Novosti iz KBC-a

ŽELE NADOKNADITI MANJAK LIJEČNIKA Riječki KBC objavio natječaj za petnaest specijalizacija

Barbara Čalušić

snimio Sergej Drechsler

snimio Sergej Drechsler

Posljednjih godina sve je slabiji interes za kirurške grane. Razlozi su vjerojatno u tome što su krivulje učenja u kirugiji dugotrajne, a mogućnost privatnog rada manja nego u drugim specijalizacijama – tvrdi Štimac.

RIJEKA – Klinički bolnički centar Rijeka ovog je tjedna objavio natječaj za 15 specijalizacija. Traže se specijalizanti ginekologije, anesteziologije, ortopedije, kardiotorakalne kirurgije, dječje kirurgije, neurokirurgije, gastroenterologije, pulmologije, oftalmologije, otorinolaringologije, onkologije i neurologije. Prema riječima ravnatelja riječke bolnice prof. dr. Davora Štimca, KBC Rijeka u prosjeku nudi dvadesetak specijalizacija godišnje, što je u skladu s Planom specijalizacija KBC-a Rijeka odobrenim od Ministarstva zdravstva.

Žene u kirurgiji




Poznato je da se današnje top-liste najpoželjnijih specijalizacija među mladim liječnicima bitno razlikuju u odnosu na razdoblje prije 20 i 30 godina, pa tako Štimac potvrđuje da je i ove godine zabilježen najveći interes bio za specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije, dok također velik interes postoji za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje te dermatovenerologiju i oftalmologiju.


– Posljednjih godina sve je slabiji interes za kirurške grane. Razlozi su vjerojatno u tome što su krivulje učenja u kirugiji dugotrajne, a mogućnost privatnog rada manja nego u drugim specijalizacijama. Osim toga, kirurgija je uglavnom bila predmet interesa muških specijalizanata, čiji je broj u padu s obzirom da je broj diplomiranih liječnika u odnosu na broj diplomiranih liječnica u padu, odnosno omjer liječnika i liječnica je oko 40 naprama 60. Posljednje vrijeme ipak se sve više žena odlučuje za kirurške struke – tvrdi Štimac.


Na pitanje koliko se specijalizacijama uspijeva nadoknaditi manjak liječnika na pojednim klinikama, Štimac ističe da se pokušava kontinuirano popunjavati mjesta gdje se osjeća potreba za novim specijalizacijama. U ovom trenutku u riječkoj bolnici to su specijalizacije iz anesteziologije i intenzivnog liječenja, radiologije, radioterapije i onkologije te nekih grana kirurgije.




Prilično česta pojava u hrvatskom zdravstvu jest da mladi liječnik po završenoj specijalizaciji napusti bolnicu u kojoj je specijalizirao. Iako se riječka bolnica u tom smislu ne može uspoređivati s manjim županijskim bolnicama, u sveopćem pohodu hrvatskih liječnika na inozemstvo, ni Rijeka nije bila pošteđena odlazaka netom specijaliziranih liječnika u zemlje zapadne Europe. Štimac ističe da je riječka bolnica tu postigla svojevrsni balans, štoviše, da se iz ove bolnice stimuliraju odlasci u inozemstvo na određeno razdoblje.


– Ne osjećamo da je to velik problem, interes liječnika koji žele doći u našu ustanovu veći je no što je broj onih koji žele primjerice otići u inozemstvo. Neki od liječnika koji su otišli u inozemstvo vratili su se nakon godinu ili dvije dana. Odlazak u inozemstvo na određeni period utječe na promjenu pogleda, pridonosi novim saznanjima i stjecanju vještina, tako da ne vidimo u tome ništa loše, dapače godišnje biramo deset mladih liječnika koji odlaze na jednomjesečna usavrš-avanja u inozemstvo – kaže Štimac.


Svjetski trend


Činjenica je ipak da su danas najpopularnije specijalizacije kod kojih nema napornih dežurstava, koje nude mogućnost rada u privatnoj praksi i koje nisu izložene neizvjesnim ishodima liječenja, a posljedič-no s tim i rizicima od sve češćih tužbi pacijenata. Ravnatelj riječke bolnice smatra da u tom pogledu pratimo svjetske trendove.


– Naprosto to je trend i drugdje u svijetu. Ono što je kod nas problem jest da kod nas ne postoji plaćanje prema izvršenom radu, osnovne su plaće za sve specijalizacije jednake, pa mladi liječnici biraju one struke koje će im omogućiti veću kvalitetu života. Ono što u ovom trenutku možemo učiniti je dodatno ulaganje u edukaciju naših mladih liječnika bilo u našem kliničkom centru, bilo kroz programe edukacije u inozemstvu, zaključuje Štimac.