Najstarija Grobnišćica

Voli Rijeku i Grobničana: Marija Miculinić iz Cernika proslavila 100. rođendan

Sanja Gašpert

Foto M. Gracin

Foto M. Gracin



CERNIK Najstarija Grobnišćica, Marija Miculinić iz Cernika, proslavila je jučer u svom domu u društvu obitelji i predstavnika Općine Čavle stoti rođendan. Naša novinarska ekipa slavljenicu je zatekla kako čita Novi list – bez naočala.


– Oduvijek volim čitati, a Novi list nezaobilazan je u našoj kući. Najviše me zanimaju novosti, a potom sport, moja Rijeka, za koju predviđam da će preteći Dinamo i postati prvak. Iako jako volim NK Rijeku, ipak malu prednost dajem mojem Grobničanu, kaže ova vitalna stogodišnjakinja, koja dan počinje uz kavu i Novi list.



S velikim buketom crvenih ruža, slavljeničkom tortom i košarom punom darova, jučer točno u deset sati u obiteljsku kuću slavljenice došao je i načelnik Općine Čavle Željko Lambaša sa svojim suradnicima – Nadom Luketić i Ivanom Kruljcem.




– Ovo je buket ruža za našu najstariju grobničku ružu, za našu nonu Mariju. Ugodna mi je dužnost u ime naše Općine čestitam noni Mariji njezin 100. rođendan. Kao dijete Cernika, nonu Mariju znam oduvijek i veseli me činjenica da je doživjela 100. rođendan te da joj imam prilike i osobno čestitati. Uz nju i njezinu kuću vežu me lijepe uspomene, jer je ona jedna od rijetkih kojoj nikada nije smetalo ako bi nam lopta pala u njezin vrt, pa čak udarila i u prozor. Nikada nas nije kritizirala niti nam prijetila, čak bi nam sama vratila loptu i s nama se veselo popričala. Posebno veseli da nona Marija voli sport, oduvijek je vezana uz Rijeku i Grobničana. Za mene je ovaj njezin rođendan poseban dan, kaže Lambaša.



Marija Miculinić rođena je 8. siječnja 1916. godine u naselju Kosorci, u općini Čavle, a u Cernik se preselila nakon udaje za, danas pokojnog Andriju Miculinića. S njim je živjela u sretnom braku sve do njegove smrti 1989. godine, a rodila je tri kćeri – Javorku, Miroslavu i Orlandu. Ponosna je baka petero unučadi i prabaka šestero praunučadi. Radni vijek provela je kao domaćica, jer je suprug bio pomorac, a ona je brinula o kući i djeci. Dobra je zdravlja, posebice ako se uzmu u obzir njezine godine, koje se na njezinom izgledu ne vide.


Svaki dan vježba


– Mama je zdrava, ima neke sitne, staračke zdravstvene probleme, poput visokog tlaka i dijabetesa, ali to je sve. Jutro počinje s kavom, ne marenda, ruča u 12.15, a večera u 18.45 sati. Voli zdravu hranu, maneštre s povrćem, bijelu ribu, voće, ponekad popije i čašicu vina. Još uvijek je pokretna, iako se pridržava sa štapom, ali sama obavlja osobnu higijenu. Svaki dan s njom vježbam, pa idemo nekoliko minuta po stepenicama, gore-dolje. Još uvijek ne nosi naočale, čita novine bez problema, gleda televiziju, također bez naočala – priča njezina kći Javorka Grbeša, s čijom obitelji gospođa Marija i živi.


Gospođa Grbeša priznaje kako je njezina majka cijelo jutro bila nervozna, jer se bojala novinarskih pitanja, bojala se da nešto ne zaboravi, a na pozive rodbine i prijatelja kada da joj dođu čestitati rođendan, odgovorila je »sve dane osim petka, tada mi dolaze općinari i novinari«. A čestitari su u obiteljsku kuću u Cernik počeli dolaziti još u ponedjeljak, dok će rođendansko slavlje, prema riječima kćeri Javorke, potrajati i sljedećih dana. Ipak, ne slavi se svaki dan stoti rođendan.


Susjedi tek 92


Na pitanje po čemu će pamtiti proteklo stoljeće, Marija odgovara po rođenju djece, unučadi i praunučadi, a i lijepom životu sa svojim suprugom.


– Nekada smo svi puno više radili, ali smo bili i zadovoljniji. Dok su moje prijateljice boćale i čunjale, igrale tombolu, ja sam išla na nogometne utakmice Rijeke i Grobničana, a one su mi se smijale. Oduvijek volim sport, pratim Rijeku, danas utakmice gledam na televiziji, kaže slavljenica koja ipak žali za dijelom prijašnjih vremena kada su joj bile žive bliske prijateljice. Naime, njezina susjeda Danka ima »tek« 92 godine, a ostale, vremešnije, sve su već pomrle.


Uz brojne želje za zdravljem i u sljedećim godinama, nezaobilazno pitanje za nonu Mariju bilo je i što si ona sama želi u životu.


– Želim da nam svima bude mir i blagostanje, da mladi imaju posla, a oni malo stariji da imaju sreću, zdravlje i novaca, i, naravno, puno ljubavi. Želim da se ljudi malo više poštuju, kaže nona Marija, a na pitanje koji je recept njezine dugovječnosti, odnosno kako doživjeti stotu, spremno odgovara »hladne glave«.


Treba ostati smiren


– Ne treba skakati odmah na prvu, treba biti sabran i smiren, koliko god se može u datoj situaciji. Naravno, treba zdravo živjeti, uz puno zelenjave, voća i ribe, odgovara Marija.


Ponos zbog činjenice da imaju baku stogodišnjakinju nisu krili ni unuci Adriana i Dino Grbeša, koji su došli sa svojom bakom podijeliti sreću zbog vrijednog jubileja.


– A kako se mogu osjećati nego ponosno, pa nemaju svi baku koja ima ni manje ni više nego sto godina, kaže Dino, dok njegova sestra Adriana odgovara kako je uzbuđena poput slavljenice.Na odlasku iz kuće veselja i ljubavi, nona Marija pozdravila nas je riječima »vidimo se dogodine, dođite opet, na moj 101. rođendan«. Hoćemo, obećali smo joj.