna ideja je bila da je bace na brdašcu Veli vrh.


– No ja sam vidio da sunce kreće prema zalasku i bilo me strah što će nas gore dočekati pa sam rekao: Idemo sad. Vjenčanje sam radio s videografom Maurom, koji je morao snimiti dim od početka. Kad je dim izlazio nekoliko sekundi, shvatio sam da ću imati 1, 2 sekunde za napraviti fotku i izgurao ga s pruge i okinuo. Prvi od tih brzopoteznih kadrova je nagrađena fotografija, objasnio je Rašetina i dodao:


– Kad sam prijavljivao fotografiju, rekao sam: Idem probati, barem će mi biti čast da imena u žiriju poput Marka Pacura pogledaju moju fotku, a meni je i to dovoljno. Kada sam vidio da sam nagrađen u društvu s Jimom Pollardom, Lukasom Piatekom i ostalim fotografima svjetske razine, sreći i uzbuđenju nije bilo kraja. Zametska pruga je stala ravnopravno uz lokacije poput Islanda, Tajlanda, Novog Zelanda, Kanarskih otoka, Balija i Brooklyna i Manhattana u New Yorku koji su vječna inspiracija svjetskih fotografa. Uistinu impresivno, veliko priznanje struke, a i budući mladenci cijene takvo priznanje.


Idoli roditelji


Kad je Rijeka u pitanju, njegovo fotografsko oko vidi da je naš grad predivan i ima bezbroj divnih lokacija. – Nastojim izbjeći klasične lokacije poput opatijske Djevojke s galebom ili Trsatske gradine i riječkog Korza. Ako smo na tim lokacijama, nastojim napraviti nešto što ja nisam nikada do tada, niti da sam vidio kod kolega. Najdraža mi je Hartera. Odlična je kao alternativa kada imate kišu na dan vjenčanja, ali mene uvijek posebno inspirira taj industrijski štih koji tamo vlada. Svjetlo je izrazito zanimljivo na toj lokaciji pa ga uvijek nastojim ukrotiti na drugačiji način. Rašetina u fotografiji uživa više od deset godina. Počeo je fotografirajući prirodu, a voli sve što odiše ljepotom i jednostavnošću.

– Odjednom su mi na fotkama počeli nedostajati ljudi i emocije. Kupio sam prvi full frame canon aparat i sigmu art 35mm, opremu za koju su mi roditelji i prijatelji posudili novac. Dobio sam priliku fotkati vjenčanje poznanici i tako je krenulo… Danas volim reći da nemam idole u ovom svijetu fotografije, imam puno kolega koji su mi postali prijatelji i čiji rad iznimno cijenim, ali moji jedini fotografski idoli su moji roditelji koji ne znaju ni upaliti aparat, ali su mi ispunili djetinjstvo s toliko »frejmova« smijeha i emocije da tu energiju, sreću, ljubav i osmijehe nosim sa sobom na vjenčanje i nastojim takve trenutke bilježiti kamerom kod mojih mladenaca i takav im rad predati, kaže.


Emocija je izazov


Fotografirati za mnoge najljepši dan u životu vrlo je zahtjevan posao. Najveći mu je izazov u fotografiranju mladenaca – emocija. – Najveći je izazov dobiti povjerenje parova da preda mnom ogole dušu, da ih nije sram pustiti suzu, pokazati nježnost i sl. Zato sam rekao da ponekad moram biti i psiholog. Pronaći put do svakog para nije uvijek lako. Srećom valjda privlačim mladence s kojima vrlo brzo kliknem i naši sessioni su samo smijeh i šou. Najdraži su mi spontani kadrovi kada mladencima samo kažem »Vi sada tu samo malo hodajte« ili »Sada ste slobodni nekoliko minuta dok zamijenim objektiv«. Tada kada najmanje očekuju, dočekam neki dobar trenutak i napravim fotke koje nam svima kasnije budu najdraže.

U procesu snimanja najviše pozornosti posvećuje tome da bude svugdje, a opet – da ga nigdje nema.


– Nastojim biti prisutan gdje god treba, a opet ne ometati trenutak ili privlačiti pažnju na sebe. To je bitno pri izmjeni prstenja ili prvom poljupcu, plesu, rezanju torte, ključnim trenucima vjenčanja. Usklađivanje spontanih i režiranih trenutaka ovisi o paru. Prvo im kažem »uhvatite se za ruke i hodajte od mene što dalje« što im bude smiješno pa se počnu okretati i gledati gdje sam. Nekad se sakrijem pa se oni čude gdje sam; tada dobijete puno spontanih izraza lica i osmijeha, a mislim da takva treba biti fotografija s vjenčanja, smatra Rašetina.


Improvizacija


Fotografiji se u ozbiljnije posvetio prije tri godine, nakon dvije diplome s Ekonomskog fakulteta i višegodišnjeg rada u struci koji ga također ispunjava. Iako neki uredski posao smatraju dosadnim i monotonim, njegov je, kaže, jako kreativan, a kolege i suradnici izvrsni.


– Ako razumijete potrebe klijenata na poslu i napravite najljepši projekt koji su zamislili, onda i vaš posao postaje dragocjen. Vrlo slično je i s vjenčanjima. Ako se potrudite ostvariti ono što su mladenci zamislili, uspjeli ste. Ja pokušavam ići korak dalje. I na poslu i na photo sessionima najsretniiji sam kada čujem »Ovo je još bolje nego što smo zamislili!« ili »Nismo mogli ni zamisliti da mi možemo ovako dobro ispasti«. Svako vjenčanje nosi svoje čari i izazove. Svaka lokacija nosi drugačije svjetlo, neke mladenke su nervozne, neke jako opuštene… Vjenčanje je velika improvizacija: osim što ste fotograf, morate biti i psiholog, zabavljač i prijatelj. Tek tada imate vrhunske rezultate kojima su parovi zadovoljni i rad iza kojeg stojite sto posto, kaže.


Kad je vjenčana fotografija u pitanju, neispunjene su mu želje napraviti najbolje hrvatske fotografije za pamćenje Zadra, njegovog rodnog grada i Rijeke, grada gdje živi.


– Ima nešto autentično u bojama zalaza sunca u Zadru i zore u Rijeci čega nema nigdje u svijetu. Što se tiče rada izvan Hrvatske, želio bih fotografirati vjenčanja u jednom mjesecu u četiri različite države. U šumi u Kanadi, na jezeru u Italiji, u kanjonu u Americi, na Islandu ili u vinogradima Francuske… Ove godine krećem izvan Hrvatske, u dvorac u Italiji. Vidjet ćemo što nosi budućnost, zaključuje Rašetina.